Krstiti ili ne?

[mama courage]

Majka, ako je tvoj muž i pasivni katolik, a njegovim roditeljima je važno krštenje, ja u tvom razmišljanju ne vidim drugo no prazan inat. Ko da će ga polit solnom kiselinom a ne vodom, a kao ništa ti ne znači.

danas je krstenje, sutra je vjeronauk, pa prva pricest, pa onda krizma, pa crkveno vjencanje... i tako mic po mic, nista i nije tako bitno i nigdje ne polijevaju solnom kiselinom, vi koji niste za to, nemojte se inatiti, nece vas ubiti to malo vjere itd itd.

donekle sam vec ukazala na opasnot da je ovdje inat zavladao - al s obje strane, ne samo s majcine. i da se s pravog problema skrenulo... no, opet mislim da je bitno da roditelji dobro promisle sto ce i kako ce. donekle mogu uvazavati zelje ostale obitelji, neke tradicije il cega vec. al ipak oni to sami sa sobom moraju rascistiti. steta je samo sto o tome nisu razmisli prije, nego su (nenamjerno) dozvolili da nastane ovakva neugodna situacija.

[a zakaj]

danas je krstenje, sutra je vjeronauk, pa prva pricest, pa onda krizma, pa crkveno vjencanje... i tako mic po mic,

ne mora to biti, prije svakog tog koraka ipak imas vremena ponovo razmisliti i odluciti.
moji su krsteni.
toncek je i u vrticu jos isao na vjeronauk. i u redu mi je ako ga bake nauce prekriziti se ili pomoliti. bilo bi mi u redu i da ga nekad odvedu na misu.
s druge strane, drago mi je da u skoli vise ne ide na vjeronauk, jer mislim da bi me to dovelo u prevelik broj situacija u kojima se ono sto bi ucio u skli i ono kako mi zivimo razilaze.

[Juroslav]

mislim znam šta znači ali iskreno neznam nikoga tko tako odgaja djecu
(dobro možda 2-3 od 200-300)

Kad nisi upoznala prave ljude! Evo ti samo na ovom forumu: TATA MATA i bubimira, ljiljana@, pa moja malenkost...

a zakaj, krštenje nije (prema učenju Drugog vatikanskog koncila) uvjet za spasenje, tu su se stvari malo promijenile u crkvenom nauku. I normalno da krštenje ima smisla, ja samo tvrdim da nema smisla krstiti djecu samo 'radi sela'!
A rečenice koje se izgovaraju nisu samo forma, to je obećanje koje daješ Bogu, sebi i Crkvi (tj. svim vjernicima). Hmmmm, sad vidim da može biti i samo forma - onim ljudima koji do obećanja (bilo koje vrste) drže koliko do snijega iz 1973. godine.
A krštenje, kak ti veliš, 'bez forme' (mada i tu postoji točno propisana 'forma') je moguće samo u smrtnoj opasnosti, i opet samo uz pristanak roditelja.

Ivana2, ja ne kužim vjernike koji bi silom natjerali druge (kojima krštenje ništa ne znači) da krste djecu: ako nekom nešto nema značenja, onda do toga niti ne drži, a ja više volim da se prema onom što je meni sveto ljudi (i vjernici i nevjernici) tako i odnose.

majka, ja ti budem opet citiral sebe:

lijepo ti njemu reci: krštenje djeteta podrazumijeva preuzimanje obveze odgoja djeteta u vjeri, a to znači i davanje vlastitog primjera. ako si spreman svojem djetetu vlastitim primjerom pokazati kakav vjernik treba biti (uključujući svakonedjeljnu i blagdansku misu), ja ću pristati na krštenje. ako dijete želiš krstiti samo zato da udovoljiš starcima - no way.

[Juroslav]

danas je krstenje, sutra je vjeronauk, pa prva pricest, pa onda krizma, pa crkveno vjencanje... i tako mic po mic,

ne mora to biti, prije svakog tog koraka ipak imas vremena ponovo razmisliti i odluciti.
moji su krsteni.
toncek je i u vrticu jos isao na vjeronauk. i u redu mi je ako ga bake nauce prekriziti se ili pomoliti. bilo bi mi u redu i da ga nekad odvedu na misu.
s druge strane, drago mi je da u skoli vise ne ide na vjeronauk, jer mislim da bi me to dovelo u prevelik broj situacija u kojima se ono sto bi ucio u skli i ono kako mi zivimo razilaze.

nemoj se ljutiti, ali tvoj stav me podsjeća na ono: selim se u Indiju, pa kad tam rodim onda ću dijete inicirati u hinduizam, pa kad naiđe slijedeći stupanj razmislit ću hoću dati dijete na to, a kad se to učenje počne previše razilaziti s onim kak živim maknut ću dijete iz toga.

LJUDI, KAD ĆETE VI SHVATITI DA KRŠĆANSTVO NISU CEREMONIJE, OBREDI I PAPIRI, NEGO ŽIVOT!
Nitko vas ne tjera na to, ali ako prihvatite, morate to živjeti, inače ste nigdje!

[icyoh]

ja svoje ne planiram krstiti jer ja nisam vjernik. Ako se ikada poželi krstiti neka se krsti.
A sasvim sigurno ne bih krstila dijete jer to netko drugi hoće - meni se to svekrva ne bi ni usudila predložiti.
Uostalom glupo i licemjerno mi je uopće tražiti od nekoga tko nije vjernik da krsti svoje dijete - kao da ja zatražim od svoje bratove cure (koja je muslimanka) nek izvoli dati djeci da jedu svinjetinu jer ja smatram da je to tako ispravno

[a zakaj]

A rečenice koje se izgovaraju nisu samo forma, to je obećanje koje daješ Bogu, sebi i Crkvi (tj. svim vjernicima). Hmmmm, sad vidim da može biti i samo forma - onim ljudima koji do obećanja (bilo koje vrste) drže koliko do snijega iz 1973. godine.

ispadoh velika licemjerka

gle, ne bih htjela uvrijediti nicije osjecaje, ali moram iskreno priznati da ta obecanja koja sam dala ne smatram bas obvezujucim, jer u boga ne vjerujem (zato i pisem malim slovom, ne radi omalovazavanja). To sto sam sudjelovala u tim obredima rezultat je ustupka prema osobama koje volim.
Priznajem da sam osjecala odredjenu nelagodu kad sam izgovarala recenice u koje ne vjerujem pred drugima, ali nije mi prvi put u zivotu.
Bila sam vec na primanju u pionire, u omladince, na raznim priredbama izgovarala razne prisege pred titovom slikom, obecavala svasta na promociji na faksu...

[a zakaj]

danas je krstenje, sutra je vjeronauk, pa prva pricest, pa onda krizma, pa crkveno vjencanje... i tako mic po mic,

ne mora to biti, prije svakog tog koraka ipak imas vremena ponovo razmisliti i odluciti.
moji su krsteni.
toncek je i u vrticu jos isao na vjeronauk. i u redu mi je ako ga bake nauce prekriziti se ili pomoliti. bilo bi mi u redu i da ga nekad odvedu na misu.
s druge strane, drago mi je da u skoli vise ne ide na vjeronauk, jer mislim da bi me to dovelo u prevelik broj situacija u kojima se ono sto bi ucio u skli i ono kako mi zivimo razilaze.

nemoj se ljutiti, ali tvoj stav me podsjeća na ono: selim se u Indiju, pa kad tam rodim onda ću dijete inicirati u hinduizam, pa kad naiđe slijedeći stupanj razmislit ću hoću dati dijete na to, a kad se to učenje počne previše razilaziti s onim kak živim maknut ću dijete iz toga.

LJUDI, KAD ĆETE VI SHVATITI DA KRŠĆANSTVO NISU CEREMONIJE, OBREDI I PAPIRI, NEGO ŽIVOT!
Nitko vas ne tjera na to, ali ako prihvatite, morate to živjeti, inače ste nigdje!

juroslave, moram i na ovo odgovoriti.
ja nisam nigdje.
imam prilicno sredjene poglede na neke pojave,a tamo gdje nemam, to iskreno priznajem i otvoreno razmisljam dalje.
ja nisam vjernik, i ne vodim dijete na misu niti ga ucim da se moli.
ali, on nije samo moje dijete, on je prije svega osoba za sebe, koja je okruzena i drugim ljudima. neki od tih ljudi su vjernici katolici, vise ili manje iskreni.
meni je sasvim normalno i prirodno da oni pokusavaju utjecati na njega i da ga uce onome u sto sami vjeruju.
istodobno, ja ne lazem o svojim stavovima (nikad se nisam pred njim pretvarala da sam vjernik), i dozvoljavam mu da sam stvara vlastite svjetonazore, i odmjerava kome ce i koliko vjerovati.
htio je ici na vjeronauk u vrticu, i meni se cinilo da je u redu da ide, i upozna se sa sadrzajem.

ja razumijem da je tebi krscanstvo nesto zivo i zivotno, ali meni nije tako. meni je katolicanstvo tradicija uz koju sam odrasla, u kojoj sam odrasla, i uz koju sam prvenstveno emocionalno vezana. u neka ideje koje katolicanstvo zastupa i sama vjerujem i cijenim ih, i nemam nista protiv da ih i moja djeca nauce. Ali u cjelini, to nije moj put.

[Ivana2]

Majka, ako je tvoj muž i pasivni katolik, a njegovim roditeljima je važno krštenje, ja u tvom razmišljanju ne vidim drugo no prazan inat. Ko da će ga polit solnom kiselinom a ne vodom, a kao ništa ti ne znači.

danas je krstenje, sutra je vjeronauk, pa prva pricest, pa onda krizma, pa crkveno vjencanje... i tako mic po mic, nista i nije tako bitno i nigdje ne polijevaju solnom kiselinom, vi koji niste za to, nemojte se inatiti, nece vas ubiti to malo vjere itd itd.

Dobro nam ide, ha?

[mama courage]

LJUDI, KAD ĆETE VI SHVATITI DA KRŠĆANSTVO NISU CEREMONIJE, OBREDI I PAPIRI, NEGO ŽIVOT!

vjerujes mi kad ti velim da te ja u tom pogledu najbolje razumijem. zato i nastojim drzati se sto podalje od toga u sto ionako NE vjerujem. cijelim svojim bicem. 8)

iz tog razloga recimo nisam pristala na crkveno vjencanje. mada ceremonija kao takva nije za odbacit.

ali, on nije samo moje dijete, on je prije svega osoba za sebe, koja je okruzena i drugim ljudima. neki od tih ljudi su vjernici katolici, vise ili manje iskreni.

tocno. ovo je cinjenica s kojim se "nevjernik" suocava i stalo sebe propituje. zanima me samo s druge strane, jel vjernici toliko propituju sebe kad su u braku s "nevjernicima", il je njima sve jasno k'o boza.


ivana2 - jah, vala bas

[Zdenka2]

jer u boga ne vjerujem (zato i pisem malim slovom, ne radi omalovazavanja)

Nadam se da će mi sudionici rasprave i moderatori oprostiti jednu malu jezičnu ispravku. Pisanje imena Bog velikim slovom nema veze s vjerom i nevjerom. To je ime i zato se piše velikim slovom, jednako kao Alah i Jahve ili bilo koje drugo ime.

[ljiljan@]

koliko znam, u nekim je situacijama moguce krstiti i bez te forme, s nekliko rijeci i pokreta rukom

Ja se sa duhovnošću ne bih poigravala. Ne znam točno na što misliš, ali možeš ući (i što je još gore uvesti svoje dijete u vrlo opasno područje). Jedan je jedini Duh Sveti Gospodin i Životvorac, koji izlazi od Oca i Sina, koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima. A ima i drugih duhova...
Ako ne želiš Duha Svetog u životu i odgoju svog djeteta, onda je čudno u svetom sakramentu krštenja izgovarati lažne riječi (da ćeš ga odgajati u katoličkoj vjeri), pa prema tome, samim pristupanjem sakramentu činiti težak grijeh lažnog obećanja. Druga je stvar ako TM uistinu želi odgajati dijete u katoličkoj vjeri. Molim vas da razumijete da sad govorim o katoličkoj vjeri, o ostalim obredima ne mogu govoriti kad ne znam o njima dovoljno.
Prema tome, po mom shvaćanju, ne ruga se time dijete Gospodinu, nego roditelji, ne čini grijeh dijete, nego roditelji. Ali, valjda onaj tko ne vjeruje, tako počinjen grijeh niti ne osjeća kao teret na duši...ne znam što da mislim...ispravite me ako griješim.
A ovo što kažeš A zakaj o ostalim lažnim obećanjima (primanje u pionire i omladince, zakletva muških u JNA) na njih smo bili prisiljeni, a na krštenje djeteta dolaziš svojom voljom, bez prisile.
A da li si postupila dobro krsteći dijete, to nijedan čovjek ne može znati. To zna Gospodin.

[a zakaj]

jer u boga ne vjerujem (zato i pisem malim slovom, ne radi omalovazavanja)

Nadam se da će mi sudionici rasprave i moderatori oprostiti jednu malu jezičnu ispravku. Pisanje imena Bog velikim slovom nema veze s vjerom i nevjerom. To je ime i zato se piše velikim slovom, jednako kao Alah i Jahve ili bilo koje drugo ime.

obicno u ovakvim raspravama mislim na boga bilo koje monoteisticke religije, a ne na ime boga krscanstva.
ali moguce je da sam negdje slucajno pogrijesila i napisala malo slovo u kontekstu u kojem je trebalo veliko.
a opet, mozda slovo ipak ima neke veze s vjerom.
Ne znam da li bi pripadnici drugih vjera pristali da ime 'Bog' bude koristeno bas za krscanskog boga?
Ne znam, pitam.

[ljiljan@]

mislim znam šta znači ali iskreno neznam nikoga tko tako odgaja djecu
(dobro možda 2-3 od 200-300)

Kad nisi upoznala prave ljude! Evo ti samo na ovom forumu: TATA MATA i bubimira, ljiljana@, pa moja malenkost...

Ima nas još na forumu. Ali, htjela bih reći da dok sam bila "mlaka", pasivni kršćanin, svuda oko mene bili su upravo takvi. Kad me Gospodin obratio, iznenada poznajem barem stotinu pravih kršćana koji ljube Gospodina i trude se služiti mu svojim životom. I čudno mi je to, da recimo ovo ljeto na moru, upoznam dvije žene i tijekom upoznavanja shvatimo da smo vjernice, katolkinje. Prije, kao da takve ljude nisam niti upoznavala...
I zato sam manja od makova zrna...tko sam ja da vam sudim...znam kakva sam bila...kad je mene Gospodin uspio toliko preobraziti, može i sve vas...po svom planu.

[Zdenka2]

Pa i pripadnici drugih monoteističkih vjera koriste imenicu Bog - Alah znači Bog, štoviše, u arapskom svijetu se to ime koristi kao ime za Boga ne samo u islamu, nego i u kršćanstvu i judaizmu. Jahve također znači Bog, Ja sam koji jesam. Sve je to isti Bog. Dakle, kada misliš na Boga neke monoteističke religije, radi se o imenu i treba pisati velikim slovom, bez obzira koristiš li riječ Bog, Alah ili Jahve. Kada se imenica bog odnosi na bogove politeističkih vjera piše se malim slovom, jer to nije njihovo ime; oni redovito imaju drugo ime.

Oprostite još jednom na upadu, toliko od mene.

[a zakaj]

koliko znam, u nekim je situacijama moguce krstiti i bez te forme, s nekliko rijeci i pokreta rukom

Ja se sa duhovnošću ne bih poigravala. Ne znam točno na što misliš, ali možeš ući (i što je još gore uvesti svoje dijete u vrlo opasno područje).

mislila sam na krstenje u slucaju zivotne opasnosti, a mozda se nisam najjasnije izrazila.
ja pak ne razumijem o kakvim ti opasnostima govoris.
imamo razlicito poimanje duhovnosti.

[a zakaj]

Dakle, kada misliš na Boga neke monoteističke religije, radi se o imenu i treba pisati velikim slovom, bez obzira koristiš li riječ Bog, Alah ili Jahve.

oprostite, ovo je van teme, ali samo jos malo.
Zdenka, hvala na objasnjenju.
Ali, zar se ne moze onda pisati ili malo (ako rijec 'bog' koristim kao opcu imenicu koja oznacava boga neke m. religije) ili veliko (ako tu istu rijec koristim kao ime)?

[Ivana2]

Ljiljana, netko je morao pripremiti teren za tu promjenu koja se dogodila u tebi. Netko je morao posaditi to sjeme ili dopustiti da bude posađeno. Vjeruješ li da su i tvoji roditelji i kumovi dali obećanje na tvom kršenju svi smjernih misli i svjesni svoje obveze? Možda je posađeno nehajno i usput, a evo tebe sad.

[Zdenka2]

Dakle, kada misliš na Boga neke monoteističke religije, radi se o imenu i treba pisati velikim slovom, bez obzira koristiš li riječ Bog, Alah ili Jahve.

oprostite, ovo je van teme, ali samo jos malo.
Zdenka, hvala na objasnjenju.
Ali, zar se ne moze onda pisati ili malo (ako rijec 'bog' koristim kao opcu imenicu koja oznacava boga neke m. religije) ili veliko (ako tu istu rijec koristim kao ime)?

A zakaj, ako pišeš o Bogu bilo koje monoteističke religije to je uvijek ime i piše se velikim slovom. Štoviše, velikim početnim slovom se piše i pridjev od imena Bog, kao i zamjenički oblici koji se odnose na Boga ili imenice koje ga označavaju, kao Gospodin, Stvoritelj, Otkupitelj, Svevišnji, jer i ti nazivi dolaze kao dio imena.
Za ovu preciznu distinkciju koju ti tražiš ovako napamet ne znam točno, ali bih ipak rekla da treba pisati velikim slovom, jer se kod monoteističkih religija uvijek radi o jednoj, određenoj osobi Boga, a ne o općenitoj ideji boga.

Ovo je stvarno zadnje, htjela sam dati samo malu napomenu, a sad ispada da odvlačim diskusiju s teme.

[ljiljan@]

Ljiljana, netko je morao pripremiti teren za tu promjenu koja se dogodila u tebi. Netko je morao posaditi to sjeme ili dopustiti da bude posađeno. Vjeruješ li da su i tvoji roditelji i kumovi dali obećanje na tvom kršenju svi smjernih misli i svjesni svoje obveze? Možda je posađeno nehajno i usput, a evo tebe sad.

Da, zato vjerujem da Gospodin ne napušta one koje je odabrao.

[lucky day]

Ljiljana, netko je morao pripremiti teren za tu promjenu koja se dogodila u tebi. Netko je morao posaditi to sjeme ili dopustiti da bude posađeno. Vjeruješ li da su i tvoji roditelji i kumovi dali obećanje na tvom kršenju svi smjernih misli i svjesni svoje obveze? Možda je posađeno nehajno i usput, a evo tebe sad.

Da, zato vjerujem da Gospodin ne napušta one koje je odabrao.

a one koje nije? :?

[Drimm]

koliko znam, u nekim je situacijama moguce krstiti i bez te forme, s nekliko rijeci i pokreta rukom

Ja se sa duhovnošću ne bih poigravala. Ne znam točno na što misliš, ali možeš ući (i što je još gore uvesti svoje dijete u vrlo opasno područje).

mislila sam na krstenje u slucaju zivotne opasnosti, a mozda se nisam najjasnije izrazila.
ja pak ne razumijem o kakvim ti opasnostima govoris.
imamo razlicito poimanje duhovnosti.

Da malo pojasnim. Babica ili liječnik ili netko mogu u slučaju da vide da novorođenče neće preživijeti izvršiti obred krštenja znakom križa i riječima: ja te krstim...
To se jedna od situacija i pravovaljano je bez obzira što nije od sveštene osobe.

[ljiljan@]

Ljiljana, netko je morao pripremiti teren za tu promjenu koja se dogodila u tebi. Netko je morao posaditi to sjeme ili dopustiti da bude posađeno. Vjeruješ li da su i tvoji roditelji i kumovi dali obećanje na tvom kršenju svi smjernih misli i svjesni svoje obveze? Možda je posađeno nehajno i usput, a evo tebe sad.

Da, zato vjerujem da Gospodin ne napušta one koje je odabrao.

a one koje nije? :?

Ne mogu govoriti o iskustvu koje nemam. Na "Odgoju u duhu vjere" jedna je forumašica iznijela svoje iskustvo, odabrana je iz ateističke obitelji, nije dobila sakramente voljom roditelja, ali joj je Gospodin u jednom trenutku života iskazao obilje svoje milosti.
Mene je odabrao drugačije, pa o tome mogu pričati. Kao što kaže Ivana2, zasadio je sjeme. Ali tko poznaje Evanđelje, dobro zna za Isusovu prispodobu o istom sjemenu koje pada na različita tla. Sjeme može pasti i na neplodno tlo i ne uroditi. U jednom drugom dijelu Gospodin govori da ga najviše bole oni koji su ga upoznali, pa napustili...i ja sam bila ta u jednom dijelu svog života...ali u istom tom razdoblju On nije napustio mene, danas vidim da sam u svim teškim trenucima imala Prijatelja a da to nisam znala. Prijatelja kakav ne može biti niti jedan čovjek, jer on je Bog i njemu je sve moguće, a čovjek uvijek ima svoja ljudska ograničenja.
Ali i na ovom forumu ima ljudi koji Ga se javno odriču, ali opet ih jedan dio duše povlači na ovakve teme. Prije sam to smatrala neiskrenim, a sada vidim da je to ipak Njegovo djelo.

[la_mama]

Majka, kod nas je sličan slučaj, bar po podjeli vjernika u obitelji. Ja nisam vjernik, ali MM je, i to čvrsti. Također i njegovi roditelji, ali oni nisu vršili pritisak na nas da ga krstimo. Vrše trenutno neke druge pritiske ali otom potom

Odluka o krštenju (pa i idućim sakramentima) rezultat je našeg zajedničkog dogovora; ustvari, moj teško prevaljeni kompromis. Sami obredi me ne brinu toliko, jer bar meni, oni ništa ne znače. MM je sretan da se sakramenti obave, njegovi također.

Ono šta me više brine je kakvu ćemo poruku davati malenome u budućnosti i kako ćemo ga dalje usmjeriti u tome da odluku želi li ili ne želi biti pravi vjernik, ipak napravi sam.
Kroz iduće godine MM će mu prenositi svoju vjeru. S druge strane, ja ću mu prenositi svoju ne-vjeru. Želja je MM-a da maleni, kao i on, bude vjernik. Moja je želja da on to sam odluči kada bude zreo za takvu odluku.
Također, moja je želja da se u takav odgoj ne miješa ni vrtić, ni škola, ni Crkva, ni ostatak društva (uža obitelj, eventualno), i da privilegiju na njega imamo MM i ja - bar dok je on tako malen.

Hoćemo li u tom procesu stvoriti konfuziju u glavi malenoga, u ovom trenutku stvarno ne znam. Nadam se da nećemo

[lucky day]

Ljiljana, netko je morao pripremiti teren za tu promjenu koja se dogodila u tebi. Netko je morao posaditi to sjeme ili dopustiti da bude posađeno. Vjeruješ li da su i tvoji roditelji i kumovi dali obećanje na tvom kršenju svi smjernih misli i svjesni svoje obveze? Možda je posađeno nehajno i usput, a evo tebe sad.

Da, zato vjerujem da Gospodin ne napušta one koje je odabrao.

a one koje nije? :?

Ne mogu govoriti o iskustvu koje nemam.

ok, hvala...
znaci - ako sinu neko nesto u skoli neko npr. i muslimanske vjere slicno kaze - mogu mu slobodno reci da je to samo njihovo iskustvo i religija...
prica u koju vjeruju i sluzi im, pomaze i ohrabruje...
a mi imamo i stvaramo nase vlastite price...

neka i dalje vjeruje svom iskustvu, srcu i pricama i ljudima kojima vjeruje i voli... i koji vole i vjeruju u njega...


mislim, znam da mu mogu tako reci...

zanima me - spada li, po novom , takvo objesnjenje u omalovazavanje necije vjere...?

[mama courage]

Hoćemo li u tom procesu stvoriti konfuziju u glavi malenoga, u ovom trenutku stvarno ne znam. Nadam se da nećemo

i ja se nadam da necete... al nece vam biti lako... (koliko imam prilike procitati )

Ali i na ovom forumu ima ljudi koji Ga se javno odriču, ali opet ih jedan dio duše povlači na ovakve teme. Prije sam to smatrala neiskrenim, a sada vidim da je to ipak Njegovo djelo.

il Njegovo il' onog barbe s kozjim nogicama, nema tko drugi.

humorom pokusavam prikriti da mi se ovakav nacin patroniziranja uopce ne svidja.

[Ivana2]

Ja kao vjernik jako cijenim stav koji ima "a zakaj" i meni se čini normalno da takav roditelj djetetu govori iskreno o svojim stavovima o vjeri i razlozima zašto je pristao na krštenje (kad dijete to bude moglo razumjeti). Čak mislim da će takvo dijete možda bolje i bez opterećenja uvidjeti da se radi o slobodi izbora.

[Zdenka2]

Ja kao vjernik jako cijenim stav koji ima "a zakaj" i meni se čini normalno da takav roditelj djetetu govori iskreno o svojim stavovima o vjeri i razlozima zašto je pristao na krštenje (kad dijete to bude moglo razumjeti). Čak mislim da će takvo dijete možda bolje i bez opterećenja uvidjeti da se radi o slobodi izbora.

X