Nekako sam ja imala od početka pomoć od svih svojih bližnjih, i to prvenstveno u moralnom smislu da je dojenje NORMALNO i da je to NAJBOLJA hrana (sve mi se sada vrti u glavi ovaj TBFov jingl )

Od šogorice sam imala i tehničku podršku - pokazala mi je koliko jako i kako treba stisnuti grude u prvim danima.

Ključna podrška je stigla od MMa koji mi je bio i podrška kada sam već i sama bila u nedoumici što i kako dalje. Tu mislim kada smo stigli do prvog rođendana, a Gabrijel je još uvijek gotovo isključivo dojio. I sada mi je podrška za dojenje u trudnoći. Njegov kredo je "Dok god, dušo, želiš i možeš!"

Za produženo dojenje i dojenje u trudnoći me obitelj nije baš ohrabrila - njima je to stalno nešto čudno, no dobro me poznaju pa su me pustili da radim po svome A i kad me vide s trbuhom i Gabov lopovski osmijeh sa cicom u zubima - a što bi i mogli reći!