Mogu reći da Lovra dojim zahvaljujući sestrama u bolnici koje su me uputile na izdajanje svaka tri sata nakon njegovog prijevremenog rođenja. I ja sam nakon toga ko prava štreberica kupila izdajalicu, izdajala se dva mjeseca svaka tri sata (i po noći) i nosila mu mlijeko u bolnicu. Bila sam jedna od nas dvije mame koje su nosile mlijeko. I u to vrijeme mi je velika podrška bila sveki koja je stalno svima pa i meni govorila kako je odlično da je na mom mlijeku i da ga to drži i puno mu znači. Kada je Lovro došao doma, ulogu najveće podrške je preuzeo MM, koji je rekao "ti znaš, ja ti vjerujem".

Kada se rodila Leda, krenuli smo s tandemom, i iako mi nitko nije ništa rekao, vidjelo se da misle da će Leda biti na gubitku. I onda je dobila u mjesec i pet dana više od 1,5kg pa su se svi uvjerili da je moj način ok.

Za mene glupih pitanja i dalje ima, glupih komentara isto tako, ali sam se naučila da mi kroz jedno uho uđu, a kroz drugo izađu. Isto tako, neki ljudi su i danas naporni i jako mi je mučno ulazit u rasprave i objašnjavanja. I tu mi MM dođe kao dobar oslonac.