sonja 3333

Svi tvoji osjećaji su normalni, ljudski. No koliko god ti bilo teško, ja bih ti savjetovala da se potrudiš oko svojih prijateljica. Problem je u tome što ti nisi nikad bila na njihovom mjestu, niti su one ikada bile na tvom mjestu. Jedan iskren razgovor bi možda sve riješio...
Njima su njihova dječica sve, ona su njihov svijet, njihova sreća, tuga, nada, sve... Meni je sasvim normalno da o njima pričaju, i činjenica da s tobom žele podijeliti njihove prve riječi, koračiće, brojalice govori zapravo koliko si im važna, koliko te vole...
Pokušaj se veseliti zajedno s njima tim malim bićima, vidjet ćeš kako će se u tebi pokrenuti lavina pozitivnih emocija, bit će ti puno lakše...
Ukoliko se tebi čini da s njihove strane postoji očigledna "neosjetljivost" po pitanju tvog problema, pokušaj razgovarati sa njima, ukazati im na to...Znaš ljudi se ponekad ne znaju ponašati u određenim situacijama, boje se da će bilo koja riječ biti pogrešna, pa se prave "gluhi", ignoriraju problem jer možda misle da je tako najbolje...
Uglavnom, moj savjet je; pokušaj ne izgubiti prijateljice. Jer uskoro, kad doneseš svoj zamotuljak doma, možda će ti baš njihovi savjeti biti dragocjeni...

Iako, draga moja, znam koliko teško ponekad može biti...