tonili,
 |
|||
|
|
|||
tonili,
Ja bi dodala izreku koje sam se uvik bojala a moja mama ju je znala izgovarati: "Bog ti daje križ koliki možeš ponijeti"!
Možda smo mi stvarno jače od drugih (znam da nije utješno) !
diona
Kad mi je najteže
Diona
diona, to i meni často padne na pamet
diona i meni to padne napamet ali ima dana kad se pitam žašto baš meni?
Zato nekada budem ljuta na moje prije i poznanice kad mi počnu kukati jer osim problema sa plodnosti imala sam i neke druge probleme koje malo tko bi izrdržao i bio nakon svega normalan!!!!!
znam da Bog za svakog od nas ima planove, ali ponekad kao da sam ljuta na njega....
ali s druge strane, vjera u Njaga mi pomaže za dalje....
Rekla si ono što sam ja mislilacinca prvotno napisa
Sigurna sam da svaka od nas iz dana u dan se pita zašto, zašto. Ne razumijem ovaj život i puno puta kad vidim da je netko ubio svoje djete, da je djevojka pobacila pitam se Bože po čemu su one zaslužile to djete a ne ja, zašto si njima darovao koje su ga ubile a meni ,koja toliko patim i koja bi mu dala svoje srce, ne daš????????
Aha.....kad se sjetim one Njemice koja ih je sedmero za redom u tegle u vrtu naslagala, naprosto ne znam postoji li na ovom svijetu tako okrutna kazna koju takvi monstrumi zasluze
Da....i ja cesto, da cesto, eto svaki dan posaljem muzicu link sa recimo 24 sata, tipa muz zeni rodio dijete, Ricky Martin - u surogat majka rodila dijete, cetnaestogodisnjakinja bacila dijete psima, rodila u 72. godini zivota...itd...bla, kenj, ser....i pomislim, pa zar ce i traktori sutra poceti radjati??? I sto sa mnom nije zaboga u redu???
Tako da se slazem s tobom Jill....naprosto nema dana da se neka od nas ne priupita ZASTO?
Jill = Jil....sorry
Odnosno Jill = Jil = JimJill = Jil....sorry
nekima križ a nama čini mi se cijelu kapeluJa bi dodala izreku koje sam se uvik bojala a moja mama ju je znala izgovarati: "Bog ti daje križ koliki možeš ponijeti"!
Možda smo mi stvarno jače od drugih (znam da nije utješno) !
čini mi se prije KATEDRALUnekima križ a nama čini mi se cijelu kapeluJa bi dodala izreku koje sam se uvik bojala a moja mama ju je znala izgovarati: "Bog ti daje križ koliki možeš ponijeti"!
Možda smo mi stvarno jače od drugih (znam da nije utješno) !
Cure kad bih mogla da podmetnem leđa da vam bar malo bude lakše....
Grlim vas sve
Mi jesmo jače od drugih!!!!! I možemo ponjeti svoj križ jer nas on vodi do malog čuda
vissnja
kad mi je najteže
Vissnja draga i mene su rasplakale ove tvoje riječi,hvala ti velika na njima.
Iz srca su
da malo podijelim svoje iskustvo o tome kako si pomoći, malo je apsurdno ali....meni svaki put bude lakše nakon druženja s ljudima i njihovom djecom kad vidim kako pucaju po šavovima i kolika im je to obaveza, neke mame nemaju vremena jesti, spavati...onda si pomislim kako je život neko odrađivanje lekcija i kako neki ljudi imaju roditeljstvo za lekciju a neki jednostavno nemaju... i stalno nastojim vjerovati kako dragi Bog uvjek zna što je ovog trenutka najbolje za mene...koliko god to bilo teško shvatiti jednostavno se treba prepustiti vjerovanju...a kad mi je tako lakše onda će biti lakše i sve ostalo pa i dobiti bebaća...
Danas sam si slagala neke papire i nalaze i shvatila sam da je danas tocno dvije godine kako se borimo za nasu bebu, nasu princezu...a ona nam ne zeli doci
tikice,
tikica_69 Doći će samo su put jako trnovit. Zašto? Neznam. Ali znam da svatko ima neki problem samo što ga mi ne vidimo.
Hvala cure....uvijek mi je drago kad mogu nekoga utjesiti a i meni je pretesko a isto tako znam da koliko god je vama tesko, uvijek cete mi uliti casu nade i poslati pregrst lijepih rijeci i toplih zelja, mada ste i same mozda bas u tom trenutku slomljene
Hvala vam cure
Najteže mi je kad par dana pred betu duboko u sebi osjetim da nisam uspjela niti ovaj put. I počnem već tugovati. Stavljam Utrogestan i dalje, kako je red, ali plačem u sebi. Onda mi se sruši cijeli svijet. Onda me pritisne neizvjesnost, nesigurnost i nemoć.
Emotivni pad koji se javlja pred sam kraj postupka, nešto je za što još uvijek nemam odgovor niti rješenje. Zašto ne mogu zadržati optimizam do samog kraja? Jeli to nekakav unutarnji sustav "obrane" i pripreme na još jedno razočaranje?
Najteže mi je danas.
Ja još uvijek ne mogu pričati o tom feelingu razočarenja jer tek krećem u prvi postupak ali znam da ako budemo dovoljno uporne doći ćemo kad tad do svojih.
Neće nam biti lako i vjerojatno nas čeka puno razočaranja i tuga ali ono što nas čeka na kraju svega SIGURNA SAM je nešto što će izbrisati sve ovo kroz šta sad prolazimo. Zato glavu gore, obrisati suze i
placem vec 13 godina,ustvari imam osjecaj da nikad i nisam prestajala.Bila sam na samom rubu,pocetak krenula u Zagreb postupak nije uspio,ostala bez posla i ja i suprug on branitelj,poceo pit nije mogao podnjet nepravdu,u meduvremenu mu umre otac,ja zavrsim u bolnici na operaciji dojke.Jedino sto me odrzalo na zivotu bila je cure molitva,nakon teskog puta kriza,i dugih godina odricanja i suza uspjela sam dobit posao muz mirovinu i sansu za ponovni pokusaj da dodemo do naseg
metkovk@, uh
Meni je najteže dva-tri dana prije bete kad osjetim da se opet nije dogodilo ništa. Kad dobijem nalaz, ja sam tugovanje i plakanje već odradila. Svaki mi neuspjeh teško padne, ali mi je svaki put i nevjerojatno koliko se brzo oporavim. Evo, jučer bio test negativan, a ja sam već danas nabrijana za dalje. Ali kad se sve zbroji, mislim da sam se u ove dvije godine naplakala više nego u ostatku života.
metkovka
kad je meni najteže ja ne znam, svaki put kad postupak ne uspije plačem
tažak je naš put. ali činjenica da postoje razne metode umjetne oplodnje daje mi snagu da idem dalje.
Ja se danas osjećam točno tako - sutra vadim betu ...Najteže mi je kad par dana pred betu duboko u sebi osjetim da nisam uspjela niti ovaj put. I počnem već tugovati. Stavljam Utrogestan i dalje, kako je red, ali plačem u sebi. Onda mi se sruši cijeli svijet. Onda me pritisne neizvjesnost, nesigurnost i nemoć.
Emotivni pad koji se javlja pred sam kraj postupka, nešto je za što još uvijek nemam odgovor niti rješenje. Zašto ne mogu zadržati optimizam do samog kraja? Jeli to nekakav unutarnji sustav "obrane" i pripreme na još jedno razočaranje?
Najteže mi je danas.
Želim se osjećati trudnom ( iako neznam može li uopće postojati taj osjećaj tako rano ), a onda sve znakove koje osjetim pripišem PMS-u ...
Želim znati na čemu sam, a tako me strah razočaranja
cure drage.... znam da vam je teško i da se borite i borite i nanovo borite.... i radite to.. borite se i ne posustajte
A možete samo zamisliti kako je curama (slučaj kao ja a ima ih još) koje odrade skoro 2/3 trudnoće, odrade UZV- one najbitnije sa doktorima u 20 tjednu broje prstiće na rukicama i nogicama, odrade amniocintezu, odrade strepnje oko rezultata, osjete bebicu kako se mrda kao mala ribica, vide ju na uzv kako sisa palac u ustima .. i sa 30 tak tjedana ta ista bebica umre u trbuhu.
Znate li kako je bolno, teško i prestravično.... rađati prirodnim putem mrtvo dijete??
I to u rodilištu, u boksevima gdje pored tebe žene rađaju živu djecu, kako grozno ležeti pored babinjača u sobi i svakoj od njih donesu bebu a tebi nitko ništa ne donosi.
Kako je grozno, kada ti grudi bujaju mlijekom, a nemaš koga podojiti već piješ anormne količine bromergona da ne dobiješ upalu mliječnih žlijezda.
Nikada se nikome to ne ponovilo.
I onda kada opet ponovno zatrudniš... sve se to vraća ako bumereng u glavi nazad
Zato drage moje, koliko vam god vaša situacija bila teška (a jest) znajte da uvijek ima gore od goreg (i od ovog ima gore)
curka, znam da je ti je teško i da se bojiš razočaranja. mislit ću na tebe sutra. sutra idem i ja u petrovu po otpusno pismo jer nije došlo do ET.
sutra nam se javi i razveseli nas!
mačkulina,
u ovim danima kao danas, osjetila sam potrebu za ovaj topik i za ovaj tekst.
necu nista komentirati, sve znate, sve znam, kod mene je vise od 5 godina.
Ali najvaznije je ne padati... ne dati tugu da zavlada.
Vec otvoriti srce da udje sunce, da zatopli put nasim bebicama...
Kad mi je najteže.
metkovka
mačkulina
vali
mala2
draga mačkulina, čitala sam te na imunologiji i mislim da si učinila sve
što je u tvoj moći da novoj bebici daš sasvim novu šansu i zato te molim da se opustiš i vjeruješ da će biti dobro, tvoja beba to zaslužuje
mačkulina
mačkulinabilo što reći,osim da se divim tvojoj snazi.
mačkulina
x
fantastičan tekst
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom