Drage cure, čitala sam malo vaše postove o posvajanju i jednostavno vam se divim na ljubavi i upornosti. Osobito me dotakla Rijina primjedba kad odgovara ljudima sa strane: Da, želi imati svoje dijete i DA, želi usvojiti jedno.
POnekad mi je žao što ne živim u nekom većem gradu koji ima centar za nezbrinutu djecu poput doma u Nazorovoj jer mislim da bih u slobodno vrijeme stalno visila tamo, skupa s Matejem!
Vidim da ste prokomentirale emisiju Otvoreno prije nekoliko mjeseci kad im je tema bila posvajanje. Gledala sam je i ja i moram priznati da do tada nisam bila svjesna koliko se barijera mora proći da bi se do djeteta došlo! Domovi su prekrcani, a potencijalni roditelji moraju čekati cijelu vječnost.
No, ono što mene trenutno zanima i zbog čega postam:
je li se u Udruzi kad razmišljalo o organiziranju neke akcije ili apela Saboru i Vladi da se promijene i zakoni o usvajanju odnosno da se to dugo vrijeme čekanja i borbe skrati, na dobrobit, prije svega, djece?
Također, vidim iz vaših postova da je dosta potencijalnih mama usvojiteljica okruženo ljudima koji gledaju na taj čin s predrasudama i strahom.
Kako djelovati na te ljude putem Rode koja već ima dovoljan kredibilitet u društvu da to može pokrenuti?
Oprostite ako je neka takva akcija provedena ili je u planu, a da ja za nju ne znam.
Ako nije, evo možda dobre ideje za neko buduće djelovanje.
Sve vas puno pozdravljam i od srca vam želim da što prije zagrlite svoju dječicu!