Imamo i ovakvih dana!

[melrose]

Drage mame,
opisat ću vam dane i večeri koje nam se dogode barem jednom tjedno s našom jednoipomjesečnom bebom.
rano ujutro krenemo sa cicanjem, onda uspijemo odspavati do recimo 10 h da se ja mogu nabrzinu istuširati i pojesti nešto isto tako na brzinu.općenito sve radim na brzinu i na pola što se mene tiče.
onda opet cicamo (podoji i uživancija na cici traju po 45 minuta, pa podrigivanje još toliko, a do tada je vrijeme za novi podoj), pa ako nam je "takav" dan odspavamo još jednu turu oko 12 h. to naravno uspije ako je na mojoj cici, a ako je bolje volje zaspe sam i u krevetiću. onda opet cicamo i tako stalno, unedogled cicamo s popodnevnom malom pauzom (gdje ga već pegla nervoza, jer bi cicao, a ja odgađam da bi skupila mlijeka za navečer) koju ispunjavam zabavljanjem mog malog lutka: nošenjem, pjevanjem, pričanjem priče, šuškanjem s cedevitom i pokazivanjem ulične rasvjete. Pokušavam mu barem na trenutak odvući pozornost od cice, jer gladan nije sigurno. on bi samo visio. onda se već izmoždeni kupamo u 20 h i u 20 i 30 već smo na cici. Ali!!! Na dane u tim izmučenim cicama, kao jučer primjerice, mlijeka ima jako malo, nedovoljno za moje gladno dijete. E onda krene nervoza do besvjesti: plače, ljuti se na moje cice, ja mijenjam s jedne strane na drugu, plačem zajedno s njim i pokušavamo MM i ja naći načina da ga smirimo, ali on je već tada poprilično nervozan i zaista gladan. Onda ja već očajna i jadna odem u svoju sobu, legnem, a MM uzme bocu izdojenog mlijeka, zagrije ju i da mu. to ga ne smiri odmah, jer hoće mene i moju cicu, pa ta agonija potraje neko vrijeme. obično ni te noći onda nisu mirne, a ja se grizem radi boce viška i kakva sam ja to mama i bla, bla, bla.
Ima li koja od vas sličan problem i kako mu doskačete?
Mel.

[litala]

draga mama melrose

nisi jedina mama kojoj se to dogadja. i niste jedina obitelj u kojoj se dogadjaju dani potpune iscrpljenosti.

primjecujem da se trudite pratiti ono sto vam malisa signalizira, da ga hranis kad to trazi i da mu se javljas svaki put kad te trazi...

prvi tjedni s malom bebom jesu iscrpljujuci. nitko ne bi trebao ocekivati da nece biti. i nitko ne bi smio mirne duse reci - s malom bebom je lako. jer nije. treba vremena da se naviknes na to da te netko treba svaku minutu u svih 24 sata u danu i da ono sto ti zelis, trebas, moras obaviti - mora pricekati na red... jer ono malo cudo ipak ima prioritet.

da sad ne duljim u vaznost bliskog kontakta, osjecaja topline i sigurnosti koje vasem djetetu vasa blizina daje - reci cu ovo - to sto popodne pokusavas nategnuti neko dulje vrijeme izmedju podoja zavaravanjem (suskanjem, nosanjem, pjevanjem, cimegod) nije dobro. kazes da to cinis jer zelis da se cice napune za vecernju potrebu. ali, cice se pune onda kad se od njih trazi da se napune, a to je - kad beba doji. strah da mlijeka nece biti ako bude po danu puno dojio, ne stoji. dojenje je preduvjet stvaranju mlijeka. i produkcija s ogranicavanjem dojenja ne funkcionira kako si zamislila. uostalom, i sama kazes da nije zadovoljan izdojenim mlijekom, vec da trazi bas tebe.

sto raditi? treba prvo prihvatiti da je prvo vrijeme s bebom naporno. iscrpljujuce i zahtjevno. a onda - kad to tako prihvatis, i shvatis da ce trajati nekoliko tjedana ali i jednom prestati (biti zahtjevno na ovaj nacin, ali postati na neki drugi...), onda lijepo organiziras popodneva tako da se izvalite oboje na krevet ili kauc, nadjes neki film na tv-u ili dvd-u ili kakogod, pa i knjiga moze pomoci i - udri cicu na veselje :D

jednom kad se odomacite u takvom razmisljanju, kad vam to visesatno izmjenjivanje s cicama ne bude frustracija vec normalna situacija, bit ce neuporedivo lakse, a kad naucis da ti djetetove potrebe postanu normala, koliko kod zahtjevne bile, bit ce ti lakse da se s njima nosis i ubuduce, jer, s rastom i razvojem, one se ne smanjuju - samo mijenjaju oblik

svaki put kad se osjetis "blue" i kad ti je tesko, ispisi se lijepo tu na forumu, tu smo da damo podrsku, koji savjet i tip da se problem lakse prebrodi...

drzi se

[Ifigenija]

Melrose (a ovo vrijedi i za druge svježe i ne tako svježe mame koje pišu na Rodi), meni je tako drago da se iskreno piše o tome kako to izgleda s malom bebom jer sam ja sklona (budući da mi je trudnoća ajmo reć teška) idealizirati taj period, kao lako ćemo.

Hm, sad vidim da se moram pripremiti na svakakve dane... :/

Ja želim pitati iskusnije mame (jer sam po prirodi vrtirepka, pogotovo u proljeće i teško mi je ostati doma cijeli dan) jesu li probale dojenje dok hodaju (to Sears jako preporučuje, tu i tamo se pročita i čuje od Roda, na netu sam našla takva iskustva), npr. u marami? Meni se to čini kao nešto super - vuk sit i koze na broju.

Jel mi može netko savjetovati kak se to radi, kad s time početi, koji su problemi s time...

Hvaaaalaaa!!!

Melrose, drž se!

[Lu]

jer sam ja sklona (budući da mi je trudnoća ajmo reć teška) idealizirati taj period, kao lako ćemo.


:

ha,ha! ja sam si u trudnoci govorila ˝ajde jos malo sve ce bit lakse kad rodis˝ i jedva sam cekala sami porodjaj. onda sam krenula radjat, pa sam si mislila u znoju lica svoga ˝bila bi trudna 24 mjeseca samo da ovo sad ne prolazim, kad se rodi nastupaju laki dani˝ kad sam dosla doma s bebom ups! nakon prve noci shvatila sam da je sve bila djecja pjesmica i da prave muke tek pocinju.

ali i najljepsi trenutci koje nikakve rijeci ne mogu opisat

[melrose]

Draga litala,
nije toliko stvar u tome da mu ja uskraćujem cicu da bih se odmorila, jer ionako pjevam, šuškam i sl., pa onda bi mi ipak bilo lakše dojiti. dakle nije stvar u osobnoj komociji.
jučer sam ga pustila da doji koliko hoće i kad hoće da vidim što će biti i bilo je to da se do njegove prave gladi oko 20 h cice nisu stigle napuniti koliko je on trebao. a samu sam sebe uvjeravala da će mlijeka po principu ponude i potražnje biti. kužiš? i onda smo tek u problemu.
ovako: lijevu je stranu završio cickati oko 19 h i ispraznio je nakon par podojčića, dakle ostala nam je desna, koja nije bila full kao početkom dana, a to mu je bilo malo.
još nešto, istu stranu dajem unutar 3 sata. dogodi se često da ne popije svo mlijeko u toj cici, pa sam onda izdajala tu stranu (znam da tako nabildavam mlijeko) i skupljala mlijeko za noć.
onda sam se probala ne izdajati ako mlijeka ostane u cici, ali mi se čini da se onda količina smanjuje. a bila sam uvjerena da smo se uskladili (često ipak jesmo kompatibilni ). što napraviti?

[Lu]

a za melrose: mi smo u pocetku nakon nekog vremena zapisivali koliko marko sisa i bljucka, ili bolje receno bljuje! ipalo je da sisa 45 min, onda 15 min bljuje pa opet hoce sisat i nista drugo ne dolazi u obzir. cike su ponekad bile ko prazne kese i mislila sam da vise nema sta vuc al on bi ipak vukao. nije se jedan put dogodilo da place on a ja za njim. ne zna se ko gore. ali u dobi od otprilike dva dva ipol mjeseca sve se stabiliziralo i podoji su se uglavnom ustalili. on sad ima skoro 6 mjeseci i samo sisa i to uvijek i iskljucivo na zahtjev. ponekad jos uvjek trazi vise. ja mu uvijek dam pa makar se cinilo da za sat dva nece imat za veceru, ali sti vise sisa vise se stvara pa nemaj brige. u ppocetku sam imala ponesto izdojenog pa bi u takvoj situaciji ubacila da budem sigurna da je sit, ali iz ove perspektive mi se cini da je to bilo nepotrebno.

[melrose]

Draga Ifi,
ja sam odležala 9 mj i pročitala sve dotore searse na svijetu i sada znam jedno nema univerzalnog savjeta ima samo ponuda raznih pokušaja što s bebom.
iskreno ne bih se vratila u prvih mjesec dana, ali čovjek na to ne gleda tako dok je u tome, dok je vruće glave.
probala sam dojiti i pokušavam još. držiš ga u koljevka položaju i dojiš dok ti leđa pucaju. moja beba to ništa posebno ne voli, on najviše voli kad ga dojim u jastuku (jastuk oko mog struka) ili ležeći.

[mamazika]

Melrose, meni je isto falilo navečer mlijeka, a ujutro i(li) kasno navečer ga je bilo viška jer je Luka dobro spavao. A ja sam oko 22 popila bezalkoholnu pivu i pojela Kviki perece - samo se svi smijte, ali morali su biti baš ti, i odjedamput wuuum - sve se napuni (ali nije djelovalo po danu - vjerojatno je bilo važno to što bi se ja opustila kad su klinci spavali). Ja bi taj višak izdojila (oko 60 ml, nisam se trudila više) i dala nakon dojenja u večernjem obroku. Ali L. nije pravio previše problema oko praznih cica, ja nikad nisam imala neki turbo let down (mislim da imam malo rupica na bradavici i uske kanale) nego sam izvlačila koliko ide s kompresijom. Ali to navečer je, osim kad smo dugo bili u šetnji i meni se stiglo napuniti mlijeko, trebalo dodati tih 60 ml. Uglavnom, htjela sam reći, prvo ga malo zabavi cicom, a onda ako treba bočicu.
Da li se izdajaš samo za te noćne obroke ili imaš viška? Zašto mu ne daš obje strane kad ti usfali? Ja sam cijelo vrijeme za jedan obrok u većini slučajeva (osim kad bi prije zaspao) davala obje, jer sam imala neravnomjernu proizvodnju u lijevoj i desnoj. Lijeve bi bilo dosta ali desne ne, pa da se ta razlika još više ne poveća.
Koliko ti prođe po noći da se ne izdajaš ili dojiš?

[melrose]

Dojim ga za večernji obrok u 19 i 30 nakon kupanja. Situacija je sljedeća: lijeva cica prazna jer ju je jeo, jeo, jeo čitavo popodne i do sljedećeg se podoja nije stigla napuniti, a desna je puna, ali mu je jedna strana malo. Dijete ima 5 kila i mjesec i pol dana. Sinoć sam napravila istu grešku i uvjeravala sebe da mu je jedna strana dosta i davala mu da jadan nateže i tu drugu praznu i tata mu dao bočicu mog izdojenog (po noći izdojim oko 300 ml u dva puta- razmaci između izdajanja 4 sata) mlijeka i jedva se smirio, jer je već bio prilično iznerviran i umoran. Večeras ako ne bude mlijeka u cici, dat ću mu punu stranu i odma još recimo 40, 50 ml izdojenog ili ću čak dati malo izdojenog popodne i napuniti cike za večer. On definitivno ovih dana traži više nego ja mogu ponuditi i neću ga mučiti.
A ujutro mi je let down takav da ga gnjavi mlaz, a popodne ga gnjavi što nije takav mlaz, pa mora vući. :/
Ali, ne dam se. Živio forum- bez njega ne bih ustrajala u dojenju. I ovako mi dođe da odustanem.

[maria71]

melrose ja se tebi divim

pratila sam tvoje postove dok si još bila trudna i samo mogu reći

SVAKA ČAST

[lejla]

Melrose nisi sama, i ja sam ti bila ista prica.

Uglavnom nije princip u praznim sikama, nego u nesto oslabljenom LetDown, to male zanovetace ili korektnije receno zahtjevnu djecu jako smeta. E sad' sta se tu moze. Na zalost, u principu nista. Moj najveci i najbolje iskoristeni savjet je da uzmes dijete poslije kupanja, pa ga u hodu, eventualno uz priguseno svijetlo i laganu muzikicu ides dojiti. Obicno se relativno brzo smire i idu spavati, osim sto ih onda ne mozes spustiti. Onda je prakticno dasu ti je dijete u marami kad' zaspi, tako da ti imas gotovo potpunu slobodu. Iz nekog razloga nije isto nositi djecu u rukama i u marami, barem su moja bila neuporedivo mirnija u marami.

Ifigenija Dakle o dojenju u hodu. Ja sam ti to doktorirala. MM maaalo k'o bilo neugodno prih par puta, a nakon toga se javlja sa:'pa daj djetetu da pije' i u situacijama kad je meni previse!!
kad s time početi
Ja ne bih dojila u hodu ako nema potrebe. Da ti recimo nisi u situaciji da se skrasis, ili je dijete nemirno. U svim ostalim slucajevima toplo preporucujem sjedeci (a mi jaaako cesto praktikujemo lezeci) polozaj, iz prostog razloga jer se onda i ti odmaras. A odmor ti je prijeko potreban nakon poroda, uz to nauciti dojiti treba isto vremena - kako za bebu tako i za mamu. Znaci, cim se dovoljno dobro osjecas, a ukaze se potreba mozes poceti dojiti u hodu!
Kako se to radi Isto k'o i sjedeci/lezeci. Izvadis siku i das djetetu. Bez ikakve komplikacije. Jedino je pitanje hoces li dijete imati u marami ili u rukama dok dojis.

Evo gdje smo mi sve dojili u hodu, nekad' u marami a nekad u rukama:
- Svaku noc redovno, kod nas ispred kamina.
- Na kasama skoro svih prodavnica.
- Kod obucara.
- U winkel-centru.
- Vodeci Benjamina u toalet
- U putu na plazu
- Pri ulazku u avion
- Na pasoskom pregledu.

Mi smo imali jako puno problema na pocetku dojenja, tako da sam prvih 6 sedmica izdajala. Prvi dan kad' je Omar nawrsio 6 sedmica smo bili u setnji, svratili u Winkel-centar (Moja dva klinca, frendica i ja), kad' se Omar razder'o. Ja ga stavila u maramu, pa na siku, dijete mirno/sretno/zadovoljno. Frendica kaze da su se bukvalno svi okretali za nama, ja nisam primjetila - bila sam na sedmom nebu od srece sto konacno mogu da dojim svoje dijete!!

[~lex~]

Ifigenija Dakle o dojenju u hodu. Ja sam ti to doktorirala. MM maaalo k'o bilo neugodno prih par puta, a nakon toga se javlja sa: pa daj djetetu da pije' i u situacijama kad je meni previse!!

Isto i kod nas. Doktorat u dojenju hodajući. Napravi anketu po Kaptol centru, King Crossu, po centru upće, o hodajućem dojenju. Spomenut će samo jednu ludu s duplićima kojoj je UVIJEK barem jedno dijete na sisi.

U šetnji, u dućanima, apotekama, kod doktora... Budući da se ne mogu izdojiti (nema šanse, ali STVARNO nema šanse da se izdojim), nema ostavljanja klinaca na sat-dva bakama, tati ili kome god. Nema na frizuru, na kavicu, i slično. S njima u auto, pa u kolica i maramu - i van.

A kako sam i ja također tarlahava po prirodi, nečem sjesti i podojiti dijete, već to obavim u hodu.

Što se tiče počinjanja dojenja u hodu, mi smo počeli čim sam ja počela hodati. Dečki su se mogli prištekati kad god.

Jedino mi je malo problematično u hodu ih dojiti obojicu... to već spada u red akrobacija.

A zatrebaš li demonstraciju sile, slobodno se javi. Dolazimo na poziv, k'o cepteraši, samo skuhaj kavu.

[anchie76]

Jedino mi je malo problematično u hodu ih dojiti obojicu... to već spada u red akrobacija.

A zatrebaš li demonstraciju sile, slobodno se javi. Dolazimo na poziv, k'o cepteraši, samo skuhaj kavu.

Bas si me dobro nasmijala Svaka ti cast Lex :D

[ms. ivy]

lex, pa nije valjda da ih uspiješ obojicu prištekati u hodu!!! :shock: da mi je vidjeti!
mi dojimo hodajući od početka, kad nisam mogla sjediti a bilo mi dosadno ležati. i kasnije po cijelom gradu, jasno... isto je non-stop sa mnom. ok, sad je već malo teže, velik je i težak, ali uspijevamo.
melrose, želim vam da što prije riješite probleme i uživate u dojenju!

[Ivana Š.]

Često puta sam se i ja našla u situaciji da pomoslim da se neće napuniti. S vremenom, tj. nakon sada već skoro 7 mjeseci dojenja i čitanja, shvaćam da je zaista istina ono što bi po prirodi trebalo biti. Tj., koliko povuče, toliko stvori, jednostavnim jezikom rečeno. Često puta ja nisam bila opuštena, ili je on nezgodno uzeo pa mu treba duže da se stvori refleks otpuštanja, ili je imao grčeve. Budi uporna ipak ćeš s vremenom i iskustvom vidjeti da se sve da srediti.