Riana je vesela, razigrana i brbljava 2,5 godišnja djevojčica... ali takva je samo u dobro poznatim sredinama (kod kuće, kod moje sestre, mame...). U svim ostalim situacijama je jako uplašena. Boji se psa, mačke, nepoznatih ljudi, bagera, doktora...
Sve mi je to bilo razumljivo, međutim, neki dan je to kulminiralo. Kada se probudila bila je komirana. Sanjala je "da je deda pao na cestu i da ga je pogazio auto" :shock: . Očito da je imala noćnu moru jer je ona pod dojmom toga sna već 3 dana. Ne želi se od mene odvojiti ni na trenutak, stalno ponavlja "neće auto", "nećeš ti mama pasti na cestu" i slično. Jučer sam ju vodila kod frizerke, 200 m dalje od naše kuće, i ona je cijelim putem plakala jer smo vani gdje može doći auto. Ta tri dana kada smo kod kuće ona sjedi, pokrivena dekom na krevetu i plače ako nisam pored nje. Jednostavno nikakva objašnjenja ne pomažu.
Sve me to zabrinjava i nadam se da je to faza koja će uskoro proći.
Ima li netko kakav pametan savjet?