ma cure ti sve super kazu...
vidis, to sto si se pred njim rasplakala je meni cak i najmocniji dio vase price jucer... dubok, iskren, stvaran, njezan i rapnopravan trenutak...
kao da si mu rekla svojim suzama: 'tesko mi je i pokusavam ti pokazati kako nam zivot moze biti ugodniji.i zeljela bi da to ide lakse a ne preko kazni.'
a on:'znam mama. i ja sam ponekad zbunjen. ali, vidi, trudim se.'
ovo je tako tocno...vertex prvotno napisa
E vidiš, ja sam sigurna da ovo nije istina. Mislim da imaš malo prevelika očekivanja. Da ne smiješ urlati i da trebaš raditi na sebi, to je istina, i to već radiš. Ali i da sve radiš savršeno, dijete ti se ne bi uvijek savršeno ponašalo. I pitanje je bi li bilo poslušno.
a i znas jos sta?
osim onog sto je zumbulmama napiala - da bi imati nekog virtualnog super-roditelja - opet bilo lose po dijete u smislu frustracije slijedjenja modela koji je nemoguce dosegnuti... pogotovo kad se masu stvari ( a pogotovo onih kojie ruse sliku savrsenstva tog roditelja) dogadja iza zatvorenih vrata...
'poslusnost' kao mjerilo dobrog roditeljstva je jako skliski teren...
jer svakako zelis njegovati da ti dijete u zivotu slusa (i) sebe a ne (samo) trenutni autoritet...
zelis da zna 'slusati' i 'odgovoriti' a ne samo 'poslusati' i 'neposlusati'... fina, tanka linija izmedju slijepog slijedjenja/davanja naredbi.... ter obostano zadovoljavajuce komunikacije...
nekad je to samo davanje razloga - 'zasto' zelis da ucini nesto...
pa i ako mu nije drago - barem zna dublje ( i po mogucnosti sto iskrenije!) motive tvoje zamolbe...
a nekad i iskreno - 'ne znam' je bolje nego lagati ili prikrivati djetetu svoju trenutnu nesigurnost i/ili zbunjenost...
nekad ,opet, to moze znaciti i - trazenje od njega da ti da razlog 'zasto' nesto zeli od tebe... (vec i sada moze na neki svoj nacin to iskomunicirati ali s vremenom ce mu biti sve lakse)... i to pogotovo kad se tebi cini da njegov zahtjev ide preko tvojih granica i /ili uvjerenja...
ali onda i od njega postovati 'ne znam' kao moguci validan odgovor djeteta koje je trenutno zbunjeno i/ili nesigurno... isto kao sto smo to i mi odrasli ponekad...
dapace, mozda se senzibilizirati za razne nacine izrazavanja djecjeg 'ne znam', 'zbunjen sam', 'nesiguran sam', 'tesko mi je' cak i malo vise nego svoje...
zato je 'poslusnost' sklizak teren - dijete koje ce svki put svoje 'ne znam' slijepo zamijeniti 'znanjem' roditelja - gubi alat vlastite procjene za dalje u zivotu... tj. znat ce samo prepoznati autoritete slicne svojim roditeljima da na njih prebaci odgovornost za svoje odluke i zelje...
na svu srecu - nema apsolutno 'poslusne' djece... :D
a da vidim jedno takvo dijete - ja bi se puno vise zabrinula za njega nego za tonceka i tebe, jassi...
i hvala ti sto i meni pomazes uvidjeti neke stvari time sto dijelis svoje iskustvo ovdje...
 |
|||
Odgovori s citatom