Imali smo sličnih tema,ali ne mogu ne otvoriti ovu.
Znate već da muku mučim sa svojim spontanima,sa svojim pretragama,sto nerješenih pitanja..
Imam vremena i za frendice koje su sve redom udane i imaju djecu,ali osim njih dvije,ove druge mi već lagano idu na živce.Da,baš tako koliko okrutno zvučalo.
Postavile su mi pitanje zašto im se ne javljam kao prije i tako ja odlučila otići na kavu sa jednom od njih.
Dovela je sa sobom prekrasnog dječaćića od dvije godine.
Razgovor je počeo neobavezno,kako si,bla,bla..a onda.
Reci teti koja je boja njezinih hlača?
Reci teti gdje ti živiš?
Reci teti koga si ti vidio u zoo vrtu?
Reci teti koliko ti imaš godina?
I tako unedogled..Umorila me kava i cijela se svodila na to što njezin sin zna i može.Uzalud moja pokušavanja da skrenem sa teme.

Odem na kavu sa drugom frendicom još iz studentskih dana.
Došla je sama. Počnemo neobavezno...
Gledaš li bb?- Počela gledati i onda se Toni probudio,pa sam mu pjevala uspavanku,on mi se onda nasmješio..stavio glavu na...pa so tako ležali....
Da li se još čuješ sa xy?
Nisam se čula,sad samo sa Tonijem idem tamo i tamo..Ej,jesam ti rekla što mi je Toni jučer rekao?.. Toni je naučio brojati do deset...
Hoćeš početi raditi skoro?
Toni je sad najvažniji,ne zanima me posao..Toni,Toni,Toni....

I tako otprilike završila i ta kava.
I onda čujem od nekog kako one pričaju da ih izbjegavam jer sam ljubomorna što one imaju djecu,kako ja nemam osjećaja prema djeci...
Zamislite.
A sva nasa druženja se svode na priču o njihovoj djeci.
Ništa,kako si ti? Kakvi su tvoji planovi? Što ima novoga?
Ne,ne,ja moram slušati samo o njihovoj djeci i smješkati se kao kreten da bi bila o.k.
E,pa neću.
Možda i ima malo normalne ljubomore što je Bog uzeo moju djecu,ali da li to znači da ja moram trpiti takve priče?