Ja i princ smo već dva dana doma, kad uhvatim vremena napisat cu detalje s poroda. Al ukratko iako mi porod nije bio lak, čak teži i bolniji od prvog apsolutno sve pohvale svom osoblju u Puli, i odjelu babinjača, svim sestrama u 3 dana koliko se smjena promjeni, toliko da pobijem informaciju koju sam smjenu potrefila.... svi su bili od pomoći, pristupačni, ljubazni....sve sam dočekala s osmjehom i dobila isti nazad i bila sam i zahtjevna i dosadana, ali sve što sam tražila sam dobila.
Sad netko to nek zove srećom ja mogu samo reći, u Pulu mogu roditi ponovo i ponovo, u Split nebi nikada.
žao mi je što ovakvo osoblje i tim ljudi koji radi nema materijalnu podršku koju su u Splitu imali prije 8 godina a kamoli sada a opet je sve urednije i čišće koliko može biti.

beba od 4150g uz sve bolove pri izgonu i trudovima da sam mislila da neću moći, da cu pasti u nesvjest, par površinskih šavova i sjedila odmah iza poroda. ni jedan zahvat nisu napravili bez mog pristanka i savjeta samnom, potpuno savjetovanje i forsiranje prirodnog poroda, dojenja i bliskosti s bebicom, bez mučenja, nalijeganja na trbuh, rezanja pupkovine prije vremena... ja sam osobno pristala na prokidanje vodenjaka, i u jednom trenutku na sredstvo protiv bolova (više narkoza nego protiv bolova )... bez uzimanja bebice.... ja i MM smo bili sami s bebom..poslije u sobi mi je moga doći i otac u posjetu, a curi samnom i 2 djece.... eto toliko za sada...

uglavnom ovo iskustvo s MM i ekipom u Puli mi je potpuno prominilo viđenje poroda, osjećaj vezanosti uz bebu, i dalo totalno jednu novu dimenziju roditeljstva

beba spava, trudimo se oko dojenja, treći dan iza poroda smo već bili kući... to bi bilo to