Naporne mame-prijateljice

[sonja3333]

Imali smo sličnih tema,ali ne mogu ne otvoriti ovu.
Znate već da muku mučim sa svojim spontanima,sa svojim pretragama,sto nerješenih pitanja..
Imam vremena i za frendice koje su sve redom udane i imaju djecu,ali osim njih dvije,ove druge mi već lagano idu na živce.Da,baš tako koliko okrutno zvučalo.
Postavile su mi pitanje zašto im se ne javljam kao prije i tako ja odlučila otići na kavu sa jednom od njih.
Dovela je sa sobom prekrasnog dječaćića od dvije godine.
Razgovor je počeo neobavezno,kako si,bla,bla..a onda.
Reci teti koja je boja njezinih hlača?
Reci teti gdje ti živiš?
Reci teti koga si ti vidio u zoo vrtu?
Reci teti koliko ti imaš godina?
I tako unedogled..Umorila me kava i cijela se svodila na to što njezin sin zna i može.Uzalud moja pokušavanja da skrenem sa teme.

Odem na kavu sa drugom frendicom još iz studentskih dana.
Došla je sama. Počnemo neobavezno...
Gledaš li bb?- Počela gledati i onda se Toni probudio,pa sam mu pjevala uspavanku,on mi se onda nasmješio..stavio glavu na...pa so tako ležali....
Da li se još čuješ sa xy?
Nisam se čula,sad samo sa Tonijem idem tamo i tamo..Ej,jesam ti rekla što mi je Toni jučer rekao?.. Toni je naučio brojati do deset...
Hoćeš početi raditi skoro?
Toni je sad najvažniji,ne zanima me posao..Toni,Toni,Toni....

I tako otprilike završila i ta kava.
I onda čujem od nekog kako one pričaju da ih izbjegavam jer sam ljubomorna što one imaju djecu,kako ja nemam osjećaja prema djeci...
Zamislite.
A sva nasa druženja se svode na priču o njihovoj djeci.
Ništa,kako si ti? Kakvi su tvoji planovi? Što ima novoga?
Ne,ne,ja moram slušati samo o njihovoj djeci i smješkati se kao kreten da bi bila o.k.
E,pa neću.
Možda i ima malo normalne ljubomore što je Bog uzeo moju djecu,ali da li to znači da ja moram trpiti takve priče?

[sonja3333]

Ono što me zanima,da li su i vama te priče naporne?
Koliko su vam zanimljive,možete li ih služati sa pažnjom unedolgled?
Ili sam ja čudna što mi ne pada na pamet više kava s njima?

[ina33]

Ono što me zanima,da li su i vama te priče naporne?
Koliko su vam zanimljive,možete li ih služati sa pažnjom unedolgled?
Ili sam ja čudna što mi ne pada na pamet više kava s njima?

Daraga Sonja, najnormalniji osjećaji. Bile su mi naporne. Izbjegavala sam takve kave, ništa nisi čudna, ne grizi se. Izbjegavala sam i krstitke kad mi nisu pasale. A i da su te mame takve - normalno je - sad su u takvoj fazi i čitav njihov svijet su ta dječica. Samo niste u istoj fazi. Ne vidim zašto bi morala forsirat druženje s njima ako ti ne paše - ostanite u konktaktu i družite se u onoj mjeri u kojoj tebi paše (vjerojatno minimalno). Kužim ja to. Sad se to meni događa s jednom od najboljih prija, to je tako normalno. Čini sebi dobro i ne idi u stresne situacije, to ti je moj recept. Meni jedino nije bilo napor pričat o i družit se sa mojim nećakinjama, ali onda su me druge moje prijateljice optuživale imam li ja drugu temu.

[maria71]

draga,

ja imam dijete i užasno su mi naporne prijateljice koje isključivo pričaju o svojoj djeci, a pogotovo me raspizde kad na dogovorenu kavu o kojoj smo pregovarali danima ja NE dovedem svoje dijete jer želim pričati o nečem drugom ,one dovedu svoju djecu

i to ne djecu reda veličine do 5 godina ,nego uzrast 7,8, razred

i naravno to dijete ne pije kavu već jede na "kavi" palačinke i juicy ,a recimo moj je red za platiti...

[fritulica1]

sonja 3333

Svi tvoji osjećaji su normalni, ljudski. No koliko god ti bilo teško, ja bih ti savjetovala da se potrudiš oko svojih prijateljica. Problem je u tome što ti nisi nikad bila na njihovom mjestu, niti su one ikada bile na tvom mjestu. Jedan iskren razgovor bi možda sve riješio...
Njima su njihova dječica sve, ona su njihov svijet, njihova sreća, tuga, nada, sve... Meni je sasvim normalno da o njima pričaju, i činjenica da s tobom žele podijeliti njihove prve riječi, koračiće, brojalice govori zapravo koliko si im važna, koliko te vole...
Pokušaj se veseliti zajedno s njima tim malim bićima, vidjet ćeš kako će se u tebi pokrenuti lavina pozitivnih emocija, bit će ti puno lakše...
Ukoliko se tebi čini da s njihove strane postoji očigledna "neosjetljivost" po pitanju tvog problema, pokušaj razgovarati sa njima, ukazati im na to...Znaš ljudi se ponekad ne znaju ponašati u određenim situacijama, boje se da će bilo koja riječ biti pogrešna, pa se prave "gluhi", ignoriraju problem jer možda misle da je tako najbolje...
Uglavnom, moj savjet je; pokušaj ne izgubiti prijateljice. Jer uskoro, kad doneseš svoj zamotuljak doma, možda će ti baš njihovi savjeti biti dragocjeni...

Iako, draga moja, znam koliko teško ponekad može biti...

[teaa]

I mene već dugo prati ta "zla kob" neplodnosti i definitivno teško funkcioniram u takvim situacijama, kao što je ina navela - sve mi to teško pada i kad god mogu izbjegavam te situacije...
Ne mogu ti reći isto što i fritulica jer ja to ne mogu, jednostavno sve to već predugo traje i teško je nositi se s tim ...
Ipak sretno ti, ako možeš poslušati njezin savjet !

[zizi]

Nekad pričam o svom sinu, a nekad ne. To najviše zavisi o sugovorniku. U principu, pokušavam komunicirati s ljudima tako da ih i slušam. (Onaj tko želi, brzo uvidi jel' nekog udavio s nekom temom. )
Tvoje prijateljice su kako kaže ina33 trenutno u fazi da su im dječica centar svijeta. I to je sasvim normalno.

I onda čujem od nekog kako one pričaju da ih izbjegavam jer sam ljubomorna što one imaju djecu,kako ja nemam osjećaja prema djeci...

Baš i ne volim prijateljice koje mi pričaju ružne stvari iza leđa i ne daju mi priliku da barem iznesem svoje stajalište.
S druge strane - jesi li sigurna da su baš to rekle? Možda da pokušaš otvoreno razgovarati s njima.

[Ginger]

da one tako pričaju - to je normalno
da ti to ne želiš i ne moraš slušati - to je normalno

niti njih niti tebe to ne čini lošim osobama!
a što se tiče pričanja iza leđa , e to je druga stvar...

i kada su neke druge teme u pitanju, ako ne želiš o tome, onda i ne pričaš o tome - jel tako? e pa zašto bi ovo bilo drugačije?
sve mame vole pričati o svojoj djeci, i mi ćemo tako kad ih dobijemo!
no, iz iskustva znam da neke fakat znaju pretjerati....

[ina33]

Sonja333, ma ja sam uvjerena da ih nećeš izgubiti i da u biti one to svjesno ili manje svjesno kuže. Ljudi se okružuju ljudima u sličnim fazama i to je normalno. A zašto mi svi visimo tu na Rodi - to je samo potvrda koliko je to točno i koliko ti trebaju oni koji prolaze kroz isto. Razumit u potpunosti te neće nikad, kao ni ti njih skroz. Moja je strategija bila - ohani malo nakon neuspješnog IVF-a, u pauzama se druži - tako mi je pasalo. Bit će one tu uz tebe kad ti bude zatrebalo i bez da se "siluješ" u za tebe prekomjernim druženjima. I nemoj se grist sa jel' to normalno, možda bi trebala ovako ili onako. Čini kako ti paše, naravno, to ne znači da ćeš bit gruba itd. Neka prijateljstva će ti bit draga, kao i neka dječica, neka će ti postat naporna. Sve je to OK. Meni se čini da sada kada sam trudna gubim u dobroj mjeri jednu priju, ali to sam i očekivala - putevi nam se dijelom razilaze - to ne znači da se manje volimo i da nećemo ostat prije, ali vjerojatno se nećemo više tako intenzivno družit po logici stvari, manje ćemo se moć' pratit, fokus interesa nam se lagano mijenja. Nema tu baš toliko neke dubinske filozofije i sve je to OK i normalno. Slušaj svoj instinkt i ne preispituj puno - onako kako bi ti i kako ti paše to je normalno .

[tiki_a]

Tri kolegice s posla imaju dječicu (jedna ima unučice - dvojčeke) o kojima vole pričati i čije su priče stvarno zanimljive, volim ih slušati. Ali to je zbog toga jer stvarno ne dave s tim pričama, ne svode se svi naši razgovori na jedno te istu temu, nisu opsjednute svojom djecom. Mislim da pozvati nekog u društvo, na kavu i pričati samo o nečem svojem (djetetu) nije ok, pa većina ljudi to ne voli, to je čisti gubitak vremena i živaca.

[ina33]

Ma, je, nije pristojno, ali dogodi se i ne iz zle namjere. Ja sam svojedobno udavila jednu rodicu pričama o mojim nećakinjama pa sam posramljeno prestala kad mi je na to ukazala - čovjek se izgubi. A ja kao za sebe mislila da sam pristojna. Sad pokušavam pazit da o njima ne davim ljude, znala sam ja to i mojim prijateljicama koje ih nikad nisu vidjele pričat.

[laky]

meni je moja prijateljica rekla dok nije dobila sina kako joj je njena prijateljica Veronika dosadna jer stalno priča o svojoj djeci i uz put rekla da je opomenem ako ona bude takva ..i nedavno sjedimo na kavi i ona počne sa spikom :moj sin ovo moj sin ono i tako cijelo vrijeme ...na kraju sam joj samo rekla :Dobro Veronika..mislim a je shvatila jer nije baš tako davno ona prigovarala zbog istih stvari

sonja3333 slijedeći put ti prije nego progovore te frendice počni sa spikom kako te tamo neka iznervirala pričom i hvaljenjem djeteta previše pa možda shvati da je tu negdje i njeno mjesto

[ninochka]

ne brini normalna si i mene to nervira

i kad sjedimo s djecom na kavi užasno me nervira broj teti, reci teti

ok u normalnim okvirima komunikacije se obratiš i djetetu, al ne da se cijela kava pretvori u cirkus "kaj-moje-dijete-zna"

ili kad ja pričam, dijete gukne i odmah sve padne u vodu jer zamisli, ono se javilo da kaže nešto

ja svoje dijete uvijek saslušam, al on zna sačekati sekundu i ja znam reći oprosti sekundu i posvetiti se nazad razgovoru...mnogi to ne znaju

[fritulica1]

I onda čujem od nekog kako one pričaju da ih izbjegavam jer sam ljubomorna što one imaju djecu,kako ja nemam osjećaja prema djeci...

Da, ovo je zaista ružno, ali ukoliko je ovo istina, onda te osobe i ne ulaze u domenu prijateljstva. Mislim, održavati neke odnose samo kako bi se oni silom neke inercije nastavljali mi je skroz bez veze...Sonja, možda će ti ovaj problem pomoći u smislu filtriranja prijateljstava i quasi prijateljstava.
S druge strane, možda načinom razmišljanja možeš pomoći sebi. Uvijek će biti prijateljica s djecom, mama s djecom, djece susjeda...I ako će nas ta djeca uvijek i podsjećati na naš problem i samim time izazivati negativne osjećaje, onda je to najmanje dobro za nas same.
Dakle, možda je potrebno iz malo drugačijeg kuta pogledati na stvar... To zahtijeva izvjestan napor za nas koje prolazimo težak put u nastojanju da dođemo do vlastitih , ali ako pokušamo doživjeti tu djecu (ne dovodeći ih u vezu s našim problemom), može nam se dogoditi da s leđa skinemo teško breme ili čak da uživamo s njima, da nam uljepšaju dan umjesto da ga učine tužnim... (Meni je puno pomogao moj mali nećak, obožavam ga , a tako sam počela uživati i s ostalim klincima, doživljavati ih...(onima od prijateljica, susjeda...)

draga moja Sonja, od samog početka mi je jasno da si ti jedna topla i hipersenzibilna osoba, i znam koliko je teško nositi se s tugom i boli koju nosi ova borba, no ukoliko u ovoj svojoj životnoj fazi uspiješ pogledati svijetloj strani života u oči, bit će lakše... vjeruj mi. Što god napravila, bitno je da na taj način pomogneš sebi.

Iz sveg ti želim uspjeh.

[sonja3333]

Vidim da ima mama kojima to isto ide na živce. :D

Nisam znači nenormalna.

A baš se gadim sama sebi kad sve nasmješena slušam kobajagi oduševljena brojanjem do deset a u sebi vrištim od dosade.

Čak sam na tim kavama dolazila u napast da uzmem dijete sa sobom i odvedem u npr luna park ili bar sladoled ,a napornu mamu pošaljem kući.

[sonja3333]

Ne znam čemu ova praznina u gornjem postu. :/

[sonja3333]

I onda čujem od nekog kako one pričaju da ih izbjegavam jer sam ljubomorna što one imaju djecu,kako ja nemam osjećaja prema djeci...

Da, ovo je zaista ružno, ali ukoliko je ovo istina, onda te osobe i ne ulaze u domenu prijateljstva. Mislim, održavati neke odnose samo kako bi se oni silom neke inercije nastavljali mi je skroz bez veze...Sonja, možda će ti ovaj problem pomoći u smislu filtriranja prijateljstava i quasi prijateljstava.
S druge strane, možda načinom razmišljanja možeš pomoći sebi. Uvijek će biti prijateljica s djecom, mama s djecom, djece susjeda...I ako će nas ta djeca uvijek i podsjećati na naš problem i samim time izazivati negativne osjećaje, onda je to najmanje dobro za nas same.
Dakle, možda je potrebno iz malo drugačijeg kuta pogledati na stvar... To zahtijeva izvjestan napor za nas koje prolazimo težak put u nastojanju da dođemo do vlastitih , ali ako pokušamo doživjeti tu djecu (ne dovodeći ih u vezu s našim problemom), može nam se dogoditi da s leđa skinemo teško breme ili čak da uživamo s njima, da nam uljepšaju dan umjesto da ga učine tužnim... (Meni je puno pomogao moj mali nećak, obožavam ga , a tako sam počela uživati i s ostalim klincima, doživljavati ih...(onima od prijateljica, susjeda...)

draga moja Sonja, od samog početka mi je jasno da si ti jedna topla i hipersenzibilna osoba, i znam koliko je teško nositi se s tugom i boli koju nosi ova borba, no ukoliko u ovoj svojoj životnoj fazi uspiješ pogledati svijetloj strani života u oči, bit će lakše... vjeruj mi. Što god napravila, bitno je da na taj način pomogneš sebi.

Iz sveg ti želim uspjeh.

fritulica,kad na trenutke ostanem sama sa tom djecom osjećam se lijepo i raznježeno.Zato mislim da (više) nije problem u djeci nego u nametanju razgovora o djeci i samo djeci.
Zapravo nisam baš za naširoko i nadugačko pričanje o bilo čemu.

[sonja3333]

Hvala ti draga.

[neya]

I mene je slično pitanje mučilo, ali sam shvatila jedno. Mi smo možda malo sad osjetljivije na priče o djeci, ali razmislite malo o čemu su te "prijateljice" pričale prije nego što su imale djecu… Vjerojatno isto o sebi i o onome što je njih okupiralo. Samo što je slučajno to bilo tada i područje našeg interesa, pa nam to nije bilo naporno i vjerojatno su nam to i bile jedine dodirne točke (tipa faks, prvi posao..).
Plitki su ljudi koji pričaju samo o sebi. Ima ih koji pričaju o djeci, ali ih ima i koji pričaju o svojim psima ili o svome poslu i isto su mi strašno naporni.
Mislim da ne izbjegavam druženje s nekim ljudima zato što imaju djecu nego zato što ne mogu o njima razgovarati normalno.

Zamisli, Sonja, da si ovoj drugoj prijateljici odgovorila ma znam, tak je i mene moj muž za vrijeme bb-a zaljubljeno pogledao, a kad mi je stavio glavu na rame više me nije zanimao bb….
Ili da si na kavu s ovom prvom povela i muža, pa kad je ona počela s - reci teti kolko ti imaš godina, ti počela s – reci teti kolko ti zarađuješ, pa reci teti kakav ćeš ti auto kupiti, pa reci teti gdje si ti bio na putu….
Pa onda kad te počnu izbjegavati, ti pustiš priču kak su one ljubomorne na tebe jer ti imaš super muža koji ti može svašta priuštiti…
I na kraju, NE, ne moraš trpiti nikakve priče koje te opterećuju i ići na kave poslije kojih se osjećaš u najmanju ruku blesavo.
Btw. ima puno krasnih ljudi, koji imaju djecu i s kojima se jako volim družiti. I s njima i s njihovom djecom.

[fritulica1]

fritulica,kad na trenutke ostanem sama sa tom djecom osjećam se lijepo i raznježeno.Zato mislim da (više) nije problem u djeci nego u nametanju razgovora o djeci i samo djeci.
Zapravo nisam baš za naširoko i nadugačko pričanje o bilo čemu.

Ma da, onda no sikiriki, jasno mi je... Baš bih rado s tobom na kavu, sad iz ovih stopa!

[nadda]

Draga sonja!
Potpuno shvaćam,ljudi ponekad nenamjerno,ali opet nepristojno to rade jer njihova djeca nisu jedina tema za razgovor.Sve smo mi prošle te priče i osjećaje,nažalost.
Ja sam ležala nakon punkcije,hiperstimulirana i čekala hoće li se maleni oploditi,a moja svekrva mi je došla i pričala dva sata bez prestanka o unuci (mala od muževe sestre),napravila ovo,rekla ono,a nije bilo pitanja kako si ti,kako se osjećaš,jel ti teško,nego ja u svojoj boli i iščekivanju moram slušati s.... . Grubo rečeno,ali ljudi su ponekad tako sebični i misle samo na sebe.
Zato,nisi nenormalna,dapače,imaš ljudi koji imaju po troje djece pa na kavi pričaju o drugim stvarima,sve je to do osoba,druži se sa onima sa kim ti je ugodno.

[rvukovi2]

Iz svog iskustva znam da ljudi koje ne znaju slušati druge ljude, niti vole da im pričaš o svojoj neplodnosti niti vole da im pričaš o djeci, nego takvi ljudi vole pričati samo o sebi i ni o čemu drugom.
TAkvima je njihov problem uvijek veći od tvog problema, uvijek ih boli više nego tebe, ako im spomeneš neko svoje iskustvo oni se vrlo brzo nadovežu sa svojim vrlo sličnim iskustvom o kojem nastave dalje pričati ne slušajući što im ti imaš za reći i od takvih ljudi ja bježim nakon što me par puta dovedu do histerije.

Možda ste primjetili da vam takvi ljudi kad vam se dogodi nešto strašno dođu s rečenicom tipa:
-Ajme da znaš kako sam se šokirao(la) kad sam to čuo(la), i onda krene pričati o tome kako je njemu(njoj) bilo zbog toga što je čuo(la) takve ružne vijesti o Vama.

Ako nigdje drugdje, draga sonja, ovdje ćeš naći puno srodnih duša kojima se možeš pojadati, a prijateljice ne možeš promijeniti, ali im možeš reći kako se ti osjećaš dok one pričaju samo o svojoj djeci.
Na njima je sljedeći potez-ti dalje ništa ne možeš.

[sretna35]

Kada one navale pričati o svojoj dječici ja ih s interesom slušam, a onda im uzvratim s pričama o mojim nećacima. Neke od njih imaju empatije i razumijevanja za mene i "pomažu mi plakati" i iskreno mi žele da i ja doživim tako intenzivno iskustvo "biti mama". E njih mogu slušati do iznemoglosti. Na živce mi idu one mame iz čijih se riječi da isčitati da su one vrednije i uspješnije od mene. E njih prekrižim i više nikada s njima ne popijem kavu.

Vjerujem da ćemo i mi sve jendoga dana očarano pričati o našoj dječici - srećici.

[Loryblue]

ili kad ja pričam, dijete gukne i odmah sve padne u vodu jer zamisli, ono se javilo da kaže nešto

ja svoje dijete uvijek saslušam, al on zna sačekati sekundu i ja znam reći oprosti sekundu i posvetiti se nazad razgovoru...mnogi to ne znaju

sonja, prije svega ti od srca želim da ti što prije počneš davit sve oko sebe s tim što je tvoje dite napravilo, kad je jelo, kakilo, pišilo, spavalo....

normalna si i ti, ali su normalne i tvoje prijateljice.
čuj ja to ovako gledam: do jučer ste imale sve diplomu (odrasle ste, školovale se, udale se), ali sad one imaju i magisterij (dicu) koji ti još uvik nemaš. i normalno je da se one hvale tim svojim magisterijem.
jer odjednom se njihov svit u odnosu na tvoj promijenio milijun posto. druga je stvar što one u žaru svoje ljubavi i hvaljenja ne skuže da tebi i nije baš da cili dan slušaš o kakici nečijeg diteta. sutra kad ti budeš imala svoje dite, pa kad budte imale zajedno magisterij, onda će i tabi kakica postat glavna tema razgovora.

dok nisam dobila svoje dite, a posebno dok sam pokušavala bezuspješno par godina ostat trudna, ne da su me smetale priče o nečijem ditetu nego su mi se gadile. ne uvik, ali kad bi postale naporne onda su me jako iritirale jer jednostavno nismo živjeli u istom svijetu, nismo imali isti interes, nisu nas prioriteti bili isti.

ninochka da si sa mnom na kavi i da šefica gukne jer joj je prdnilo da mora nešto kazat, ti bi me još molila da joj se posvetim i obratim koliko zna bit dosadna kad navali a tek grlata. i nema ti šanse da takvu čimavicu možeš izignorirat ili još bolje da će pričekat sekundu. no way (nažalost). i uči je, i tupi joj, i govori....nema odjeka....kad ta naumi nešto mogu ja dubit na glavi govoreći, ali uzalud mi trud
i onda mi se bolje (radi očuvanja živaca i mojih i sugovornikovih) obratit joj se 10 sekundi, saslušat je i tek onda nastavit dalje razgovor. jer u protivnom mogu ja komodno počet plakat od muke

[maria71]

a jel jede puno na kavi ?

[ina33]

[quote="Loryblue... jer jednostavno nismo živjeli u istom svijetu, nismo imali isti interes, nisu nas prioriteti bili isti [/quote]

Pogođeno sto posto, you hit the nail on the head, štono bi se na eng. reklo. U tom cijela stvar. I rvukovi2 je u pravu - imaš manje napornih i više napornih ljudi, onih koju su u stanju više slušat i onih koji nisu. Većina mojih su bili OK, doduše, oni su svi porodili svoju dječicu prije nego što smo mi ušli u centrifugu doktora. Njeguj ta prijateljstva, ali onako, s mjerom - a tu mjeru određuješ ti. Nema šanse da te skuži netko tko nije s tobom u istoj pašti. I nema šanse da ti drugoga skužiš. To ti je utopija za očekivat... I nekako s time kreni, ne rade one to nešto namjerno, niti si ti namjerno nezainteresirana i to ti je "pilana". Od mojih mama-prijateljica nitko nije mislio kao jadna ja, manje vedra itd. MM i ja smo takvi tipovi, nađemo interese, putujemo i zezamo se. Jedna prijateljica moje sisterice, slušajući naše zgode i nezgode, je onako baš sa simpatijom rekla da smo mi njoj super kako mi to malo putujemo, malo idemo na IVF-ove . Opet ja ponavljam svoju - svako ima neku svoju muku, a istini za volju, svako svoju radost ima. Moja radost su meni bile i ostale moje nećakinje i putovanja i zajedničko vrijeme mene i MM-a. Znam da sam se u nekim situacijama osjećala - ono, odkud sam ja zaslužila ovakvu sreću. I nikad nekako nisam mislila - ajme meni, moga križa, šta ja ovo prolazim itd. - kad nas ima trilijun s istim problemom.
Ma, sve ti je to normalno je da normalnije ne može biti. Ali zato postoje ovi internet "grupnjaci", tu si među svojima, a neka se virtualna prijateljstva i realiziraju u stvarnom životu, bar ovako u većim gradovima. U ovoj fazi života paše ti više ovo, u drugoj će ti pasat ono. Namjesti kako tebi paše, to ti je moj savjet i odmah si daj oprost od bilo kakve grižnje savjesti što si pomislila ono (ajme, je naporna) ili napravila ovo (neću joj se javit za kavu, e danas mi se fakat ne da). Sretno!

[aleksandra70vanja]

po meni, bez obzira imao dijete, pokušavao ga imati, ili ga nemaš jer tako hoćeš, nije ni malo napeto slušati neprekidno o tuđoj djeci
imam svoje, i niti me zanima kenja drugog djeteta, niti drugima pričam o kenji svoga
sa frendicama koje imaju klince slične dobi izmjenim iskustva, u kojoj je fazi sad dijete, što radi, što zna, ali daleko da nam je to jedina tema
moje dijete je centar mog svijeta, ali ne mogu očekivati da i drugi na nju tako gledaju
daleko od toga da mi ne odgovara kad je netko pohvali, ali ne namećem je kao temu, pogotovo ne kod prijatelja i poznanika koji nemaju djece
i ne mislim da mi je dijete magisterij
istina da svako razdoblje života nosi svoje, nisu ti isti interesi i teme s 10, 20, 30, 40........
ali opet mislim da ti ni u jednoj fazi, osim možda stvarno neposredno po porodu, nije dijete jedino o čemu češ pričati tako da te sonja333 kužim u potpunosti
maria71 moja pije samo vodu, što se toga tiče je jeftina, ali što može pojesti ....

[rebeca]

Kod mene je zanimljivo to što ja mogu pričati koliko god treba o djeci od prijateljica. Čak sam primjetila da ja uvijek prva pitam za tu djecu, želim na neki način biti normalna u tom pogledu. Nekako sam uvijek htjela da to što mi nemamo djecu, nije nam neki problem, htjela sam biti hrabra, kao pa što sad što mi nemamo djecu, kao bitni samo nas dvoje...
No, međutim skužilča sam u posljednje vrijeme, da to što moje prijateljice imaju djecu, a mi nemamo, kao da je to neki prestiž s kojim su ispred mene, tj. nas. Kao da je dobila na višoj vrijednosti. Onda kroz još malo vremena ja skužim da ta moja prijateljica ne zna točno na kojem ja radnom mjestu radim, jer ja doduše često mijenjam radna mjesta, ali svejedno sam na ovom zadnju godinu dana. Kao u nekoj sjeti se sjeća. A ja uvijek sve pitam, o njoj, njenoj bebi, mužu.... ma ko je tu budala. Ja sam skužila ako u životu na bilo kojem području imate nešto više od drugih ljudi, a pogotovo od onih s kojim ste bliski, ona oni iz te neke zavisti ili ljubomore žele pronaći bilo koji način kao da te na naeki način omalovaži, a to može baš biti taj o djeci... Ali mislim da to opet puno govori o njima, a ne o nama

[maria71]

a70v

još razumijem ,ajde, frendice koje dovedu predškolsku djecu možda ih fakat nema tko pričuvat tih pol sata, ali dovest 13 godišnjaka ili 13 godišnjakinju na babinjak

ima uši ko antene, a samo jede i pije

ti za svoju ponesi suhe hrane, ja joj mogu donirat vodu
a sad ozbiljno
dijete nije statusni simbol da s njim mašeš nekom ispred nosa

[aleksandra70vanja]

dijete nije statusni simbol da s njim mašeš nekom ispred nosa

i x

[kikic]

Potpuno te razumijem i mogu ti reći da se ja u zadnje vrijem baš i rijetko nalazim s mojim prijateljicama jer se jednostavno ne razumijemo. One sve mahom imaju djecu i priče se svode na razgovor o njima a meni se čini da sam ja sferama daleko od njih... I krstitke i rođendani, sve mi je to naporno, jednostavno mi se to neda, nismo na istoj valnoj dužini... Kad ja pričam o MPO one me blijedo gledaju, ma razumijem to, i sama ništa podrobnije nisam znala o ovom svemu dok nismo otkrili svoj problem.
Dakle, moja dijagnoza za tebe, sasvim si normalna draga, govori ti jedna kao ti

[ina33]

No, međutim skužilča sam u posljednje vrijeme, da to što moje prijateljice imaju djecu, a mi nemamo, kao da je to neki prestiž s kojim su ispred mene, tj. nas. Kao da je dobila na višoj vrijednosti.

Ma, ako je nedavno rodila, to ti je malo isto ona potreba da se kaže - vidi kako je meni teško, koliko jaaa imam posla itd. To prolazi s rastom djeteta. A možda je i dijelom stvar tvoje percepcije - to što ti osjećaš da se ev. predstavljaju kao "kraljice majke". A možda i jesu takve - tko bi znao - to su tvoje frendice, ti ih ipak najbolje poznaješ. Oću vam reći - te faze su normalne, a ako je osoba stvarno takva da omalovažava itd., onda ništa lakše, to that person. Razne stvari dobro dođu kao lakmus papir za pročišćavanje prijateljstava i rezanje nepotrebnih druženja.

[bak]

kada dodjem kuci jer radim vani, iskreno mi je muka nalaziti se sa prijateljicama koje su postale mame. najgore od svega ima jedna koja me stalno pita kad ces ti kao da ne zna da imam problema. prosli put kada sam bila kuci, shvatila sam da samo jedna prijateljica jos nije trudna, kao da je epidemija trudnoca nastala i svi o istome pricaju. na kraju sam se dovela u situaciju da nisam mogla zaspati od nervoze pa se vise ne druzim sa doticnima, samo minimalno.
govorim o 30-godisnjakinjama koje su se krajnje nesavjesno ponasale u trudnoci- alkohol cigarete, jedna je cak cijelo vrijeme gundjala- meni koja bebu zelim vise od svega- kako se zeli provoditi, sta ce joj obaveza....
i onda neka mi netko kaze da ima boga.....
a sada ne prestaju pricati o bebama, kada je jeo, pio, sr.... sva sreca sto sam svestranija pa imam mnogo vise tema za prepricati i ispricati
a neya je super ono ispricala o dovodjenju muza sa sobom na kavu, he he he

[skandy]

Meni hvalaBogu mame -prijateljice ne priređuju takve predstave sa svojom djecom(sve u granicama normale),ali zato sve to nadoknađuju sa svojim upornim pitanjima-KADA VI MISLITE.ŠTA VI ČEKATE?Moram reći i to da one neznaju za naš problem,niti namjeravam za sada govoriti.Znaju samo oni koji MORAJU.Ali to ne opravdava njihova uporna,uporna pitanja.To je nešto strašno.A kada bi samo malo uključile svoje klikere i sjetile se koliko obožavam djecu,da imam dugogodišnju vezu i dovoljno godina,mogle bi i same shvatit da nešto nije u redu.Komentari tipavidi kako ja...,pa šta meni fali sa dvoje djece...,neznam kako sam mogla sve ove godine živjet bez svoga djeteta...)bacaju me pomalo u depresiju i sve se teže nosim s tim!javascript:emoticon('')
Crying or Very sadjavascript:emoticon('')
Crying or Very sad

[ina33]

Meni hvalaBogu mame -prijateljice ne priređuju takve predstave sa svojom djecom(sve u granicama normale),ali zato sve to nadoknađuju sa svojim upornim pitanjima-KADA VI MISLITE.ŠTA VI ČEKATE?Moram reći i to da one neznaju za naš problem,niti namjeravam za sada govoriti.Znaju samo oni koji MORAJU.Ali to ne opravdava njihova uporna,uporna pitanja.To je nešto strašno.A kada bi samo malo uključile svoje klikere i sjetile se koliko obožavam djecu,da imam dugogodišnju vezu i dovoljno godina,mogle bi i same shvatit da nešto nije u redu.Komentari tipavidi kako ja...,pa šta meni fali sa dvoje djece...,neznam kako sam mogla sve ove godine živjet bez svoga djeteta...)bacaju me pomalo u depresiju i sve se teže nosim s tim!javascript:emoticon('')
Crying or Very sadjavascript:emoticon('')
Crying or Very sad

Reci da čekaš Rodu, ali da dostava šteka i da ideš kod doktora, ali da dalje ne bi dubila. Riješeno. Dok ne kažeš - pitat će. Hrvatska je child-loving zemlja, hvala Bogu. To pitnaje nije upereno protiv nekoga - nego je ono normalno - tipa di si, jel' radiš itd. Mene je kozmetičarka pitala. Jednostavnije reć' nešto kratko nego bit bombardiran pitanjima on and on and on.

[ina33]

Mislim, ljudi su ti kadkad stvarno slijepi bez ikakve zlobe, ako im se nešto podrazumijeva. I ja sam sama za neke stvari takva.

[sonja3333]

Uh,...... koliko nas ima...

fritulica,dogovorit ćemo se.

Loryblue,da one imaju "magisterij" koji ja nema a koji silno hoću,ali nije baš u redu jer bih ja mogla pričati o svojim "magisterijama" kao što je dobar posao,karijera u zamahu,dobar muž (magisterij koji one možda nemaju),ali glupo mi je pričati o tome jer se "ne želim hvaliti" ili nekomu doljevati na sol na ranu što ja imam x tisuća kuna plaću,a oni žive npr. od dječjeg doplatka.
Uostalom,za moje "magisterije" nikad ne pitaju,ali o svojim vole pričati i pričati i kad više nemam snage niti volje slušati.
Npr. svekrva mi bila sinoć sa sinom od kćeri,to je bilo strašno,samo o tome kako je njezin unuk prepametan i poseban,čisti wunderkind,a ni riječi o tome kako mi je na novom poslu npr.,kakvi su rezultati pretraga...banula nenajavljena kad sam se već skinula u pidžamu i htjela odmoriti pred tv-om i samo kenjka li ga kenjka o svom unuku(koji je stvarno predivan i pametan dečko,ali...) i doslovno baca u naručje.

[sonja3333]

Hvala vam cure.

skandy,po meni to je čisti primitivizam. :/

[skandy]

draga ina !kada se jednog dana i ako se uopče odlučim,upravo ću im tako odgovoriti.Samo,ja o tome ne govorim jer ljudi kojih se to ne tiče,oni misle da postupkom potpomognute žena nosi djete nekog drugog - nepoznatog muškarca.DA,da.Živa istina.Moj muž jednom čuo takav razgovor.Baš mi ne treba da mještanima budemo takva tema razgovora.Bog zna šta bi još mogli iskrivit.

[fritulica1]

Reci da čekaš Rodu, ali da dostava šteka

Moj muž baš tako nekako kaže...
A mene baš posebno nervira muž od moje sestrične (nismo baš jako dobri pa im za naš problem nismo ni rekli). On svaki put proučava moj stomak uz tekst; "Šta kod vas još ništa ha, pa radite li vi išta, pa ajde malo brže to, vrijeme je"... zadnji put sam se iznenadila nagonu koji sam osjetila negdje u sebi; da mu odvalim pljusku :shock: (nisam naravno...)
Ma na kraju krajeva, u takvom kontekstu najbolje pročitaš osobe, zaista vidiš kakav je tko...

[koalica]

oh, da i meni idu na živce takve priče, a onda se uhvatim na kavi kako ja isto blebećem samo o svom malom anđelu Valjda je to jače od njih, No ipak, ako su ti frendice mislim da su morale pronać malo vremena da se pozabave i tvojim životom, tvojim planovima i problemima. Ja sam takve ljude malo pomalo izbacila iz svog života, jer sam shvatila da ne uživam više u njihovom društvu. Život je prekratak da ga trošiš na takve olfo frendice

[sweety]

Joj kako me dobro nasmijala ova tema...

Činjenica je da se nalazimo u "razdoblju" kada naši vršnjaci (gore dole 8) ) svi redom zasnivaju obitelji.
E, a kako je i također poznato, svatko je sebi najvažniji, pa kad se ima s čim hvalit, to i čini... I to je sasvim normalno ljudski...
Jedino nama koji "nemamo" to nešto s čim se drugi ljudi hvale, normalno da izaziva bol i patnju (u krajnjem slučaju možda i ljubomoru).
Tko zna možda i mi sutra budemo baš takve...

Naši jedni poznanici su prije par mjeseci dobili bebu nakon MPO (neznam kojim postupkom), s tim da je On, imao neki problem sa testisima i radio neku operaciju... dosta prije (ubijte me neznam koju). Nego, prije operacije su zaledili spermiće jer je operacija bila spašavanje njegovog života, i upitna za plodnost...
Poanta, uspjeli su dobit zdravog lijepog sinčića (i navodno imaju šansu za drugo :D ).
Nego, što se sad dešava... Prije trudnoće isto su joj druge mame s djecom išle na živce.
A sad je situacija obrnuta. Kao što je već neko gore naveo... Ta moja pozanica je sad "mlada" mama kojoj je najteže, njezin sin ima najveće kolike, najviše plače, najmanje spava, ali najviše jede i najviše napreduje...
Mislim da se žena ponaša sasvim normalno!
Meni će moje dijete isto biti najdraže, najbolje i sve naj...
A za sad mi isto idu na živce kad se druge mame s tim istim hvale... 8)
Čisto ljudski...

[mu]

stvar je jedino u tome da imamo različite interese.
prije smo svi pričali o školi, markiranju, pa faksu i ispitima, pa o tulumima, i izlascima....e sad dolazi na red: muž, djeca....
mi tu štekamo i nažalost spletom okolnosti : imamo različite interese.
zato izbjegavam takve glupe sustrete sa prepametnom djecom i bježim od dječjih rođendana, jer nisam baš uvijek raspoložena, i zašto da se bacam u bed i mislim: zašto ja nemam????

zamislite kavu sa ovakvim scenarijem:
mama i super prepametno dijetešce: reci teti koliko je 6?
a ti: da, zamisli mi smo duplo puta bili na vađenju bete, i zamislite, gužva u laboratoriju, ili: kad ti rade punkciju.....23 injekcije sam dobila u točno vrijeme svaki dan....a tek spermiogram od mm......pokretni, oligo...nešto bla bla
pa ljudi bi bježali glavom bez obzira........

[Loryblue]

Loryblue,da one imaju "magisterij" koji ja nema a koji silno hoću,ali nije baš u redu jer bih ja mogla pričati o svojim "magisterijama" kao što je dobar posao,karijera u zamahu,dobar muž (magisterij koji one možda nemaju),ali glupo mi je pričati o tome jer se "ne želim hvaliti" ili nekomu doljevati na sol na ranu što ja imam x tisuća kuna plaću,a oni žive npr. od dječjeg doplatka.
Uostalom,za moje "magisterije" nikad ne pitaju,ali o svojim vole pričati i pričati i kad više nemam snage niti volje slušati.

imat ćeš i ti svoj mali magisterij i tek onda ćeš skužit kako nekad jezik sam leti i priča bez da možda ti to i želiš.
jednostavno, to je tako.
ja te potpuno razumim jer sam dugo vrimena bila u tvojoj poziciji, a razumim i njih jer sam sad u njihovoj poziciji.
i vi ste jednostavno sada različiti svjetovi. one svoje priče o djeci uopće ne doživljavaju kao tlačenje i dosađivanje drugima ko što ti ne bi shvatila tlačenjem i dosađivanjem priču o poslu, kunićima, karijeri....da sidiš na kavi s nekim iz svoje branše, a da taj netko nema dicu.

kad dođe dite onda stvarno imaš potrebu svih obavijestit kad je beba kakila i još pri tome padat u afane i pljeskat. ali kako vrime prolazi, a dite raste i ta kakica postaje sve smrdljivija pa je se sve rjeđe i rjeđe spominje, a počnu se izvlačit teme iz naftalina i koje nemaju veze s dicom.

ako te to opterećuje i ne nalaziš se na istoj valnoj duljini, fino izbjegavaj te susrete.
jer eto ni njima se ne priča i ne sluša, a ni ne zanima ih (očito, čim ne pitaju) o tvojoj karijeri, x tisućama kunića, dobrom mužu, pa onda nema potrebe ni da ti slušaš o kakljenju i piškljenju njihove dice. njima je karijera, basnoslovna plaća i predobar muž sve u toj dici. kad i tebi bude onda ćete stvarno imat o čemu pričat bez da druga strana bude opterećena pričama.

[andiko]

Meni se to čini normalno u nekim granicama. Ako te ljudi gnjave, kažeš im. Ako ne promijene temu, prorijediš kave

A što se tiče zapitkivanja "Šta bi čekate?" A ista je stvar i sa recimo mojom frendicom koja nema stalnu vezu, a 29 godina. Svako malo...A zakaj ti nemaš dečka? Ljudi su idioti. Trebali bi brinut svoju brigu.

[ina33]

Loryblue je jedna pametna žena koju potpisujem u sto posto. Znači - niste u istoj fazi, that's all. Uvijek se najbolje i najveći je gušt družit s nekim u kojima se faze preklapaju i interesi preklapaju. To ne znači - prekriži sve druge i "baci ih u smeće" - nego ti su ti uvijek, po prirodi stvari, najzanimljiviji, a s ovima drugima si malo rjeđe. To je reala i tako to živto izregulira i bez našeg svjesnog upliva čak. Tako da se s ljudima tangentalno odnalaziš i nalaziš tijekom života (s tim nekim svojim nukleusom - čas si s jednima više, čas si s jednima manje, pa ulijeću novi, neki stari odlaze i tako to). Čisto normalno. Sonja, napravi po svom osjećaju, to ti je jedino relevantno .

[luce st]

Meni su prije još napornije bile trudnice

Dogodilo mi se jednom da sam završila na kavi s njih dvije. I bila tuka što se nisam digla nakon petnaest minuta sa nekom skužom. Inače cure su stvarno super, ali taj dan su bile u svom filmu i nisam im to mogla zamjeriti. Ali kad smo se ubuduće dogovarale za kavu - moje pravilo je bilo jedna po jedna trudnica, jer tko zna što ti u grupi mogu učiniti

Nakon tog iskustva sam unaprijed procijenjivala gdje i s kime ići, da se nepotrebno ne uzrujavam. Sve rođendane i krstitke i slične stvari smo izbjegavali, osim naravno onih nama naj najbližih ljudi. Ali kakvi smo MM i ja vjerojatno čemo to činiti i kad čemo imati svoju djecu. Volimo živjeti ko studenti, pa ko zamjeri.....

[Sanja79]

Ja to jdnostavno rjesavam: ne idem na kafu s ljudima koji me nerviraju.
Imam dvije dobre frendice koje imaju djecu i ponekad ih povedu sa sobom. Meni je to ok. One su obe samohrane majke i nemaju kod koga ostavit dijete i sl. A osim toga, na kraju se ja izigram s djetetom i ne stignem se ispricati s frendicom pa njima bude krivo sto su povele djecu...
To je naravno slucaj s frendicama koje volim i djecom koju volim.
A za pitanje kad cete imam razlicite odgovore za razlicite tipove ljudi. Najvaznija mi je namjera. Ako osjetim da me pod**avaju - onda sam i ja bezobrazna. Svako ima slabu tacku i okrenem to protiv njih- npr: kad ces se ti udati, kad ces ti roditi curicu (ako ima decke i sl), kad ces zavrsiti faks, itd. Znam da zvuci grozno, ali s bezobraznim ljudima nema druge. I ne pitaju vise. A za dobronamjerne nadjem neki duhovit odgovor tipa pticjeg gripa i roda i sl.

[Strobery Shortcake]

Ja imam jedno društvance od 5 članica (četiri su čak imenjakinje ) Družimo se od faxa, udavale smo se i rađale, i sad je skor 4 udate, dvije od tih imaju djecu. Jedna je neudata, i nema trenutno momka. Koliko god se trudili da nekako nađemo temu koja je svima neutralna (recimo gdje smo bili na GO) uvijek ti se počnu provlačiti ili muževi ili djeca. Ja i moja prijateljica-majka vazda dođemo u fazu da počnemo pričati o djeci. Onda počnemo "tračati" muževe Ali zaista se trudim imati obzira. I ja sam prošla što i ti sonja, u periodu od dvije godine imala 3 spontana. Baš u vrijeme dok sam bila trudna (sa nesretnim krajem) moja je prijateljica takođe bila trudna. I bilo mi je teško, nisam bila ljubomorna, ali nisam mogla da ne mislim da su mogli biti vršnjaci. Zato se sad trudim biti obzirna u "količini" priče, a i temama, ali i sve ostale tako postupaju tako da smo zaista dobra škvadra. I neviđamo se često, zapravo premalo, pa se valjda jako poželimo između sastanaka

[buby]

draga, sasvim si normalna
mislim da je stvar u osobi, a ne u temi
mogle su te gnjaviti sa tko zna čime
probaj skrenuti sa teme, ne dozvoliti da takve osobe vode razgovor cijelo vrijeme
stvar je komunikacije
ako ne ide, zaboravi kavu sa njima na neko vrijeme (a možda i duže, ha ha ha)
naučila sam cijeniti vrijeme i ne trošiti ga na ljude koji mi ga tako olako uzimaju i crpe mi energiju (tzv. energetski vampiri)
nekome možeš reći otvoreno da te neke teme dave, a nekome ne