cendranje

[mmmama]

Molim vas, napisite sto radite kad vam djeca cendraju - ne mislim krako, nego kad cendraju dugo. Starija M je pocela cesce i dulje cendrati kad se prije pet mjeseci rodila mladja M. Delozirala je seku iz kolica pa sam mladju M nosila, a stariju M gurala u kolicima, a na cetvrti kat bez lifta nosila sam obje (vise od 20 kg); primjenjivala sam savjete kako se ponasati prema starijem djetetu kad se rodi mladje; hranila sam je (prije toga je sama jela) i dopustala joj da bude "mala beba, manja od seke" i potvrdjivala da ima "tako male nozice kao seka". Bila sam, mislim, stvarno strpljiva, kao, sve ce to proci, to je faza, nece trajati dugo. Ali sad se sve to jos i pojacalo otkad je krenula u vrtic. Uz to sto mi otpadaju ledja i noge od nosanja, pocelo mi je jako smetati cendranje kada dugo traje. Cas mi se cini "pa jos je mala, pa nesretna je zbog toga sto vise nije jedino dijete, pa valjda ce to IPAK JEDNOM PROCI", a cas mislim da previse popustamo i da ce od toga najmanje koristi imati upravo ona. Cas se bojim da ce imati traumu od toga sto zelim da prerano "odraste" (i vec jednom izidje iz sekinih kolica ), a cas mi to cendranje ide tako na zivce da joj kazem da prestane (nakon cega mi je odmah zao i znam da sam pogrijesila, ali...). Probali smo i s onim: "Svatko ima pravo cendrati, zlato, nema problema, znamo da ti je tesko jer bla, bla..." Nije bilo NISTA bolje. Dakle, sto radite vi?

[mamed]

Ovo što ću napisati neće ti baš pomoći, ali i ja imama kući malog koji vrlo često kmeči, krivi se i "izvodi".
Kad čovjek žuri onda mu je to veliko opterečenje. Neće da hoda ili neće tamo gdje trebaš itd.
Tako da ga ja često nosim kad nemam vremena da idem tri sata do odredišta.

Uglavnom, izluđuje me to. Ali eto bar se nebuni da ga ponesem. Nekad se i za to bunio. Tada je bivalo još gore :?

Inače je dijete sa jakim karakterom. Težak je za "održavat"
Ali to ima i jako puno prednosti.

Samo strpljena i puno

Tako da on sam kad vidi da je baš pretjerao i kad se oluja stiša.
Zagrli me i kaže "mama izvini. sluša ću. neću više....."

Onda malo porazgovaramo o lijepom ponašanju.

[zumbulmama]

Ja se nisam dala previše ucjenjivati. Kojiput popustim, ali velikog nisam nosila na 3. kat niti sam ga pustila u kolica (jesam jednom). Stalno sam mu pričala kako biti veliki ima prednosti i šta on sve smije a beba ne smije. Kad baš krene cendrati i prenavljati se, zaprijetim da ću mu staviti pelenu. Pokakanu! Onda obično odustane. A kojiput puknem, i..... bolje da ne pričam. Naravno, mi imamo svoja maženja, pazila sam da veliki ne bude ničim zakinut kad se mali rodio. Imala sam sreće, mali je prvih par mjeseci samo papao i spavao, a kad bi bio malo budan onda se stalno smješkao. Govorila sam velikom da ga braco jako voli, zato se smješka. I moj veliki je do prije cca mjesec dana bio u beba fazi, ali zasad ga je prošlo.

[mmmama]

Ali ja ne zelim "puknut"... Necu je po guzi ni ista slicno. Ali ponekad vicem, a htjela bih da ne vicem. Ima neki recept?

[sandra123]

Nema recepta.Svako dijete drugačije odraste tu fazu.Samo izdrži,sačuvaj živce i pjevaj To ja radim kad me izlude!

[mmmama]

Probat cu to s pjevanjem sljedeci put :D

[Lutonjica]

očito drukčije definiramo cendranje?
naime, meni nije cendranje ono što zara traži, nego način na koji traži: nije mi cendranje to što ona hoće u kolica, nego bi mi bilo cendranje da to traži onako cmoljavo plačljivo jako annoying
dakle, vozim je u kolicima, nosim je u slingu, igramo se da joj mijenjam pelene, hranim ju, ništa od toga mi nije problem ako normalno komunicira.
mene živcira cmoljenje i cendranje, koje smo nekako uspjeli riješiti time da joj konstantno ponavljamo (što smirenije možemo) da može normalno razgovarati i normalnim glasom tražiti ono što želi.
nipošto nipošto nipošto nemoj naglašavati da je ona sad velika/ veća/ starija/ pametnija, to samo produbljuje jaz.
i normalno da se pojačalo otkad ide u vrtić - pa ti si doma sa bebom, a ona je u vrtiću. želi i ona biti beba pa da može biti s vama doma.

[Loryblue]

očito drukčije definiramo cendranje?
naime, meni nije cendranje ono što zara traži, nego način na koji traži: nije mi cendranje to što ona hoće u kolica, nego bi mi bilo cendranje da to traži onako cmoljavo plačljivo jako annoying

mene živcira cmoljenje i cendranje, koje smo nekako uspjeli riješiti time da joj konstantno ponavljamo (što smirenije možemo) da može normalno razgovarati i normalnim glasom tražiti ono što želi.

ja sam na rubu živaca jer moja većinu stvari traži cmoljenjem i cendravim glasom.
i svaki dan milijun puta ponovim: fino pitaj, normalnim glasom, ne krevelji se bez razloga.....nema odjeka. i to me ljuti, baš me ljuti. i ide mi na živce za poludit.

i da, ona je jedinica....i stalno radi nečeg cendra.

[Lutonjica]

mi smo jako uporni i dosadni u onom: "ne razumijem te najbolje kad tako razgovaraš. možeš li ponoviti normalnim glasom?" dugo je trajalo ali sad stvarno skoro nikad ne cendra
ako me baš užasno živcirala, onda sam ju na 5 minuta izignorirala, pobjegla u drugu sobu i začepila uši dok se ne smirim dovoljno da JA mogu normalno komunicirati

[tanja_b]

Pridružujem se onima koje cendranje i cmoljenje izluđuje. A nemamo drugu bebu.
Bilo je razdoblja kad mi je stvarno išao na živce s tim cendranjem, ali pokušavala sam mu isto tako dati do znanja da ne razumijem kad mi tako cendra i cvili i da više volim da mi se obrati normalnim glasom. I primjećujem da ima već dosta vremena da ga je to pustilo i sad - uglavnom - normalno priča.
Ima on neke druge fore koje izvodi s glasom i govorom (npr. govori tako da pokušava ne micati usnice), ali to uglavnom kad žica nešto što zna da neće dobiti i sl., samo to mi ne ide toliko na živce, više mi je smiješno.

[Loryblue]

mi smo jako uporni i dosadni u onom: "ne razumijem te najbolje kad tako razgovaraš. možeš li ponoviti normalnim glasom?" dugo je trajalo

ovo mi je stvarno utjeha
a koliko je to dugo (čisto da vidim koliko ću ostat u poluzdravoj pameti)??

kažem i ja kako je ništa ne razumim dok cmolji, ali kako ja to kažem ona ili počne jače cmoljit ili nastavi tulit onim tonom koji jednostavno probija mozak.

[Lutonjica]

pa ti nastavi s tim da je ne razumiješ i ponavljaj to kao mantru
trajalo je mjesecima i mjesecima

[VedranaV]

A kad prestane cendranje, počne stenjanje. Bar je tako bilo kod nas :/ .

[spooky]

A kad prestane cendranje, počne stenjanje. Bar je tako bilo kod nas :/ .

kod nas je bilo i traje i traje....

Sad je i Dora počela

Pokušavam na sve moguće načine zadovoljiti potrebe jedne i druge u što kraćem vremenu, ali kad će više naučit biti bar malo strpljiveeeeee

[mamed]

mi smo jako uporni i dosadni u onom: "ne razumijem te najbolje kad tako razgovaraš. možeš li ponoviti normalnim glasom?"

i mi smo jako uporni. nadam se da ćemo uspjeti

[Loryblue]

A kad prestane cendranje, počne stenjanje. Bar je tako bilo kod nas :/ .

ti majke, jednu muku zaminit drugom.
nema šta, sve lipše od lipšega.
a ništa, idem kupit tonu živaca i u boj, u boj

[MalaSirena]

Kod nas isto kao kod Lutonjice.

Cendranje je svedeno na prilično malu mjeru, a ako i cendra onda kad mu kažem da mi kaže normalnim glasom jer ga ne razumijem obično to napravi tako bez nekih većih problema.

Sad me muči druga stvar - počeo je nazalno mrmljati. Kak mi to živce ždere :/

[mamed]

kako su smiješna naša djeca. taman ih odviknemo jedne "loše navike" ,a oni brzo smisle novu.

i kod nas je prisutno to nazalno mrmljanje ali se ja trudim da me to ne smeta.

[mmmama]

Znaci nema nikakve koristi od "Ti si velika djevojcica?"

[/quote]

[tanja_b]

Sad me muči druga stvar - počeo je nazalno mrmljati. Kak mi to živce ždere :/

Kako to izgleda? Baš me zanima, mislim da imamo sličnu naviku

[mmmama]

[nipošto nipošto nipošto nemoj naglašavati da je ona sad velika/ veća/ starija/ pametnija, to samo produbljuje jaz.
i normalno da se pojačalo otkad ide u vrtić - pa ti si doma sa bebom, a ona je u vrtiću. želi i ona biti beba pa da može biti s vama doma.]

Ok, Lutonjice, prestat cu govoriti da je velika. Ali u vrticu sva djeca u grupi (kazu tete) pokazuju kako su velika, a samo moja M govori "ja sam mala beba" i cendra, cendra...

U vrticu je od 8.30 do 11.30, ne ostaje na spavanju i tako ce biti dok sam ja na porodiljnom. Htjela je u vrtic, igrati se s djecom. Vrticka psihologica kaze da istovremeno zeli biti u vrticu i doma... [/code]

[mmmama]

Nisam uspjela staviti citat u bijeli pravokutnik. Sorry.

[MalaSirena]

Sad me muči druga stvar - počeo je nazalno mrmljati. Kak mi to živce ždere :/

Kako to izgleda? Baš me zanima, mislim da imamo sličnu naviku

Govori nazalno (kao da mu je začepljen nos) i ne artikulira dobro pa zvuči kao mrmljanje.

Kaj je i kod vas to tekovina vrtića?

[tanja_b]

Ne, to je sam smislio još ljetos. Ne baš da govori nazalno, ali ne artikulira pa mu je govor još nerazumljiviji nego inače.
Ili pokušava govoriti ne mičući usnice (to kad žica nešto što zna da neće dobiti) - to je predfaza za urlanje.
Dakle - cendranje je samo jedna nijansa njihovog izražavanja, postoji još mnogo drugih načina osim normalnog govora

[mamalada]

I našacurka kenjka i cendra, ali se ponašamo poput Lutonjice, pravimo se da ju baš ništa ne razumijemo. Nakon toga, u većini se slučajeva dogovorimo. Nekad nam ne upali, a onda ja odem na hlađenje u drugu sobu da ju ne sredim. Onda opet sve riješimo.

[romi]

Ima tri godine, jedinac je i često bolestan, pa tada cendra i cvili do iznemoglosti.
Dođe mi da ga uputim i zaposlim kao profesionalnu narikaću - tako zvući!!!!
Naravno tri od pet puta se izkontroliram, a ostala dva puta molim da prestane, pa ono "ne razumijem te", pa ajde mi objasni šta ne valja, pa onda VIČEM!
No uglavnom, skužila sam da je njjbolja taktika ona sa "ne raumijem te", te se maknuti od njega dok ga "žuta minuta" ne prođe.

[renchi]

uspijevam mu objasniti da djeca njegovih godina ne cendraju, da je već veliki dječak, da cendraju samo male bebe, pa prestane.

[minići]

Moja cendravica ima 5 godina i sve je gora i gora. Svugdje je velika cura a kad je sa mnom stalno cvili i uopće normalno ne komunicira. Plače kad je žedna, gladna, kad joj se piški, kad joj je dosadno,... To stvarno nekada ( i sve češće) izluđuje. Mala seka se ponaša odraslije i samostalnije. Sve sam pokušala i ništa ne pali. Ponekad sam na rubu živaca od njenog plača...

[marta]

A nakon stenjanja ide prigovaranje iritantno za poludit. Onako stereotipno, ko da ima viklere na glavi, kucnu haljinu, papuce s pufom i vristavi glas...

[Roza]

ja ne podnosim cendranje. kad cendra, kažem joj: ne razumijem te, reci što želiš pa da vidimo jel to moguće ili ne.
ne popuštam. ništa od mene nije izmolila cendranjem.
ne uspoređujem je niti s malom niti s velikom niti s drugom djecom. ne vidim svrhe od toga. cendranje nije prihvatljivo ponašanje. i točka.
uh, ovo što sam napisala zvuči jako strogo, ali u praksi nakon 2-3 puta cendranja koje nije donijelo očekivani rezultat djeca odustanu. a u svemu tome je najbitnije da ja ostanem hladne glave. kad vidi da sam ja smirena i da joj uporno objašnjavam kako ju ne razumijem, smiri se i ona.

[tanja_b]

Mi smo imali jednu divnu fazu bez cendranja, i već sam mislila da ga je to prošlo, ali ne - cijelo današnje prijepodne je njurgao i cendrao, da bi na kraju završilo tantrumom kakav dugo nismo vidjeli. Srećom, brzo ga je prošlo.
Što je najbolje, uopće ne znam što je zapravo htio. Mislim da ne zna ni on. Ostaju nam dvije opcije: a) ubrzo će se razboliti, pa je cendrava faza samo uvertira; b) ustao je na lijevu nogu.
Iskreno se nadam da je ovo pod b)

[mama.st]

Opisana situacija mmmame je po mom mišljenju ljubomora na mlađu sestru i prilagodba na novi život, i tu ne mogu pomoći iskustvom.

U situaciji cendranja, kada onako kenjakavim, plačnim glasom nešto traži, ja sam nepopustljiva. Po milijunti put kažem da me lijepo pita, da ga ne razumijem kada cendra, kada plače, da mu ne mogu odgovoriti na to šta traži, da se smiri, pa da me onda pita. Nekada prestane, a nekada nastavi još glasnije, jače. Ako nastavi još jače, spustim se do njega, zagrlim ga, nježnim glasom objasnim isto to, da ga ne mogu razumijeti i tako nekako prestane. Ide nekako, a šta ćemo? Treba pokušavati, treba biti uporan, to je roditeljstvo.

Roza je to odlično rekla, potpisujem u cijelosti (jer ne znam kako citirati)- kada nakon nekoliko cendranja ne dobiju što žele, nema više cendranja.

[Anci]

Moja starija isto cendra, MM kaže da sam sve ja "kriva" jer je, naravno, sve to uvijek u mojoj nazočnosti.

I ja se trudim ostati smirena i reći joj da može normalno razgovarat, ali moram priznat- za djecu ponekad zaista treba živacaaaaa...........

[mmmama]

Mi smo u medjuvremenu pronasli rjesenje koje (bar za sada, tj. 5-6 dana) funkcionira - zaista puno manje cendra! "Tehniku" smo preuzeli iz knjige "Izmedju djeteta i roditelja" H.G.Ginotta, izdavač je Ostvarenje, nije riječ posebno o cendranju nego općenito o komunikaciji roditelj - dijete. Da sad ne prepričavam, knjigu imaju manje-više sve knjižnice i stvarno se isplati pročitati je. Ne kažem da M. više ne cendra, ali kad cendra, brže prestane, i cendra rjedje. Razlika velika.

Prije toga stvarno ništa nije palilo. Djeca su različita, kod nas apsolutno nije mijenjalo na stvari kad smo govorili da je "ne razumijemo kad cendra" - nula bodova (tada bi promijenila ton, ali za dvije minute opet po starom). A još je manje palilo kad smo objašnjavali da nije lijepo cendrati.