Roda i posvajanje

[klia]

Drage cure, čitala sam malo vaše postove o posvajanju i jednostavno vam se divim na ljubavi i upornosti. Osobito me dotakla Rijina primjedba kad odgovara ljudima sa strane: Da, želi imati svoje dijete i DA, želi usvojiti jedno.
POnekad mi je žao što ne živim u nekom većem gradu koji ima centar za nezbrinutu djecu poput doma u Nazorovoj jer mislim da bih u slobodno vrijeme stalno visila tamo, skupa s Matejem!
Vidim da ste prokomentirale emisiju Otvoreno prije nekoliko mjeseci kad im je tema bila posvajanje. Gledala sam je i ja i moram priznati da do tada nisam bila svjesna koliko se barijera mora proći da bi se do djeteta došlo! Domovi su prekrcani, a potencijalni roditelji moraju čekati cijelu vječnost.
No, ono što mene trenutno zanima i zbog čega postam:
je li se u Udruzi kad razmišljalo o organiziranju neke akcije ili apela Saboru i Vladi da se promijene i zakoni o usvajanju odnosno da se to dugo vrijeme čekanja i borbe skrati, na dobrobit, prije svega, djece?
Također, vidim iz vaših postova da je dosta potencijalnih mama usvojiteljica okruženo ljudima koji gledaju na taj čin s predrasudama i strahom.
Kako djelovati na te ljude putem Rode koja već ima dovoljan kredibilitet u društvu da to može pokrenuti?
Oprostite ako je neka takva akcija provedena ili je u planu, a da ja za nju ne znam.
Ako nije, evo možda dobre ideje za neko buduće djelovanje.
Sve vas puno pozdravljam i od srca vam želim da što prije zagrlite svoju dječicu!

[ivarica]

postoji Drsutvo roditelja BIOS, mozda mnogima ovdje nepoznata udruga, ali koja je po tom pitanju vrlo ugledna, sudjeluje u radu saborskih odbora, utjece na promjene zakona...
ovo ne znaci da se roda time nece baviti, nego sam samo htjela reci da tu nije vakum, da neki drugi ljudi ozbiljno i predano vec rade.

[čokolada]

Draga Klia, zakon se i jest nedavno promijenio, tako da omogućava usvojenje i nakon 35. godine posvojitelja, zatim promijenio se uvjet da je "dovoljno" da "roditelji" koji su ostavili djecu u domu, jednom godišnje posjete dijete (sad je to jednom u nekoliko mjeseci, mislim 4). Naime, ako to učine jednom u zadanom roku, dijete ne može u postupak usvajanja. Soc. radnica mi je rekla da mame dođu u posjet najčešće zadnji dan, da bi "ispunile uvjet"...
Možda bi se zakonom nešto dalo urediti nabolje, možda skratiti još taj rok. Bojim se da je za dugoročnije rješenje ipak potrebno ispravljati puno "krivije Drine" : osvijestiti cijelo društvo da je puno veći grijeh dijete baciti u dom i "na čekanje", nego po (neželjenom) porodu odmah dati dijete na usvajanje. Žene su nažalost osuđene u svojim sredinama kao "loše žene" ako se odreknu djeteta, ali ako ga stavi u dom na neodređeno vrijeme, onda je to za njihove "susedice" sasvim OK.

S druge strane, sasvim je druga priča administracija u HR, to bi se moglo puno poboljšati bez velikih troškova. Parovi moraju lijepiti marke na devedesetak (90!) adresa CZSS, nema centralne baze podataka (radi se o možda samo 200-300 parova u HR),jedan Centar nema veze s drugim, zadano ti je nazivati svaki mjesec svaki od tih 90 telefona i raspitivati se "ima li što nova?", da bi te tamo (često) hladan glas otpilio, vidiš da babi ideš beskrajno na živce, ometaš je, na pauzi je....istina, znaš i ti i one da je djece "s izlaznom dozvolom" jako malo.

Pozdravljam ideju da "Rode" glasnije senzibiliziraju javnost o ovom problemu. Ja sam napr. među prijateljima i kolegama na poslu vrlo otvorena u toj temi, ne tajim svoju situaciju i stvarno sam bila iznenađena koliko ljudi malo imaju pojma o problemima kod posvojenja. Većina ih je mislila da se u dom po dijete dođe kao u dućan, ali eto, ljudi se rijetko odlučuju na posvojenje iz nekih društvenih predrasuda, pa su zato domovi puni!

[klia]

Draga čokolado, samo ću kratko reći da me jeza hvata od mama koje dolaze vidjeti dijete samo da ispune uvjet!!!!
Nisam čula za udrugu BIOS, ali Roda je puno poznatija i super je da ovo područje nije vakuumizirano.

[marči]

mi smo "friški" u procesu posvajanja, ja sam prošla psihološko testiranje, MM još nije, sutra imamo razgovor sa sociologicom...

imala sam ideju malo više na ovom dijelu foruma o posvajanju, sad sam zapela na MPO, bojala sam se da će nas pitati zašto idemo na MPO, a želim posvojiti, no psihologinja nas je pohvalila da se trudimo i radimo na oba "fronta"...sad nas očekuje pisanje molbi i telefoniranje....ali što je to naspram one malene dječice željne ljubavi i pažnje i svega što je zazlužilo, i "samo" mu zakon stoji na putu do toga...
no ja se jezim one poznate rečenice j. kosor: samo biološka majka je majka....i zato se zakon nije na području ovlasti bioloških roditelja pomaknuo ni malo

[klia]

Ali teško je danas reći što je prava definicija biološke majke...
Recimo u slučajevima MPO-a: je li to majka koja je dijete rodila ( kako sam čula da govori Kosorica ) ili, ako bude dopušteno doniranje jajnih stanica, žena koja je donirala jajnu stanicu... Hm.. I jedno i drugo ulaze pod pojam biološke majke, tako da će se nešto morati promijeniti.
Možda je naprosto riječ o ograničenosti pravnog nazivlja gdje se mora točno odrediti što je što, a svi se ovdje možemo složiti da je majka djetetu žena koja dijete majčinskom ljubavlju voli i podiže.
Marči, super je kako se boriš, želim ti da što prije dobiješ svoje dijete ( i to ne isključivo u biološkom smislu )!

[sorciere]

lijepo je čitati ovakve teme .

ja sam prije dosta godina sudjelovala u posvojenju. od pisanja molbe - pa do potpisivanja rješenja . to je bio jedan od najljepših događaja u mom životu.

novi roditelji su tada živjeli u njemačkoj, a trebali su u roku od 24h reći da li žele malenu ili ne. kako nisu mogli doći - poslali su mene u nazorovu da ju vidim, i rekli:

ako se TEBI sviđa - mi ćemo je uzeti. :shock:

nisam pogriješila . "zaljubila" sam se na prvi pogled ... moja mala ana narasla je u prekrasnu djevojku, i svima oko sebe donijela puno sreće.

[JaMajka]

... ljudi se rijetko odlučuju na posvojenje iz nekih društvenih predrasuda, pa su zato domovi puni!

Krivo!!! Domovi su puni jer se kod djece nisu ispunile pravne pretpostavke za zasnivanje posvojenja, a te su da roditelji nisu dali svoj pristanak ili im pak sudovi nisu oduzeli pravo na roditeljsku skrb . Nije (ne)posjećivanje djeteta jedini uvjet za oduzimanje prava na roditeljsku skrb, tu je npr. i stvaranje uvjeta u određenom roku (godina dana) za njihovo preuzimanje iz ustanove, zlostavljanje i sl.
Uz posvojenje, javnost je vrlo slabo senzibilizirana za udomljenje djeteta u udomiteljsku obitelj. Neke obitelji udomljuju veći broj djece, a neke samo jedno i na taj mu način mogu nadomijestiti roditeljsku ljubav. To nije posvojenje, to je "samo" udomljenje, ali nažalost većina djece u takvim obiteljima (udomiteljskim) ostaje udomljena do svoje punoljetnosti .

[čokolada]

Koliko ljudi malo imaju pojma o problemima kod posvojenja! Većina ih je mislila da se u dom po dijete dođe kao u dućan, ali eto, ljudi se rijetko odlučuju na posvojenje iz nekih društvenih predrasuda, pa su zato domovi puni!

Naravno, ovo nije MOJA tvrdnja, nego sam prenesla mišljenje ljudi (većine) kojima sam rekla da želimo usvojiti dijete...

[Maslačkica]

Da se malo ovdje nadovežem...
Čitam vaše postove, probleme, dileme i samo posvojenje djece i vašu i njihovu sreću....

Nekoliko puta sam pročitala slijedeće: "Ima puno više posvojitelja nego što je djece" - a domovi krcati???

Pa se pitam... kakav je to kretenski sistem...

Razumijem da ima ljudi koji i nisu pogodni za posvajanje djece, ALI ima ljudi koji se za dijete bore godinama, a ako još jedno trebaju usvojiti ajme meni...

:?

[klia]

Superkretenski
I zašto npr. žena koja je sama ne bi mogla posvojiti dijete? Čula sam da je teoretski moguće, ali praktično - nikako.

[Maslačkica]

Na nekim temama ovdje sam vidjela da ljudi znaju osobe koje su usvojili dijete, a bile samohrane majke...

A pitanje - a samohrani očevi?

[Maslačkica]

Na nekim temama ovdje sam vidjela da ljudi znaju osobe koje su usvojili dijete, a bile samohrane majke...

A pitanje - a samohrani očevi?

[klia]

Protupitanje (bez loše namjere ): je li muškarcima instinkt za podizanjem djece jednako velik kao ženama?
Apsolutno sam za ravnopravnost, ali slušajući muškarce kad govore o posvajanju, vidim da se po tom pitanju bitno razlikujemo od njih.
Ako postoje iznimke (a vjerojatno da), kako ispitati motivaciju samohranog muškarca da podiže posvojeno dijete?

[Maslačkica]

Moje pitanje mi je palo na pamet, jer... hmmm... sad ću opet dugo i na široko....

U svojoj okolini jako često vidim obitelji sa 2 roditelja i samohranu majku. Kada vidim samohranog oca to mi je "čudno" (ovo pričam samo sve na 1.pogled, jer mi je to stvarno čudno samo na trenutak - zašto? Zbog toga što se još ne mogu otarasiti onih priča iz svog djetinjstva gdje su se hvalili i čudili očevima koji su samohrani, pa i dan danas. Moj otac nije bio bog zna šta - možda samo gori u kombinaciji sa mojom mamom "kontrolorom" što on nije mogao prihvatiti, pa je otišao pogrešnim putem...)
Ali onda, čitam na forumu ovdje da ima jako puno djevojaka i žena koje jako hvale svoje očeve i kojima srce kuca za njih, a mame su u 2. planu. Isto tako vidim gdje se očevi puno bolje brinu o svojoj djeci, a mama je uz rame ocu, ali mi to nije to....i onda postavim sebi pitanje:
A kako onda to? Kako ono što moje oči vide nije u skladu s onim "naučenim"?
Ima ljudi kojima bih prije povjerila očevima djecu nego majkama ... (imam 2 primjera iz okoline)...

Opet, imam primjera jako puno gdje otac "zaboravi" djecu nakon razvoda...i živjela sam u uvjerenju da otac "stvarno zaboravi" djecu... nakon jednog vremena odrastanja, iskustva i gledanja okoline izključivo kroz svoje oči bez dozvoljavanja da se tuđe mišljenje upliće (npr. moje majke koja je mali muškomrzac... hahahahha) vidim nešto drugo....
Da te majke i žene kroz svoje postupke jako često ne dozvoljavaju očevima kontakt sa djecom ili u najmanju ruku ih otežavaju.

I kroz svoju vezu i druženje otrkila sam da muškarci jednostavno drugačije dišu i razmišljaju nego mi žene...

E sad... svoje pitanje sam postavila na tvoj upit o samohranim majkama i da im je teško boriti se protiv posvojitelja u paru, a ja samo pitam kakve su onda šanse samohranog potencijalnog oca - iako ni ne znam da li ih ima...

A što se tiče konkretno tvog pitanja - ne znam... na isti način kao i ženinu želju i volju, jer mislim da se tu ne razlikujemo....

[klia]

Nažalost, ne mogu ti sad detaljno odgovoriti na tvoj zanimljiv post, pa ću se zadržati na problematici muškarca posvojitelja.
Naime, nije isti slučaj:
a) razvedenog muškarca (ili udovca), koji preuzima skrb o vlastitoj djeci
b) muškarca koji u jednom trenutku života odlučuje posvojiti tuđe dijete

Iz iskustva muškaraca oko sebe mogu reći da se njihov instinkt za skrb oko djeteta razvija tek nakon što dobiju dijete, odnosno, nije im urođen kao nama ženama (govoreći, naravno, općenito). Hoću reći - čini mi se da žena u jednom trenutku osjeti čežnju za podizanjem djeteta i da je njoj manje važno je li to dijete biološki njezino. Mislim da je kod muškarca drukčije, da oni svoju biološku "svrhu" ne nalaze toliko u očinstvu koliko mi u majčinstvu. Npr. poznajem dosta muškaraca koji su ušli u brak sa stavom - pa što i da nemamo djece. Kod žena - gotovo da ni jedna tako ne razmišlja, već posve suprotno - učinit će sve da dođu do djeteta.

I ja primjećujem da su muškarci opušteniji i zaigraniji s djecom, što još uvijek ne znači da bi bili bolji skrbnici od žena. (Govorim o prosječnim ljudima, ne o iznimkama tipa nesavjesne žene, superbrižni muškarci...)

[ina33]

Npr. poznajem dosta muškaraca koji su ušli u brak sa stavom - pa što i da nemamo djece. Kod žena - gotovo da ni jedna tako ne razmišlja, već posve suprotno - učinit će sve da dođu do djeteta.

Evo, kod nas je bilo gotovo pa obrnuto, ja sam bila ta koja je na trenutke govorila - pa ne mora, ako ne ide. MM-u to nije opcija, on je bio onaj koji je gurao kad sam ja padala i gubila volju. I puno takvih znam. Nisu niti sve žene, a niti svi muškarci isti - opet se vraćam na ono Kinseyjevo poznato istraživanje o seksualnosti u Americi. Na dva kraja su alfa mužjak i alfa ženka, a sve ostalo su skale na ljestvici.

[Mukica]

novi roditelji su tada živjeli u njemačkoj, a trebali su u roku od 24h reći da li žele malenu ili ne. kako nisu mogli doći - poslali su mene u nazorovu da ju vidim, i rekli:

ako se TEBI sviđa - mi ćemo je uzeti.

znaci li to da je ne bi uzeli da se tebi ili njima nije SVIDJELA?

mene inace muci taj dio - kazu npr. imamo dijete - ti dodjes da ga vidis, al nije ti simpa na prvi, pa cak ni na drugi pogled - sto kazes onda? ja bas ne bi ovo... imate koje drugo?

[čokolada]

Da...ono što su meni svojedobno objasnili bilo je da socijalni radnici baš ne vole to "sviđanje" ili "nesviđanje", a s druge strane potenc. posvojitelji imaju pravo odbiti uz "razumno obrazloženje". Sad, što je to razumno, ne znam, ali je jasno da će u tom slučaju taj par ipak biti gledan drugim očima za neke buduće prilike.

Kad smo mi došli prvi put vidjeti A. domska soc. radnica (i prije i poslije susreta s djetetom) nekoliko nam je puta rekla da nikamo ne žurimo, neka nam se slegnu dojmovi, možemo razmisliti koji dan...što je nama bilo :shock: jer smo je u glavi posvojili onog trena kad su nas nazvali.
Pretpostavljam da su takvi "dojmovi" važniji kad je dijete već dosta starije jer onda prihvaćanje mora biti obostrano i možda se stvarno može i ne dogoditi onaj pravi KLIK.

[Vlvl]

Koliko ljudi malo imaju pojma o problemima kod posvojenja! Većina ih je mislila da se u dom po dijete dođe kao u dućan, ali eto, ljudi se rijetko odlučuju na posvojenje iz nekih društvenih predrasuda, pa su zato domovi puni!

Naravno, ovo nije MOJA tvrdnja, nego sam prenesla mišljenje ljudi (većine) kojima sam rekla da želimo usvojiti dijete...

Ovo potpisujem - i moje iskustvo je takvo.

U vezi sa sviđanjem nesviđanjem, mislim da je za veću djecu pravilo da ih potencijalnio posvojitelji posjete prije odluke - i svoje i centra. Centar našeg prvog sina je naglasio da i mali mora pristati, ali ne sjećam se više je li to bio samo njihov stav, ili zakonska odredba. Mislim da sada po zakonu samo djeca starija od 12 moraju dati pristanak.
Centar našeg uskoro mlađeg sinka nas je poticao na dodatne posjete nakon one prve. Mi smo rekli da, da, odlučili smo, a oni: odite još jednom tamo, prošetajte s njim... Valjda nisu htjeli da mi zbog same ideje odanosti prenagljeno donesemo odluku.

E sad, priča sa samohranim očevima i posvojiteljima - ne sviđa mi se kud je krenuo taj dio rasprave. Ispada da su bolji roditelji oni (tj. one) koje instinkt tjera na predaniju skrb. :/ Stvarno nisam sigurna postoji li i u kojoj mjeri instinkt za skrb oko djeteta, i razlikuje li se ta količina po spolovima. Vjerujem u samoizgradnju osobe, i važnost odluka srca i razuma. Ne mogu misliti o muškarcima kao o osobama s manje srca i razuma, i ne bih htjela da ih se ni teoretski razmatra kao potencijalno lošije samohrane posvojitelje. Mislim na cijelu kategoriju, a obrada svakog pojedinca se podrazumijeva.

A da se vratim na naslovnu temu. Iako se nisam pretrgla od rada u udruzi vidim da Roda u svojim primjedbama na prijedloge zakona, organizaciji okruglih stolova i slično redovito pazi i na probleme s kojima se sreću poosvojitelji. To možda nije prva i glavna tema neke akcije, ali nije zaboravljeno.

[ina33]

Stvarno nisam sigurna postoji li i u kojoj mjeri instinkt za skrb oko djeteta, i razlikuje li se ta količina po spolovima. Vjerujem u samoizgradnju osobe, i važnost odluka srca i razuma.

x.

[klia]

Ponekad mi se stvarno čini kao da je svijet na forumu totalno drukčiji od stvarne populacije koja me okružuje. Ili su to mentaliteti naših različitih sredina u kojima živimo? Ne znam, ali ovo što sam navela o razlikama muškaraca i žena kada je posvajanje u pitanju, nisam izvukla iz glave. Govorim o konkretnim stavovima ljudi koji me okružuju i s kojima razgovaram i pri tom ni u jednom trenutku ne pomišljam da su muškarci s manje srca. Ali mislim da je instinkt za skrb o djetetu itekako važan.

Evo čitam jutros u novinama o paru koji je posvojio dijete i zaboravio ga u autu na parkiralištu na 54 stupnja C. Dijete je stradalo, a posvojitelj je izjavio da je zaboravio da ga je trebao povesti u vrtić.
Tom paru još nije bio istekao niti 6-mjesečni probni rok.

Dakle, evidentno je da par nema roditeljskog instinkta, makar su i prošli prethodne obrade (dakle morali su zadovoljavati socijalne, psihološke i ostale uvjete).
Da, ponekad ni sami roditelji nemaju roditeljski instinkt, i upravo to je jedan od razloga zašto im društvo oduzima dijete i daje ga drugim skrbnicima/posvojiteljima. I to nije stvar koja se može samo tako zanemariti. Po meni, to je nešto što bi se trebalo staviti čak i iznad materijalnih uvjeta.

[ina33]

Ponekad mi se stvarno čini kao da je svijet na forumu totalno drukčiji od stvarne populacije koja me okružuje. Ili su to mentaliteti naših različitih sredina u kojima živimo? Ne znam, ali ovo što sam navela o razlikama muškaraca i žena kada je posvajanje u pitanju, nisam izvukla iz glave. Govorim o konkretnim stavovima ljudi koji me okružuju i s kojima razgovaram i pri tom ni u jednom trenutku ne pomišljam da su muškarci s manje srca. Ali mislim da je instinkt za skrb o djetetu itekako važan.

Evo čitam jutros u novinama o paru koji je posvojio dijete i zaboravio ga u autu na parkiralištu na 54 stupnja C. Dijete je stradalo, a posvojitelj je izjavio da je zaboravio da ga je trebao povesti u vrtić.
Tom paru još nije bio istekao niti 6-mjesečni probni rok.

Dakle, evidentno je da par nema roditeljskog instinkta, makar su i prošli prethodne obrade (dakle morali su zadovoljavati socijalne, psihološke i ostale uvjete).
Da, ponekad ni sami roditelji nemaju roditeljski instinkt, i upravo to je jedan od razloga zašto im društvo oduzima dijete i daje ga drugim skrbnicima/posvojiteljima. I to nije stvar koja se može samo tako zanemariti. Po meni, to je nešto što bi se trebalo staviti čak i iznad materijalnih uvjeta.

Vjerojatno je to neki događaj iz neke strane zemlje - koliko znam, ovdje nema nikakvog probnog roka :?. Ja bih rekla da je instinkt muški i ženski a propos roditeljstva jednako jak. To je moje iskustvo - između mene i MM-a. Kako ponirem iz svijeta neplodnosti, mogu isto tako posvjedočiti brojne slučajeve gdje je baš muškarac gurao naprijed. Ima i masu slučajeva gdje je žena gurala naprijed. Uglavnom jedan gura stalno, ili se u tome izmjenjuju - kad jedan klone, drugi preuzima, ili guraju oboje istovremeno. Primjeraka neodgovornog roditeljstva ima svugdje. Ja čak nisam sigurna koliko to ima veze s instinktom, mislim da ima veze s neodgovornošću općenito. Ne znam...