Jedne sam noći sanjala da hodam obalom s Gospodinom mojim. I pred mojim očima se stvori, zrakama sličan, moj život. I za svaki dio kako mi se činilo, otkrih u pijesku dva para stopa; jedne su pripadale meni, a druge Gospodinu mom.
I kada je prošla posljednja slika, pogledah unatrag i vidjeh da puno puta u pijesku stoji samo jedan par stopa. One su prikazivale faze mog života, u kojima mi je bilo najteže.
To me je zbunilo, pitajući obratih se Gospodu "Onda, kada sam ti sve što imam predala, da bih te slijedila, kazao si mi da ćeš uvijek biti uz mene. Ipak u najtežim nevoljama mog života, vidim ovdje u pijesku samo je jedan par tragova. Zašto si me napuštao upravo onda kada sam te zdvojna najviše trebala?"
Gospod me uze za ruku i reče: "Nikad te nisam samu ostavljao, posebno u tim trenucima, kada si patila i kada si bila shrvana. Tamo gdje prepoznaješ samo jedan par tragova, tada sam te na ramenima mojim nosio".
Kad mi je najteže
Odgovori s citatom
,danas mi je takav dan ,a ova prića je predivna
,hvala ti
), stvarno imam dane kad nikome ne bih pozeljela da mu je kao meni. Danas je jedan od tih dana i tako sam depresivna, negativna i bez strpljenja. Isto tako znam da ce to proci, da cu sutra biti ok, ali da mi je samo da ovaj dan prodje.
