nadam se da ces (cemo ) uvidjeti da ustvari NIKO nije kriv - tocnije da od toga nemamo nista...

ti nisi kriva sto si pod stresom tempa zivota i rada, toncekov tata nije kriv sto ti se vrti po glavi i time ti ne samo sto realno ne pomaze nego odmaze u odgoju, toncek nije kriv sto reagira na situacije kako se drugima ne svidja i nije im ugodno, nije kriv sto (jos) ne zna to suptilnije izraziti, tete u vrticu nisu krive sto su predlozile ostavljanje boce jer (unatoc kakvom-takvom obrazovanje) ne znaju jos posebnost tonceka tebe, ali ni druge djece, ovaj proces ih upoznaje s njim, ti nisi kriva sto si ih poslusala - vjerovala si njihovoj procjeni - na sto si imala potpuno pravo, baka nije kriva sto si ne moze pomoci da iskazuje obozavanje tonceku, kao ni ti...

drugim rijecima - u okrivljavanju NEMA rjesenja... moze se naci neki uzrok - ali ako se stane na tome - opet nista nismo napravili...

zato je meni super recenica od caroline myss: oprastanje drugima je najveci dar koji mozemo pokloniti SEBI'
a ja iz toga izvlacim i - da oprastanjem sebi dajemo najveci dar DRUGIMA...

ovo je na engleskom gdje ona prica jednu pricu o indijancu i moci oprastanja, uh mozda ti ju prevedem kad nadjem vremena, al mozda ju mozes pratiti bar malo?

http://fr.youtube.com/watch?v=2sZKwLoLiaI