Kako se nosite s "iskrenošću"?

[traktorka]

Evo u čemu je "problem"-Roko jako puno priča i strašno voli komentirati sve oko sebe i sve što mu se događa. U ničem ga ne sputavam,ali u zadnje vrijeme komentira i ono što možda ne bi trebao (glasno) komentirati. Naprimjer:
-šetamo gradom,a on odjednom kaže na sav glas :Mama,Roko prdi!!"
-vidi čovjeka u invalidskim kolicima s komentarom ."Čiko nema noge,gdje su mu noge?" -naravno to svi čuju.
-u restoranu opet : "Roko prdi"
-ljetos je vidio malog crnca i zaletio se prema njemu i vikao "Zeleni dečko,zeleni dečko!" (nije još tad znao sve boje)

Mislim,znam da je to sve iskreno i nevino,da nema ničega lošeg,zlobnog,i pokušavam mu objasniti da se neke stvari trebaju reći malo tiše ili samo meni i tati,a ne na sav glas,ali on to uopće ne razumije!

Da li imate takva iskustva i kako objašnjavate klincima što je pristojno reći a što ne??!!

[jassi]

ma i antonio to radi. i meni zna biti neugodno i bas sam razmisljala o tome. znas,oni su jednostavno iskreni i to je to. sada im ici obijasniti da to ne smoju mislim da bi bio kaos----pa on je samo rekao istinu

ja probam tonceku reci da se taj netko ne osijeca najbolje kad cuje takvo sto i da ga molimda mi to tiho kaze...ma skuzim ga prije nego lane kaj bu rekao....a sta da radis,to je tako i mislim da su premali da bi im jos obijasnilo se kada sto reco

[anna-y]

e ovo sa "zelenim dečkom" mi je fakat super
a za invalidnosti bi mu svakako trebala pokušati objasniti, mada bi i u vrtićima trebala veća edukacija i senzibilizacija djece za to.
ali mislim da ni jedna normalna osoba neće djetetu zamjeriti. to je baš simpatično, a ionako će još dugo vremena proći dok se "opameti i upristoji".
moja nećakinja od 4 godine je nedavno u busu čovjeku koji je sjedio preko puta rekla: ti smrdiš. zakaj si pio?
baka je htjela u zemlju propasti, a čovjek se opravdavao.

[Joe]

traktorka, ovo si trebala u bisere, genijalan je

pa mora ipak malo odrasti da sve stvari skuži koje su nama normalne.


baš u bisere

[traktorka]

traktorka, ovo si trebala u bisere, genijalan je

Ma je on genijalan,ali voljela bih tu njegovu genijalnost na neki način regulirati,tj. dati mu do znanja (samo ne znam kako) što je pristojno komentirati,a što ipak nije. I jasno mi je da je još mali,ali ovakvih komentara je sve više i više,a ja se suzdržavam da ne puknem od smijeha jer tek onda nisam ništa napravila!

[paci]

a za invalidnosti bi mu svakako trebala pokušati objasniti, mada bi i u vrtićima trebala veća edukacija i senzibilizacija djece za to.

u našem vrtiću svaka grupa ima jedno dijete s posebnim potrebama, tako da se oni od malih nogu uče upravo toj senzibilizaciji, u grupi od starije je dečko s cerebralnom paralizom i tete su nas izvjestili da svi divno surađuju, ako je teta npr na drugom kraju sobe uvijek netko od djece bude s njim, drugi mu nešto dodaje i sl. i to sve samoinicijativno, tako da to stvarno stoji (naravno susrela sam roditelje koji su kad sam im rekla za ovakvu praksu okrenuli očima i odgovorili da svoje dijete ne bi upisali u takav vrtić)

a onaj pijani iz tvog posta se i treba crveniti, a baka nek bude ponosna. i ja isto kad mi netko smrdi u tramvaju napadno počnem kašljati i puhati i stavljam mirišljavu maramicu pod nos, još nisam došla do te faze da mu velim "daj se operi, čovječe" ali blizu sam, ako sam s nekim u društvu glasno prokomentiram "uf što neko smrdi, udavit ću se" jer stvarno, ali stvarno, ne podnosim pijance i nehigijenu.

tako da ima iskrenosti i iskrenosti, a svojim curkama obično nakon (meni neugodnog) ispada iskrenosti neposredno nakon, ali da me samo one čuju, objasnim da je to ok, ali da drugi put to samo meni kažu na uho ili nek zapamte za kasnije kad budemo same

[lucky day]

ja tu manje pozeljnu iskrenost pokusavam usmjeriti tako da sama neke stvari koje je tabu reci vani - i sama kazem tiho ili mu sapnem...
pa se nekad valjamo od smijeha (mama, je prdnula,npr)... najgore je sto sad MORAM verbelizirati te stvari koje bi inace presutila ili ne bi primjetila - jer sam se djelomicno i sama usosila (kad sam komentirala svaki njegov prdac sa dozom emocionalnog naboja ) a i nisu niti mu mogu biti jasne sve nijanse ponasanja...
skuzit ce s vremenom...

a do tada (osim sto sam svjesna da drustvo to i tolerira kod tako male djece):
- smireno (tj. bez cerekanja ili pak totalnog potonuca u zemlju od sramote :/ ) odgovorim ili nadodam na njegov komentar nesto sto ga ublazi ili usmjeri u (drustveno) prihvatljivijem smjeru - improviziram - 'gdje su mu noge?' - 'stricek je jako pao i ozlijedio se. sad se vozi u kolicima. kao i stricek luis.'

no da zna bit 'zabavno' - zna...