MamaZika ne znam koliko su ti djeca stara, ali za utjehu moj živahan sinak je ipak puno bolji što je stariji (4,5 god). Mada on nije baš tip koji baca tegle i skače po mlijeku (možda i bi da mu nismo za petama???), ipak se i kod njega stvari svode na skakanje, galamu i sl. Sad ga u gostima više ne moramo paziti, jer znam da neće kopati po ladicama, otvarati ormare. Lijepo se igra i rijetko moramo intervenirati. Svi naši prijatelji imaju djecu i nikada se nitko ne buni na buku, skakanje...
Ja sam samo malo htjela ublažiti "bijes" roditelja prema tuđoj djeci, jer nikad ne znaš kakvo će biti tvoje iduće dijete. A imati živo dijete sigurno nije lako. No, ipak mi se čini da je nemoguće razumijeti dok i sam nemaš takvo dijete.
Imam i ja u gostima roditelje koji ne mrdaju dok im djeca kopaju po mojim stvarima, ali meni su to jako dragi gosti i nikada mi nije palo na pamet da ih zbog toga ne zovem. Ja njihovoj djeci kažem isto kao što bi rekla i svom djetetu i bude sve u redu.
A sve roditelje čije dijete samo trči i razbija po stanu bi samo žalila, jer uvijek postoji mogućnost hiperaktivnosti i nikada ne možeš znati šta se u tom djetetu događa.
Treba pokušati razumijeti, jer "ravno idući ne stiže se baš daleko..."