Odakle da počnem...
Hvala na čestitkama...iako, bila sam sva jadna.

Dakle, na put nismo otišli...
Zašto?
E zato što smo otkrili da Jure (pa u nekoj manjoj mjeri i mm i ja) imamo UŠENKE/VAŠKE :shock: E upravo slijedom ovih smajlića sam se ja osijećala.
Nakon početnog šoka, razočarenja, ljutnje...neutješno sam se rasplakala i plakala skoro cijeli petak .
Je, stvarno me pogodilo i baš sam bila žalosna, uopće to nisam dobro podnijela.
Najviše od svega, bila sam ljuta na sebe, jer, iako se Jure češkao već danima (da ne kažem tjednima) i prije nego je otišao na Šoltu, JA na to nisam posumnjala, nego sam sve pripisala znojenju i njegovoj ponekad prljavoj kosici...sve do ovog petka, kad mi se upalio kliker i skužih da dijete možda ima ušenke.
Vjerovali ili ne, ništa se nije vidilo. dok se kosica ne razmakne, a kad ono :shock: :shock: :shock: gnijezdo.
Nakon hitnih raznoraznih tretmana i budžeta za Terme utrošenog na sve moguće preparate protiv ušenki, odustali smo od puta, jer je izgubio smisao.
Naravno, obavijestili smo sve s kojimas smo se u zadnje vrijeme družili-hvala Bogu, nema zaraženih!
A gdje ih je on skupio?Nemam pojma-ako se nisu samostalno izlegle iz njegove prljave kose, dobio ih je u parku prilikom gotovo svakodnevnog druženja sa vrtićkom dječicom, u šetnji s tetom čuvalicom.
Preko vikenda sam se naradila ko pas, svu robu prokuhala, ispeglala, sve oprala i ususala sa Zepterovim tutto ****m, Juru iščešljavala i "puljala" 4x dnevno...i čini mi se da smo na dobrom outu da se riješimo te gamadi.
Prekjučer, jučer ni danas ih nisam pronašla u kosici.
Vidit ćemo.
Eto, umjesto kupanja u termama, kupala sam se dijelom u suzama, a dijelom u znoju tijela svog
Ima dana, al, tako sam se veselila, zato me i opalilo mokrom krpom po glavi
p.s. nadam sa da ćete pročitati moju tužnu ispovijes i nećete me srolati