Ada ukljucis, ako mozes, jedno vecer koju baku, pa da Ti i muz odete u miru "sutjeti" u koji restoran ili u setnju?
Nemamo u istom gradu bake i djedove, a kome "uvaliti" troje male djece od godinu do 5 na čuvanje a da nije teška nužda u pitanju?

To brbljanje i zapitkivanje je kad razmislim malo manje intenzivno nego u početku, a naintenzivnije je kad smo nasamo, dijete jednostavno koristi priliku i ja nakon vremena od 20 min nasamo s njim budem kao da me pregazio kamion od sto tona. Ustvari je lakše kad su svi troje na okupu, tad se oni i međusobno igraju i komuniciraju.
Za razliku od vremena nasamo s jednim od druge dvoje djece, tad mi je kao na godišnjem, primjerice ja i kćer sjedimo na klupici uz more i ja mogu čitavih deset minuta čitati časopis dok ona "čita" i gužva drugi mamin časopis. Ili s njom mogu piti kavu s frendicom a ona se igrati s našim žličicama i kutijicom od naočala i po 20 min.

Baš razmišljam ustvari ako to intenzivno traženje pažnje potraje i do starije dobi, kakvi će njegovi odnosi i prijateljstva biti, hoće li se družiti s drugima samo iz potrebe da ne bude sam i tako pristajati na svašta.
Meni se čini da je temelj za sreću i unutarnji mir u životu kad čovjek može biti sam sa sobom i biti mu dobro i lijepo i bez ikoga, tek tada može birati prave osobe za graiti s njima odnose i družiti se iz pravih razloga.