Drage moje rode kucnuo je i taj cas, iako ja jos uvijek ne mogu da vjerujem da se sve to meni dogada. U srijedu 17.10., aBd, carskim rezom na svijet treba da dode mamina i tatina ljubav najveca, nasa mala purgerica. Jako sam uzbudena i ne znam da vam opisem kako se osjecam, kao da se nista od ovoga ne dogada meni, emocije su mi pomijesane od brige da li ce sve biti ok sa bebom i hoce li sve proci kako treba do zamisljanja prvog susreta sa bebicom i kako cu se snaci u ulozi majke. Tako sam sretna sto cu uskoro drzati svoj mali zamotuljak u rukama a s druge strane malo mi zao sto vise necemo moci biti 2u1 i nece moci ici sa mnom gdje god da krenem (znam da je glupo ali tako ce mi nedostajati lupanje, guranje, protezanje u stomaku, to me uvijek tako raznijezi ). Iako je termin krajem mjeseca beba je vec spremna, posteljica skroz zrela i ne mozemo vise cekati, posto gospodica sjedi na guzi i nema namjeru da se okrene cika doktori su odlucili da joj progledaju kroz prste i puste je van ranije jer ocito joj se zuri.Bilo kako bilo, ja sam skoro pa spremna jos par sitnica da pripremim za porodiliste i to je to. Ynam da nemam potrebu to ni reci ali vibrajte i drzite nam fige u srijedu a ja cu javiti sretnu vijest,aBd, cim budem mogla, saljem sms nekoj od mojih sarajevskih roda koja ce to objaviti na forumu.
Svima vama od srca zelim da sto prije dodete do cilja i da se nadete na ovim slatkim mukama na kojima sam ja sada jer zahval;jujuci vama i ovom forumu i ja sam skoro pa stigla do svog cilja. Sve vas ljubimo ja i moja mala purgerica kojoj su mama i tata odlucili da daju ime EMA.
Drzite fige meni i Emi