-
evo konacno i nase price
Bokich -cmokich!
Zovem se Mislav i rodio sam se 22. 4. 2007. u 18:04. Prica o mom rodjenju tekla je ovako:
Mama je za Uskrs s obitelji otisla na Krk, malo uzivati i napuniti baterije jer se uskoro blizio moj dolazak. Vratila se s mora 15.4., odmorna, sita (napapala se fine sunkice, luka i jaja...) i otisla samnom na rutinsku kontrolu u Vinogradsku 17.4. Nije ponijela torbu, koja joj je bila spremna vec mjesec dana ranije, jer nije ocekivala da ce je zadrzati u bolnici. Tada je bila 37+ 5 i nekako se nadala da ce roditi i nakon 40. tjedna jer su se svi malo preracunali u procjeni datuma mog rodjenja. I jesu. 
Sve sam ih zeznuo i rodio se na neki drugi, uopce ne planirani datum 
.
Uglavnom, prije pregleda, kako to obicno biva, sestra joj je izmjerila tezinu (nisam joj puno kila nabio, svega 11 ) i tlak. Tlak joj je bio dosta visok za taj stupanj trudnoce (150 / 90) i mama nikako nije mogla doktora uvjeriti da njoj uvijek na pregledu malo tlak naraste, zbog uzbudjenja sto ce me vidjeti na UZV. Doktor je bio nemilosrdan po tom pitanju i rekao je mami da ce ju zadrzati u bolnici ukoliko joj se tlak za 10 min. ne snizi. Mama k'o mama, kakva vec je, naravno da se zbog te izjave uzbudila jos vise i da joj je tlak narastao (a lijepo je upozorila doktora da ce se bas to i dogoditi!). Sva sreca pa na pregled nije isla sama, kao inace, vec ju je ovaj puta baka dovezla pa joj je nekako ipak bilo lakse. Iako, imala je knedlu u grlu, suze u ocima i brada joj je pocela podrhtavati kad se oprastala od bake koja je otisla doma po torbu i po tatu. Mama je imala sasvim drugi scenario za nas odlazak u bolnicu.
Taj dan je skuhala papicu za tatu, koji je radio do 17h. Namjeravala je s pregleda, koji je isto bio u 17h, otici fino kuci i zajedno s tatom, uz papicu, gledati moju slikicu sa zadnjeg UZv-a i dogovarati s tatom posljednje detalje oko mog dolaska. Niti se kome javila da ostaje u bolnici, niti se s ikim pozdravila, jednostavno je ostala tamo sama i napustena. Tako se barem u prvi mah osjecala. Ali onda joj je preljubazno osoblje, i doktori i sestre, pomoglo da nekako lakse prihvati cinjenicu da ce morati cekati u bolnici barem 2-4 tjedna da se ja odlucim roditi. I ja sam joj htio pomoci, da ne ostane predugo u bolnici, buduci da joj je to bio prvi ozbiljan susret s bolnicom, nakon sto je i sama kako beba izasla iz rodilista (u bolnici je boravila jedino ako bi nekome otisla u posjete). Pa sam se rodio ranije . Da me predugo ne ceka. Bas sam joj htio pomoci, ali onda nas je biologija malo zeznula, pa na kraju i bakterija, tako da smo ipak, unatoc svim nasim zajednickim naporima, ostali u bolnici 3 tjedna nakon mog rodjenja. Ali o tome neki drugi put.
Mama je u toj prvoj sobi imala prekrasne dvije cimerice s kojima se odmah skompala i koje su ostavljene u bolnici isti dan kao i ona. Ta cinjenica da ima s kime popricati i podijeliti brige (ah, moja je mama toliko blagoglagoljivaaaaa) malo joj je uljepsala ostatak dana. Buduci da nije nista jela od dorucka, bila je vec jaaako gladna, a ja sam joj se slatko nasmijao kad je skuzila sto su joj sestre ostavile za veceru. Naime, dok su ju zaprimali na patologiju trudnoce, pocela se vec dijeliti vecera i moja je majcica skuzila da dijele pire krumpir i meseko u saftu. Mmmmljac! Mozete si zamisliti kako se osjecala kad je iz bliza, na svom tanjuru, vidjela da su to bili zganci i cokoladno mlijeko 
. A ona bas zgance ne ljubi. Pa je popila samo to cokoladno. Kasnije navecer, dosli su moj tata i moja baka donijeti joj stvari i malo ju utjesiti. A i ja sam se stalno ritao i zelio joj reci neka ne brine pa sam je i ja na neki nacin tjesio.
I tako je mama zivotarila u Vinogradskoj, zekala se sa svima, od osoblja do cimerica, sve do cetvrtka navecer. Tog cetvrtka ujutro, 19. 4., dr. na viziti mami je predlozio da u ponoc krenu s indukcijom poroda, buduci je vec bila u terminu. I mama je skakala od srece zbog toga jer me cim prije htjela drzati u narucju, a htjela je i ranije iz rodilista, nije namjeravala tamo provesti jos 2-4 tjedna kako je bilo receno. Tako da su ju klistirali oko 23h. Mami se to iskustvo svidjelo, nije bilo nimalo neugodno, kako je ocekivala po pricama nekih teta koje su radjale prije nje. Oko ponoci su ju prvi puta "gelirali" (jedna mlada stazistica) i od tada su poceli neki lagani bolovi, kao pred menstruaciju. Meni je to isto bilo novo iskustvo u maminoj busi i malo sam se cudno osjecao, ali mama me cijelo vrijeme mazila i pricala mi kao i inace, zvala me svojom Kvrgicom pa sam joj se opet poceo javljati i davati joj do znanja da se ni ja ne bojim i da se veselim jednako kao i ona da cemo se uskoro upoznati. I tako smo zaspali i ona i ja, dok nas u 3 ujutro nije probudila sestra kako bi izmjerila moje otkucaje srca i eventualne mamine trudove, spojivsi ju na CTG. Trudovi nula bodova, totalno smo se opustili i mama i ja, a moji su otkucaji bili uredni pa smo u 6 ujutro ponovno bili gelirani.
Ovaj nas je puta gelirao jedan mladi stazista, saljivdzija neki. Nije mu se nesto svidjelo sto je napipao prije geliranja pa je isao provjeriti amnioskopom i rekao pritom: "Vidi, vidi, kako lijepa kosica" (ajme, pa vidio mi je kosu!!!!znaci vidio je i mene, wow!!), a mama ga je na to upitala: "A recite, doktore, je li kovrcava ili ravna?" Eh, ta moja mama, i ona je saljivdzija neki. Nakon te ture gela trudovi su se malo pojacali, ali mama je osjecala da to nije jos to. Pa su nas opet snimali CTGom u 9 ujutro i opet nista od onih pravih trudova, a moje srceko kuca OK. Tako da su se odlucili i na trecu, zadnju, turu gela (sad sam vec izgledao ko John Travolta u Briljantinu, hehehe). Nakon toga nisu smjeli vise gelirati jer je tri puta maksimalno sto se smije. I u 12h nas gelirase, a trudovi se vec opasno pojacase, tak da je mama s cimericama govorila na preskokce, ali se jos uviek salila i zekala. Oko 15h je dosla baka u posjet i bas su me opet morali zastekati na CTG, ali bar nam je svima brze vrijem prolazilo, a baka je mobitelom snimila moje srceko kako kuca i sad to mama ima na kompjuteru. Cak su mama i baka pocele mjeriti razmake od truda do truda, pa koliko dugo trud traje, pa su se setale, pa je mami frendica tjelesnjakinja objasnila koje vjezbe mora raditi za otvaranje jer je bila jos uvijek svega 2 prsta otvorena, pa je dosao i moj tata i prijatelji kojima su moji vjencani kumovi i onda su svi zajedno setali gore dolje po stepenicama (da se mama otvori) i brojali i mjerili trudove, a tata je javio u firmu da cu se ja te noci s petka na subotu roditi i zatrazio slobodne dane plus stari godisnji, tako da smo svi doma zajedno, kad dodjem iz rodilista. I tako smo svi bili uzbudjeni i veseli i u iscekivanju, ali cim su posjete otisle, mama se malo legla i...zaspala snom pravednika, a s njom sam zaspao i ja. Trudovi su se totalno smirili i ja sam opet bio spokojan jer me nista nije tiskalo ni gurkalo i mogao sam opet uzivati u svom bazencicu, na sto sam bio navikao, tako da sam i ja malo dremnuo.
Docekali smo i subotu i mama se seeeeetala po hodnicima, po stepenicama, pa opet po hodnicima jer se silno zeljela otvoriti, a i nadalje je bila otvorena samo 2 prsta. I tako prodje subota, dodje i nedjelja, 22.4., i (grrrrr) opet nas stave na CTG. Eeeee, tu sam ja puk'o!!! 
Bilo je vec 11 h te nedjelje i odlucio sam da mi je dosta tog mjerenja i zvrndanja i da hocu svojoj maaaaamiiii!!! Totalno sam se okurazio i dao u akciju jer je mama na samom CTGu skuzila da joj nekaj kaplje medju nogama. Pa ih je malo rasirila, a ono mlaz potece jace. Pa ih je skupila i skuzila da mlaz curka i onda je ipak zbrojila 2 i 2 i skuzila da je to pukao vodenjak, pozvala sestru, odstekali ju s CTGa i otisli su u ordinaciju na pregled. Dr. koji je bio dezuran ustanovio je da je i nadalje 2 prsta otvorena, ali da je porod poceo jer je vodenjak pukao. Opet su mamu klistirali te je sva zivahna odskakutala pod tus, da se opere, spere tu sluz sa sebe, oprosti se od cimerica, otposalje na milion adresa SMSove kako ide rodit mene te kao na krilima odleprsala za sestrom u radjaonu....(tata se izjasnio da on ipak ne bi htio prisustvovati porodu, a mami je kasnije bilo drago da je tako.)
Preljubazne babice sve su joj objasnile, izmjerile tlak, prikopcale nas opet na CTG, dale mami drip (jer nije imala trudova) i spasmex da se opusti i tako sam ja laganini odigrao glavnu ulogu u cijeloj prici, a mama mi je pomagala. Kad smo startali oglasila se crkva i oznacila podne. Mama je disala i tiskala bas kako treba, a i u tome su joj pomogle babice, objasnivsi na koji nacin da dise i ne trosi energiju uzalud.
Paralelno s nama dosla je neka druga mama roditi svoju bebu, u box do nas, i ona je bila gotova vec za 2 sata. Moja je mama ostala u cudu i pitala babice pa kako je to moguce, i hocu li se mozda i ja nekim cudom tako brzo roditi, pa su joj objasnile da je ona vec dosla 5-6 prstiju otvorena, i da joj je to drugo dijete i neka se ne nada da ce i ona tako brzo. Prognozirali su nam barem 12 sati druzenja u radjaoni. Ali moja je mama tvrdoglava, a i ja sam tvrdoglavi bikonja, pa smo nas dvoje zajedno sklopili dogovor da ih sve lijepo zeznemo i da se rodim ipak ranije, da se ne mucimo ni mama, ni ja.
I tako su mami pojacavali drip...krenuli su s 45 (sto je bio pis ov kejk), pa na 60 (i to je bilo laganinini), pa na 90 (e to je vec boljelo), pa na 120 (!!!!)...a jedna babica nije cula kad je ova glavna rekla da smanji drip opet na 60 pa je ostavila na 120, grrr...Oko 14 h su ju pregledali i ustanovili da se nista nije otvorila, a mama je zinula od cuda (u sebi, naravno) jer joj se cinilo da je otvorena 100 prstiju, a ne smao 2!!! Pa su ju gledali oko 16h kad su ustanovili da se otvorila samo jos 2 prsta, dakle ukupno 4, te su joj prognozirali da prije ponoci nece nis biti od cijele price jer se kakti otvara prst po satu. E na to je mama pukla i uzela stvar u svoje ruke i kod svakog ubitacno bolnog truda (tu ju je vec pocelo opako sarafiti i jedino cega se bolnoga sjeca od cijeloga poroda su, u biti, ta zadnja 2 sata radjanja), tiskala je ko sivonja jer ja, sirocek, nisam sam mogao sve odradit i tako smo se mi u narednih 2 sata otvorili jos 6 prstiju, juhuhu!!!! Oko 17.30 mama je zazvala dr-a koji je bio u laganoj setnjici (a ono, kuzite, bila je nedjelja, sve je teklo laganini, mene nisu ocekivali prije ponoci i tako to...) te mu objasnila da ona vec dosta dugo ima nagon kao da ce se pokakati, ali da sad stvarno vise ne moze izdrazti jer ne samo da ce se pokakati vec da ce i roditi (tocno je to znala,) i nek se ne ljuti, ali neka poduzme nesto po tom pitanju jer cu ja uskoro doci. Dr. je naravno rekao da je to nemoguce jer prije 2h je jos mama bila zacementirana poprilicno, no ipak je odlucio pogledati kaj se dolje desava. I imao je kaj i vidjeti jer se meni nazirala moja kosica, hehehe. Pa je pozvao 2 babice, rekao mami nek stavi noge na nogare (mama je cijelo vrijeme tiskala lezeci na lijevom boku, drzeci se za metalnu stangu kreveta koju je skoro prepolovila svojim stiskom, hehehe) i nek u slijedecem trudu malo jos jace stisne. I tako i bi. Pa je postupak ponovila jos 2 puta, kod zadnjeg truda dr je mami s laktom stisnuo trbuh i malo me potiskao van i tako sam ja ugledao svjetlo dana sveukupno u 3 ta jaca truda!!!
Nisam se odmah zurio zaplakati i mami se to cinilo dugo kao vjecnost, dok sam ja jednostavno bio sokiran svim tim svjetlom i tim svemircima u zelenom i morao sam se prebaciti na novi nacin disanja i sve mi je to bilo too much, ali kad sam zaurlao, mama se rasplakala od srece. Onda su me malkice oprali, izmjerili, izvagali i dali me mami u narucje, a ona je plakala i ljubila me svog krmeljavog, sluzavog, nikakvog (a kaj cete, nisam si stigao frizuricu porihtati za taj nas prvi susret) i tepala mi i pricala samnom kao kad sam bio u njenoj busi: "Pa di je moja mala Kvrgica? Pa tu si ti meni, pa da! Dosao si mami!" i samo me ljubilaaaa, a ja sam ju gledao svojim velikim plavim okicama i kasnije sam ju cuo govoriti drugima da sam joj izgledao kao mali alien, ali nema veze. Ne ljutim se na nju. Jer je rekla da sam unatoc tome najljepsa beba na svijetu, da joj je to najdrazi trenutak u zivotu i da me voli bezuvjetno....
-
-
-
-
Osoblje foruma
-
-
Ah, nase divne bebe proljetne... vidim da se jos jednom djecacicu zurilo upoznati svoju mamu.
-
lijepa priča
-
-
-
-
fala, fala 
-
Sećam se napetosti: je li rodila, nije, gel, biće....
-
prekrasno
-
-
Mislim nakon pola rucka
-
-
-
-
Mislav, mamin maleni književnik
-
predivna priča ,a ja 
ko godina..
-
Divno
-
-
Predivna priča
Posting Permissions
- You may not post new threads
- You may not post replies
- You may not post attachments
- You may not edit your posts
-
Forum Rules
Reply With Quote
