Meni je isto žao što moj najstariji sin nema uspomene iz prve tri godine života. nemamo niti jednu jedinu fotografiju iz tog perioda. Njegova prva fotografija je kad je došao u dom. Srećom iz doma imamo puno fotografija, tete su mu napravile i album s napomenama i to nam jako znači, možemo preko njih dočarati taj dio njegovog živta, listati s njim i vidjeti čega se sjeća.

Pošto on nema fotografiju iz prvih godina a imam slikara u obitelj pokušat ću mu dati da ga nacrta kao bebu pa ćemo to staviti u album.

Meni bude teško al prvenstven iz razloga što je njemu bilo jako teško te prve tri godine i što nije imao niti najminimalnije uvjete za neko djetinjstvo. Kad se toga sjetim i gledam to svoje veselo dijete puno ljubavi i životne radosti mogu se samo diviti tom malom hrabrom čovjeku.