da li je neka od vas bila tuzna i potistena pred svoj termin?osjecam se grozno i placno a ne znam radi cega.i strah me jer sam prosli put nakon poroda bila u totalnoj komi-bojim se da ovaj put ne bude jos gore.
jel to moze biti normalno?
 |
|||
|
|
|||
potistenost
da li je neka od vas bila tuzna i potistena pred svoj termin?osjecam se grozno i placno a ne znam radi cega.i strah me jer sam prosli put nakon poroda bila u totalnoj komi-bojim se da ovaj put ne bude jos gore.
jel to moze biti normalno?
ja još imam dosta do poroda...
ali normalno je da te hvata lagana panika,strah...vjerojatno samo one silne emocije koje si skupljala tokom trudnoče izbijaju na površinu...nemoj se povlačit u sebe i zanemarivat osječaje....sve je to normalno...i naravno imaš nas koje smo uvijek tu jedna za drugu
Probaj dati sve od sebe da odbaciš taj osjećaj!
Uradi nešto što voliš; pusti omiljenu glazbu, naruči omiljenu hranu, pozovi prijatelje, reci nekom bliskom kako se osjećaš.
Ja sam rodila samo jednom pa ne mogu govoriti iz vlastitog iskustva ali slušajući o iskustvima drugih mama, drugo ide puno lakše!
A i samo si jednom mama prvi puta, znači sve ono što dolazi poslije s djetetom ti već imaš u malom prstu! Zato ne boj se nego si ugodi ove zadnje dane. Uživaj još malo u debljini (), okruži se ljudima i situacijama koje voliš, SVIJESNO odbaci loše misli i strah i VJERUJ...
Biti će sve super!
Ava M, stvarno si to lijepo rekla. Ja sam tužna iz drugih razloga, ali tvoj savjet je univerzalan.
drage moje (povremene) potištenice, vjerujem da nas sve takva raspoloženja kad-tad svladaju i često im se nije jednostavno oduprijeti
možda će nekima moj sistem zazvučati banalno i trivijalno, ali meni je unbelievable kako kod mene uspješno funkcionira
ovako: stanem pred ogromno ogledalo u kupaoni, pogledam se u oči, nasmiješim samoj sebi kao kad sretnem naj frendicu, i kažem: "Draga, lijepa si, pametna i sretna. Ovo će ti biti prekrasan dan!"
ovo vrijedi samo za blagu potištenost nepoznatog uzroka, znate ono, kad se probudite tužne bez posebnog razloga i nemate volje zakoračiti u novi dan
za mene funkcionira savršeno, iako daleko od toga da sam u svakom trenutku lijepa, pametna i sretna, kako mi moj odraz u ogledalu nastoji sugerirati, ali ovakva sugestija prijateljice iz ogledala mi u pravilu udahne energiju, optimizam i dobru volju
Ma ja mislim da je sve to normalno, toliko nas šusaju hormoni da je pravo čudo kaj nas ne zatvaraju u kaveze tu i tamo
Nemoj samo sebe ozbiljno doživljavati ovih dana, ja isto imam takve crnjake da bi se najrađe i odselila i razvela i dala otkaz i sve a onda za dva dana ne vjerujem da sam toliko dramila. Al nemrem si pomoć, kemija je to.
A ako ti se čini da se neki problem vuče duže vrijeme, te da bi kao takav mogao biti i stvaran, nemoj ga sad rješevati, fakat nije moment. Nego lijepo sjedni i svaki dan zapiši svoja razmišljanja i osjećaje (makar red - dva ako ti se ne da, možeš i na kompu). To će ti olakšati dušu a i pružiti poslije dobar uvid u vlastito stanje. Koje je, vjerojatno, ipak sasvim ok, ziher sam
Nisam mogla vjerovati koliko je istinita ova rečenica dok nisam ostala trudna!UdavDave prvotno napisa
Smatrala sam da uvijek postoji način da se ispliva iz melankolije, potištenosti i lošeg stanja duha raznim autosugestivnim metodama, meditacijom, opuštanjem. Da trenuci kad smo "down", su jednostavno momenti kad naš um zavlada našim tijelom, a mi smo upravo ono što naš um nije- mi smo duh...
E onda sam zatrudnila i shvatila da postoji i kemija.
Ali upravo zbog toga što sam puno puta pala i ponovno se digla, znam da je svaki sljedeći pad samo znak da ponovno pročačkam po sebi, pronađem i pomilujem svoj duh i rečem mu: hej prijatelju, ajmo, dižimo se, pobijedimo!... Jer "On" je istinsko JA.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom