Oj!
Zbunjena sam.
Pitam se jesam li nesto zaribala ili idemo u dobrom smjeru. :?
Prije mozda nekih mjesec dna sam pisala tu na forumu da me ubijaju nocna dojenja (za koja inace duboko vjerujem da su vise pravilo nego iznimka kod dojene djece).. Cak sam i pokusala par noci da ju ne dojim sto je ona dosta tesko prihvatila jer je jako plakala, i ja sam onda odustala od toga. I vratile smo se opet na puno nocnih podoja. Ali onda nakon recimo tjedan dana je smanjila broj nocnih na dva, jedno ujutro i za uspavljivanja. Medjutim ono sto me zbunilo jest to da me prestala traziti prko dana kad smo zajedno da ju utjesim na siki ukoliko bi se recimo udarila, pala, preplasila. A onda sam joj jucer kad se udarila u oko ponudila siku, ona je prihvatila, ali to ju nije umirilo. Dapace nakon sto je povukla tri put rekla je : Necu vice. Ja joj opet ponudila, al ona definitivno odbila. I otisla. I, tako. Jel to pocetak kraja?
Veteranke, mame dugodojilice , kod kojih je spontano islo odvikavanje jel to otprilike izgledalo tako?