odgoj

[jassi]

da li se zapitate koliko igdje ste nekada pogrijesili u odgoju,??
naime pisala sam o mojim mukama po antoniu i stalno nakon tog strasnog dana mislim gdje je nastao nered u odgoju. naime strasno se trudim biti roditelj imama i tata. svi kazu razmazen ce biti skroz,ja zato ne uspijevam mozda biti samo mama jer pokusavam biti stroza i kao tata jer ga nemamo. strah me da ne izmakne sve kontroli i da ja necu imati kvalitetan nacin komunikacije s nim.
smeta me sto urlam ,i pokusavam se smiriti,no postao je nepodnosljivo neposlusan nekada, nekada je predobar i poslusa i napravi ali vecinom je inat i radi ono sto zna da ne smije i jos me gledau oci i ceka da poludim
i gdje je greska,trudim se nagraditi ga kada je dobar i mazimo se i ljubimo,i idemo u igraone i kupimo igracku,kada je neposlusan gasimo crtic, spre,mamo na nevidljivo mjesto crtice,gasim tv,igracka koja se npr baca se sprema itd...ali jednostavno pretezno me ignorira jednom rijecju i mislim da sam negdje opako pogrijesila

help pleae

[Joe]

tema je opširna i ozbiljna. Ono što ti sa 100% sigurnosti mogu reći, kao mama jedne osjetljive i "teške" curice, NE VIČI. Kad se počneš derati, sve pada u vodu. To je kao i s batinama. Jednom ih zašokira pa se smire, a poslije više nema učinka, samo tebe boli grlo i duša a odnos je narušen. I otkad ja svjesno ne vičem, puno se ljepše slažemo.

[jassi]

znam mila.svjesna sam no nemam kocnicu. trebala bi imati nekaj okovrata kajse zategne kad pocnem urlati
sada polako kd osjetim da cu dreknuti sama sebi govorim-ne,ne .....smiri se i udahni...nadam se da ce pomoci. jednostavno ne znam kako da moja rijec dopre do njegaaaaaaaaaaaaaa

[Joe]

vikanjem neće, trust me, been there...
ja ustvari moram smišljati 101 način da skuliram sebe, ona onda sama skulira. Još ako si solo s njim vjerujem da ti nije lako, ali ako stvari postaviš tako da urlanje nije opcija (a i sama vidiš da ne pomaže), možda ti bude lakše. Duboko udahni, odi u drugu sobu, ak ne dojiš popij sedativ. Urlanje je koma (a vjeruj ne solim ti pamet s visoka, i ja sam znala tako urlati da me boljelo grlo, nije bilo rezultata).
keep cool kako god znaš i umiješ 8)

[Joe]

I vježbaj sebe da ne urlaš, kao što i njemu neke stvari strpljivo ponavljaš, tako i sebi: polako, doći će rezultati.

[sirena]

meni je jedna draga mi psihologica rekla da nema tog ponašanja kojeg malo extra pažnje neće popraviti.
naime, i ja sam urlala itekako. sad kada je nemoguć spustim se na koljena i provozamo autiće ili odemo na sladoled ili šta već. stvarno pali. da se razumijemo, ono oko čega je nastala frka samo malo odgodimo pa kasnije riješimo u ljubavi i miru.

[jassi]

hvala pocinjem sama sebe trenkati...javim rezultat

[mama courage]

joe je dobro rekla... tema je preopsirna... ovako na prvu bih ti rekla da je u odgoju najbitnija zdrava doza dosljednosti (da sad ne ulazimo opet u raspravu koliko dosljednosti covjek moze dati i sl). iako mozda u tom trenutku rezultata nema, oni ce kad tad doci, treba imati strpljenja i dosljednosti. da ga trebas voliti i maziti i to, nepotrebno je govoriti. da trebas zdravorazumski odlucivati... i to nije vrijedno spomena. jer to mislim i cinis... pretpostavljam, a mozda i grijesim. sto trebas biti ustrajnija i dosljednija...tj. iako nema rezultata, ne posustajati, nego onako kako si sebi zacrtala dalje odgajati.

i ja sam bila pocela s urlanjem (kad je tek imala godinu i sl), pa sam samu sebe uhvatila i rekla si da to nije primjereno. od tada upraznjavam 123metodu, mada... evo kad malo vratim film u nazad, sigurno vec 2 mjeseca to nismo nijednom izgovorili.

samo mama jer pokusavam biti stroza i kao tata

cuj ovo "samo" mama... :? nisi ti samo mama, niti njemu treba otac da "trenira strogocu". mozes ti biti i njezna mama puna razumjevanja, koja ujedno zna biti i stroga i ozbiljna. pa u tome je i smisao odgoja, biti ponekad i babaroga. (eto sad dodjosmo do baba )

sretno!

[koalica]

Cure su manje više sve rekle, samo ću se složiti s njima, a čini mi se da si i ti na dobrom putu da sebe skuliraš. Vjerujem da ti nije lako, i mislim da smo manje više svi prolazili te neke faze ssamokontrole, ali mislim da je vrlo bitan faktor želja za promjenom, koju ti definitivno imaš. Ajd pa javi kako ide, evo malo ~~~~

[Joe]

I nemoj zaboraviti, odnos sa tvojim djetetom je najvažniji odnos u tvom životu, možda iz te spoznaje izvučeš još malo strpljenja

[jassi]

hvala curke. naime mi imamo metodu 1 2 3 , pa kod trojke se napravi sto zamolim,no stalno imam ono u glavi---ne radis nesto dobro...bilo bi mu bolje da ima i tatu....nekaj delas krivo...truc truc i onda ne volimsama sebe i onda praskam i to je to.

drage ste

[sandra123]

To je pitanj koje muči svakoga tko je PRAVI roditelj,i sa ocem u obitelji takođe.Jer da te to ne muči i da pustiš da ide u nedogled onda ti tek ne bi stalo a tad ne bi bila pravi i pouzdani roditelj.

[mama courage]

hvala curke. naime mi imamo metodu 1 2 3 , pa kod trojke se napravi sto zamolim,no stalno imam ono u glavi---ne radis nesto dobro...bilo bi mu bolje da ima i tatu....nekaj delas krivo...truc truc i onda ne volimsama sebe i onda praskam i to je to.

drage ste

eh, duso moja, onda je problem u TEBI, a ne u djetetu. ako tako smijem reci. ponavljam, ako upraznjavas tu metodu, drzi je se i dalje. naravno ni moja ne poslusa kad velim: 1... al kod dvice vec trci

al (posto vidim da tebe to muci, opasno, sto mali nema oca, i "samo" tebe ) tebi bih (najdobronamjernije) predlozila razgovor sa strucnom osobom (psiholog/psihijatar... ne znam tocno)... cisto da ti oduzme malo tih strahova i da te usmjeri na pravi put, da te posavjetuje i na kraju - da te uvjeri da je sve to za ljude.

[Joe]

potpisujem mc, pomozi si ako ti je teško. Razgovaraj s nekim uživo. Preko foruma je super ali nije dovoljno.

[lucky day]

meni je jedna draga mi psihologica rekla da nema tog ponašanja kojeg malo extra pažnje neće popraviti.
.

super recenica... :D

nekad, kad identicnu stvar kazem tako da se spustim u razinu njegovih ociju - napravi toliku razliku - da je za nepovjerovati... i ja njega bolje cujem i on mene...
kad stvar izmakne koontroli - to je nesto teze - sli sto god je potrebno da se sto vise povezemo i ocistimo 'komunkacijski kanal' - vec je na pola puta do dogovora i to (moram naglasiti) na OBOSTRANO zadovoljstvo...

krenem od INTEZIVNIJEG usmjeravanja SVOJE paznje prema njemu...
pa time nadjem nacin za PRIDOBIJANJE NJEGOVE paznje...
i onda zajedno nadjemo rjesenje...
(zvuci lakse nego sto je stvarno u praksi )

puno truda i vremena za ucenje se ustedi, puno manje instrukcija, gresaka u koracima i padova - ako cim vise pazimo 'na satu'...

isto tako je bitno i ne ubijati se (niti njega) u pojam zbog necega sto vidis kao gresku - time samo dodajes soli na ranu umjesto da joj olaksas da zacijeli...

[jassi]

vidim da sam u dobrim rukama thx curke. no da ponovim njegov psiholog je rekao svoje,moj prihic je rekao da odem na kavu i frizuru. bez brige,ne bojim se ja strucne pomoci,jako ju prihvacam i bila sam na razgovornim terapijama......no da.svejedno hvala na svakom savijetu i pomoci

[zumbulmama]

Ja sam jednom negdje pročitala da se djeca puno lošije ponašaju sa roditeljima jer su sigurni u njihovu ljubav pa ispucavaju frustracije od cijelog dana. Nisam vidjela da li si napisala ide li u vrtić, kako se tamo ponaša?

[jassi]

to sam i ja procitala. ide u vrtic. tamo je ok,no kad vidi da dolazim nastaje nered-vriska ,skakanje,ne slusa tetu-neuhvatljiv prvih par minuta-kaze teta kad vidi mene da je ko mali pesek koji dobi igracku-ne zna kaj bi s menom ljubio me ili grizao

[zumbulmama]

Tako se moj ponašao cijelu prošlu godinu, pogotovo ako nije spavao u vrtiću, a uglavnom nije. U vrtiću super, čim mi dođemo počinje beljenje, kreveljenje, vriskanje, deranje,.. ukratko - čisti užas. Nisam vidjela - koliko A. ima godina?

[jassi]

inati ce u sijecnju 3 god. a jucer je naime u vrticu se tukao,psovao!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!-sto nikada ne radi kad je s menom ili mojom mamom!!!!!!!!!!!! :shock: , nije htio jesti i bacao je slape kada ga je teta obuvala-uzas,ja sam pripala u zemlju!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

kad smo dosli kuci rekla sam mu-sada vise necu vikati ali da ti kazem sve sto si radio je jako jako ruzno. ja sam sada jako tuzna i ljuta,e pa sada igracke i svi crtici idu u kutiju i spremam!! ostavila sam mu nekoliko slikovnica ,autica itd. i krene on plakati i da ce poceti siziti......ja lijepo kazem-mozes se plakati i derati jako i najjace koliko zelis,nisi bio uredu i djeca su zalosna ovo je kazna,a budes li i dalje se tako ponasao ides sjediti u sobu dok ja brojim do 10 i pitam te dal si miran i dal mogu doci po tebe.
nato se ode igrati....nakon nekog vremena pokusa on udariti teror meni i ja kazem molim te nemoj ici ces sjediti- a on dalje- lijepo sam ga za ruku odvela na krevet gdje sam rekla-lijepo sam te zamolila sada tu sjedis dok ne pitam dal mogu doci po tebe. i ostao on sjediti i tuliti pa je utihnuo. pitam ja jel mogu doci....kaze on da. i jijepo sam dosla po njega a on se ode igrati. onda smo citali slikovnice,skupa pospremili igracke i otisli se spremati nakon vecere spavati. kad smo vecerali meni su u jednom momentu pocele teci suze-drage moje jednostavno mi je srce i dusa puklo jer sa se osijecala nemocno.
na to moje dijete mene zagrli i kaze necu vise,dakle ja sam plakala ko kisna godina a njemu oci pune suza
ocajno me strah da ne pogrijesim u odgoju!!!

danas ujutro se ispricao teti i rekao da nece to raditi a teta i ja smo rekle ako se ponovi da ce me zvati na telefon i da cu doci po njega-on je samo gleao!! i imaju danas predstavu i teta je rekla -antonio ako ces tuci djecu i biti prost mi cemo ici bez tebe a ti ces ostati nas cekati u drugoj grupi s malim bebama-on je rekao da ce biti dobar.

ja sad ne zna koliko je on shvatio a koliko ne, vidjeti cu danas sto ce mi reci kada dojdem po njega. samo molim Boga da je to faza....

[Joe]

jassi, mislim da ste na dobrom putu. Samo ne kužim zašto si se ti rasplakala.

[jassi]

jednostavno mi je bilo tesko...znam da zvuci glupo ,ali osijecala sam kao da sam napravila veliki fjasko i propust i ne znam kaj . osijetila sam nemoc i neznanje i kao da grijesim,jer da ne grijesim ne bi to moje dijete radilo. dakle sama sebi sam dala emnbargo na urlanje-uspijela jucer i danas ujutro ,nema psovanja s moje strane-priznam da opalim kad sam ljuta, i dosljedna sam....
a rasplacem se ................uf

[Joe]

imaj strpljenja za njega ali i za sebe. bit će sve ok

[jassi]

hvala sada ne odustajem

[yummymummy]

Draga Jassi šaljem ti veliku podršku, čitam ovo što pišeš i zamišljam kroz što prolaziš. Razumijem zašto ti dođe plakati i zašto sumljaš u svoje postupke. Meni nije bilo baš tako ali lagala bi kad bi rekla da nije bilo sličnih situacija. Izdrži, daješ sve od sebe i nemoj se okrivljivati. Proći će i tvoj će mališan narasti, onda će doći neke nove "faze". Uživaj u svom djetetu koliko god to ponekad teško bilo.

[jassi]

[zizi]

jassi,


Kad ti se plače, plači.
I nemoj se okrivljavati. Samo se i dalje trudi i bit će sve OK.

[zumbulmama]

Ja mislim da on iskušava do koje granice može ići. Djeca jako dobro znaju manipulirati roditeljima i iskazivati svoje želje (o tome im zapravo ovisi život kad su skroz mali) a na nama je da postavimo granice. Ja sam primijetila da moji isto ponekad polude a kad ja kažem dosta onda je dosta i znaju da su stigli do granice i ništa se ne žale kad kažem da je dosta. Kao da mi kažu: mama, testirali smo te.
Tebi definitivno nije lako, ali drži se! Pokazivanje osjećaja je svakako dobra stvar jer tako i dijete razvija svoju empatičnost spram drugih. Svaka čast. Puno ljudi bi na tvom mjestu nalupalo dijete da pokažu tko je gazda. Srećom, sve ih je manje.

[vertex]

jer da ne grijesim ne bi to moje dijete radilo.

E vidiš, ja sam sigurna da ovo nije istina. Mislim da imaš malo prevelika očekivanja. Da ne smiješ urlati i da trebaš raditi na sebi, to je istina, i to već radiš. Ali i da sve radiš savršeno, dijete ti se ne bi uvijek savršeno ponašalo. I pitanje je bi li bilo poslušno.

[zumbulmama]

Nema savršenih i nepogrešivih ljudi pa ni roditelja. Kad bi i postojao takav roditelj, mislim da bi to bilo užasno frustrirajuće za dijete. Zamislite nekog takvog kao svoj uzor?! To bi bilo nemouće oponašati.

[lucky day]

ma cure ti sve super kazu...

vidis, to sto si se pred njim rasplakala je meni cak i najmocniji dio vase price jucer... dubok, iskren, stvaran, njezan i rapnopravan trenutak...
kao da si mu rekla svojim suzama: 'tesko mi je i pokusavam ti pokazati kako nam zivot moze biti ugodniji.i zeljela bi da to ide lakse a ne preko kazni.'
a on:'znam mama. i ja sam ponekad zbunjen. ali, vidi, trudim se.'

jer da ne grijesim ne bi to moje dijete radilo.

E vidiš, ja sam sigurna da ovo nije istina. Mislim da imaš malo prevelika očekivanja. Da ne smiješ urlati i da trebaš raditi na sebi, to je istina, i to već radiš. Ali i da sve radiš savršeno, dijete ti se ne bi uvijek savršeno ponašalo. I pitanje je bi li bilo poslušno.

ovo je tako tocno...

a i znas jos sta?
osim onog sto je zumbulmama napiala - da bi imati nekog virtualnog super-roditelja - opet bilo lose po dijete u smislu frustracije slijedjenja modela koji je nemoguce dosegnuti... pogotovo kad se masu stvari ( a pogotovo onih kojie ruse sliku savrsenstva tog roditelja) dogadja iza zatvorenih vrata...

'poslusnost' kao mjerilo dobrog roditeljstva je jako skliski teren...

jer svakako zelis njegovati da ti dijete u zivotu slusa (i) sebe a ne (samo) trenutni autoritet...
zelis da zna 'slusati' i 'odgovoriti' a ne samo 'poslusati' i 'neposlusati'... fina, tanka linija izmedju slijepog slijedjenja/davanja naredbi.... ter obostano zadovoljavajuce komunikacije...

nekad je to samo davanje razloga - 'zasto' zelis da ucini nesto...
pa i ako mu nije drago - barem zna dublje ( i po mogucnosti sto iskrenije!) motive tvoje zamolbe...
a nekad i iskreno - 'ne znam' je bolje nego lagati ili prikrivati djetetu svoju trenutnu nesigurnost i/ili zbunjenost...

nekad ,opet, to moze znaciti i - trazenje od njega da ti da razlog 'zasto' nesto zeli od tebe... (vec i sada moze na neki svoj nacin to iskomunicirati ali s vremenom ce mu biti sve lakse)... i to pogotovo kad se tebi cini da njegov zahtjev ide preko tvojih granica i /ili uvjerenja...
ali onda i od njega postovati 'ne znam' kao moguci validan odgovor djeteta koje je trenutno zbunjeno i/ili nesigurno... isto kao sto smo to i mi odrasli ponekad...
dapace, mozda se senzibilizirati za razne nacine izrazavanja djecjeg 'ne znam', 'zbunjen sam', 'nesiguran sam', 'tesko mi je' cak i malo vise nego svoje...

zato je 'poslusnost' sklizak teren - dijete koje ce svki put svoje 'ne znam' slijepo zamijeniti 'znanjem' roditelja - gubi alat vlastite procjene za dalje u zivotu... tj. znat ce samo prepoznati autoritete slicne svojim roditeljima da na njih prebaci odgovornost za svoje odluke i zelje...

na svu srecu - nema apsolutno 'poslusne' djece... :D
a da vidim jedno takvo dijete - ja bi se puno vise zabrinula za njega nego za tonceka i tebe, jassi...

i hvala ti sto i meni pomazes uvidjeti neke stvari time sto dijelis svoje iskustvo ovdje...

[jassi]

lucky day puno ti hvala na postu. cuj stvari idu drugim tijekom zadnjih par dana,razgovaramo,dajem mu dvije opcije i sl....u vrticu je bio ok,i jucer kuci...krecemo puzevim korakom dalje......

[jassi]

iskreni izvjestaj-sve je gore i gore..osim sto se poceo tuci u vrticu i psovati i sl, poceo je piskiti i kakatu u gace-jucer 4 puta nemocna i luda sam a da ne kazem iscrpljena-ko zombi idem na posao jer je postao....neznam kako da to opisem.tete kazu mozda zbog oduzimanja boce pa da mu je vratim...U KUKURUZ VISE SVEEEEEEEEEEEEEEE!!!! prvo me hebu uzmi bocu,napravi rez,sada vrati bocu jer to djeluje na psihu-treba postepeno.....AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA...ka tastrofa,ponasa se nenormalno i ne znam kako da ga zaustavim .vratila sam bocu.....povecali vrijeme igre i druzenja-nista po kuci ne radim ako nije pod hitno-npr rucak,punu paznju ima.......
da li je ta boca napravila taj nered??? a i cesto pita za tatu a taj se nece pojaviti jos duze vrijeme..............i stalno ga zove- da tu nije kurslus jer sad kuzi u vrticu da po klince dolaze i mame i tate..............i kad dojdem po njega ,dotrci meni i pozdravi me i pobjegne i ne mogu ga dozvati da idemo kuci,....sto se zbiva zadnjih 10-tak dana :shock:

[NatasaM...]

Nesto ga jako muci, ako se ne ponasa kao inace.

Kod nas bi obicno bila danima losa situacija kad bi Ledu netko u vrticu udario. Dovoljan je bio 1 udarac i da ona bude nemoguca po 10 dana, dok god ne bi rekla sto je tocno muci.

Sto je starija, to lakse moze izreci svoje osjecaje, opisati sto se sve dogadjalo - i sve se nekako puno brze rijesi. Sada stvar rijesimo za pola sata.

[jassi]

slazem se da je tako. no on ne zna reci kada ga pitam zasto to radi koji je razlog

[zizi]

Nesto ga jako muci, ako se ne ponasa kao inace.

Mislim da bi sad bilo najvažnije otkriti točan uzrok njegovog ponašanja, možda i uz stručnu pomoć, ako je potrebno.

A ti probaj imati što više strpljenja s njim, ali i sa sobom. (Znam, lako je reći...)
Drž' se!

[jassi]

danas cu potraziti psihologa ui vrticu

[jassi]

razgovarala sam s psihologicom. rekla je da je primjetila to ponasanje u vrticu i da se zacudila,kad sam joj rekla da smo dudu maknuli -to je to kaze. sada je rekla s njim polako ovaj tjedan pa se cujemo krajem drugog tjedna. isuse srce mi puca

[Joe]

strpljenja, strpljenja, strpljenja.....
bit će sve ok, daj si vremena, bolje da si tužna nego ljuta- nije vam lako ni jednom ni drugom, ali prebrodit ćete vi to!

[anchie76]

Drago mi je da ste nasli uzrok vasih problema

Samo cu se osvrnuti na ovaj dio...

kad smo dosli kuci rekla sam mu-sada vise necu vikati ali da ti kazem sve sto si radio je jako jako ruzno. ja sam sada jako tuzna i ljuta,e pa sada igracke i svi crtici idu u kutiju i spremam!! ostavila sam mu nekoliko slikovnica ,autica itd. i krene on plakati i da ce poceti siziti......

kad smo bili u skoli za roditelje radili smo igranje uloga, tipa ovog sto se tebi gore desilo. I svi smo mi odpricali svoje djetetu i napravili vecinom nesto u stilu kak si i ti gore. Da bi nakon svega toga psihologica rekla: "je to je fajn. Svi ste se potrudili vrlo jako, no niti jedan od vas nije pokusao saznati uzrok takvog djetetovog ponasanja" Naravno da smo svi ostali ovak :shock: jer nam nikome to NITI NIJE palo na pamet.

Mi smo radili slucaj udaranja nekog drugog djeteta i kradje tudje stvari. Mozda je dijete netko maltretirao prije nego se odluci na taj korak, mozda na taj nacin se hoce dokazati u drustvu, mozda je njemu netko tako nesto napravio, mozda hoce nasu paznju i pozornost, mozda x 1000.. I dokle god mi POJMA NEMAMO zasto se to desava... sva ta prodika i reakcija vjerojatno nece biti uspjesna jerbo sjeme pada na krivo tlo... Pretpostavimo da je klinca netko maltretirao (sto mi NEZNAMO), nego samo znamo da je ukrao igracku tom djetetu.. I odrzimo prodiku, i on vrati igracku i recimo dobije i kaznu za kradju, a glavni problem ostaje u potpunosti nerijesen. MOTIV zasto se dijete odlucilo na to ostaje nepoznat. I dok se ne ukloni taj motiv, djaba nam sav trud.

Isto tako sad kada znate da je problem duda (a naravno da je to njemu straaaasno stresno sto nema vise svoju dudu tjesilicu i nesto sto ce ga smiriti kad je u krizi i pod stresom, pa to ispoljava na druge nacine - onako jedino kako zna) da ce sada biti lakse. I lakse se nama kao roditeljima nositi s nekim njihovim reakcijama ako razumijemo zasto se desavaju pa im onda mozemo i pomoci i biti uz njih da ih lakse prebrode.

Nadam se da ce sada biti bolje kad ste otkrili uzrok problema

[fegusti]

razgovarala sam s psihologicom. rekla je da je primjetila to ponasanje u vrticu i da se zacudila,kad sam joj rekla da smo dudu maknuli -to je to kaze.

reci mi, on sam nije tražio natrag dudu kada ste mu je maknuli?

ovo što piše anchie76 mi je baš na mjestu.
jednostavo ti ni ne padne na pamet problem sagledati iz raznih perspektiva pa uglavnom "liječimo" posljedice a ne uzrok.

[jassi]

nadam se da smo nasli problem...jedva cekam ici po njega u vrtic daga zagrlim..ocajna sam

[Joe]

ma ja ti jassi mislim da kad si prestala biti ljuta i dozvolila si da budeš tužna, napravila si velik korak. Otvorila si špinu suza/emocija i prestala si se blokirati. Nije ti lako ali ispravno razmišljaš.

[lucky day]

ma ja ti jassi mislim da kad si prestala biti ljuta i dozvolila si
da budeš tužna, napravila si velik korak. Otvorila si špinu suza/emocija i prestala si se blokirati. Nije ti lako ali ispravno razmišljaš.

potpis...
tvoj kontakt sa samom sobom (pa makar to bile naeugodne emocije) je i najbolji put do kontakta sa svojim djetetom...

nekako sam primjetila da:
1.ako si DEPRESIVAN/PASIVAN/UMORAN/STRAH TE/INERTAN/BESPOMOCAN - ljutnja je dobar pokazatelj izlaska iz te emocije i stanja...
2.ako si LJUT - (i ne vratis se u depresivno-pasivne emocije) tuga je znak da nadilazis ljutnju... plac (ono ridanje, ne bijesni plac) je vanjski izraz toga na tjelesnoj razni i po tome dobar pokazatelj i prociscivac...
3.ako si TUZAN - (i ne padnes u zamku okrivljavanja same sebe) otvaranje srca je slijedeci znak da napredujes...
4.simptomi 'OTVARANJA' SRCA su - lakse oprastanje sebi i drugima te nove i svjeze ideje za rjesavanje situacije... intuitivne spoznaje i - duboko povjerenje da ce sve biti u redu tj. da je vec sada u redu... raduju te male stvari, ne boli te kritika toliko da te blokira vec ju gledas cak kao zanimljivu ideju... lakse se nasmijes sama sebi i drugima... imas osjecaj kontrole situacije barem djelomicne...
- ono sto je opasno kod ne prihvacanja svoje 'negativne' emocije je da to stvara tendenciju da se vratimo na staru emociju (npr. iz tuge opet u ljutnju, pa opet u tugu, pa ljutnju i tako se mucimo do iznemoglosti...)

osjecaj krivnje, tako duboko usadjen u nasoj kuturi, tu ima jak utjecaj... njega bi se trebalo rjesavati sto je vise moguce - kako primjetimo da dolazi... zamijeniti ga oprastanjem - prvenstveno samima sebi...

a ovo sto anchie75 pise mi je jako zanimljivo...
s tim da ja ne vjerujem da za neko ponasanje ('dobro' ili 'lose') postoji samo jedan uzrok... ALI ako se BAR jedan uzrok nadje otvora se 'stvarni' komunikacijski kanal kroz koji se s vremenom moze doprijeti do drugog, treceg, petog uzroka...

jassi, puno mislim na tebe i saljem ti

[jassi]

hvala mila. sve citam vase poruke i svakim trenom vise zelim da odjurim po njega u vrtic i zagrlim ga . i necu vise biti ljuta sigurno ako se opet namjerno popiski ili sl.......i polako cemo se pokusati pomiriti.......joj koliko sam tuznaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa


a ono krivnja same sebe----ma ima je dosta mada sam svijesna da nisam sve ja kriva-nesto naravno jesam,da ima raznih uticaja i stavri u zivotu o kojima ovisi necije raspolozenje,ponasanje -odraslih i malih.....
trebamo polako ponovo neke stvari postaviti na mjesto. ovako kad te lupi u glavu vidis da neciji savjeti o odgoju nisu primjereni tvom djetetu i da trebas drugacije jer se inace ovako lose zavrsava...... popraviti cemo mi dva to

[lucky day]

nadam se da ces (cemo ) uvidjeti da ustvari NIKO nije kriv - tocnije da od toga nemamo nista...

ti nisi kriva sto si pod stresom tempa zivota i rada, toncekov tata nije kriv sto ti se vrti po glavi i time ti ne samo sto realno ne pomaze nego odmaze u odgoju, toncek nije kriv sto reagira na situacije kako se drugima ne svidja i nije im ugodno, nije kriv sto (jos) ne zna to suptilnije izraziti, tete u vrticu nisu krive sto su predlozile ostavljanje boce jer (unatoc kakvom-takvom obrazovanje) ne znaju jos posebnost tonceka tebe, ali ni druge djece, ovaj proces ih upoznaje s njim, ti nisi kriva sto si ih poslusala - vjerovala si njihovoj procjeni - na sto si imala potpuno pravo, baka nije kriva sto si ne moze pomoci da iskazuje obozavanje tonceku, kao ni ti...

drugim rijecima - u okrivljavanju NEMA rjesenja... moze se naci neki uzrok - ali ako se stane na tome - opet nista nismo napravili...

zato je meni super recenica od caroline myss: oprastanje drugima je najveci dar koji mozemo pokloniti SEBI'
a ja iz toga izvlacim i - da oprastanjem sebi dajemo najveci dar DRUGIMA...

ovo je na engleskom gdje ona prica jednu pricu o indijancu i moci oprastanja, uh mozda ti ju prevedem kad nadjem vremena, al mozda ju mozes pratiti bar malo?

http://fr.youtube.com/watch?v=2sZKwLoLiaI

[jassi]

evo nas kuci. definitivno je boca tu. zajedno smo kuhali rucak a poslije rucka smo prali igracke za kuhinju-to sam mu uzel ada mali majstor kuha jer to voli i sada svako toliko ide kuhati i pece tost u svom tosteru-sve zvecka od gomiole plastike ali ok,neka. cuj nadam se da smo na pravom putu. sada necu pogledati tu pricu,kasnije kad mali zaspi,nadam se dda cu dosta moci pratiti...
puno hvala
inace razgovarala sam s mojom jako dobrom frendicom koja je glumica a 5 god je radila u vrticu i kaze...slusaj svoje srce jer si mu ti mama i osijecas ga isto koliko i on tebe...e tako ce i biti-naravno da cu savijet uvijek poslusati ali moje srce ce odluciti sto je za moje dijete najbolje

HEBENA BOCAAAAAAAAAAAAA....K VRAGU JA SAM U 1 RAZREDU OSNOVNE JOS NAVECER PILA BOCU S MLIJEKOM I KEKSIMA......

[lucky day]

slusaj svoje srce jer si mu ti mama i osijecas ga isto koliko i on tebe...e tako ce i biti-naravno da cu savijet uvijek poslusati ali moje srce ce odluciti sto je za moje dijete najbolje

bas to!

[jassi]

samo da kazem da je danasnji dan u usporedbi s predhodnima bio super....puf,i ja sam opustenija i mirnija i cak sam malo kad je on popodne spavao zaspala i odmoraila-hvala dragome Bogu!!!!!!!

[lucky day]

jassi,