Draga Klia, zakon se i jest nedavno promijenio, tako da omogućava usvojenje i nakon 35. godine posvojitelja, zatim promijenio se uvjet da je "dovoljno" da "roditelji" koji su ostavili djecu u domu, jednom godišnje posjete dijete (sad je to jednom u nekoliko mjeseci, mislim 4). Naime, ako to učine jednom u zadanom roku, dijete ne može u postupak usvajanja. Soc. radnica mi je rekla da mame dođu u posjet najčešće zadnji dan, da bi "ispunile uvjet"...
Možda bi se zakonom nešto dalo urediti nabolje, možda skratiti još taj rok. Bojim se da je za dugoročnije rješenje ipak potrebno ispravljati puno "krivije Drine" : osvijestiti cijelo društvo da je puno veći grijeh dijete baciti u dom i "na čekanje", nego po (neželjenom) porodu odmah dati dijete na usvajanje. Žene su nažalost osuđene u svojim sredinama kao "loše žene" ako se odreknu djeteta, ali ako ga stavi u dom na neodređeno vrijeme, onda je to za njihove "susedice" sasvim OK.

S druge strane, sasvim je druga priča administracija u HR, to bi se moglo puno poboljšati bez velikih troškova. Parovi moraju lijepiti marke na devedesetak (90!) adresa CZSS, nema centralne baze podataka (radi se o možda samo 200-300 parova u HR),jedan Centar nema veze s drugim, zadano ti je nazivati svaki mjesec svaki od tih 90 telefona i raspitivati se "ima li što nova?", da bi te tamo (često) hladan glas otpilio, vidiš da babi ideš beskrajno na živce, ometaš je, na pauzi je....istina, znaš i ti i one da je djece "s izlaznom dozvolom" jako malo.

Pozdravljam ideju da "Rode" glasnije senzibiliziraju javnost o ovom problemu. Ja sam napr. među prijateljima i kolegama na poslu vrlo otvorena u toj temi, ne tajim svoju situaciju i stvarno sam bila iznenađena koliko ljudi malo imaju pojma o problemima kod posvojenja. Većina ih je mislila da se u dom po dijete dođe kao u dućan, ali eto, ljudi se rijetko odlučuju na posvojenje iz nekih društvenih predrasuda, pa su zato domovi puni!