Ja sam svog sina posvojila kad je imao pet mjeseci. Do tada je bio u domu i nije imao osobu za sebe. U tom domu (kao i u većini naših domova) djeca su "na traci". Ipak, niti jedan od simptoma koje navodi Zdenka, nisam uočila kod njega.

S druge strane, Djevojčica je od rođenja u domu, a k nama je došla živjeti sa tri godine i devet mjeseci. U njenom ponašanju nailazim na sljedeće:

-Pokazivanje podjednake pažnje prema svim ljudima, pa i strancima.

-Površno vezivanje, "dražesno" ponašanje.

-Stalno besmisleno ispitivanje i brbljanje.

-Neprikladno zahtjevno ponašanje - ljepljivo ponašanje.

-Laganje o očitom.

-Nenormalni odnos prema jelu (prežderavanje).

-Zaostajanje u učenju.

-Abnormalni obrasci govora.


U ova tri mjeseca koliko Djevojčica živi s nama, puno se toga promijenio, naročito u socijalnim kontaktima. Nije više "ljepljiva" i nas je izdvojila kao "svoje", a za ostale zna da su prijatelji, poznanici, ili stranci. Čak je pri susretima s neznancima pomalo sramežljiva, dok je u početku doslovce skakala ljudima na ruke.

Osim toga, naučila je odrediti mjeru; koliko joj je dovoljno da pojede. Ranije bi jela koliko bi vidjela, ili dok je netko ne bi zaustavio.

I u govoru uočavamo znatan napredak, makar je ona još uvijek daleko od nivoa četverogošnjeg djeteta.


Kad sam u gornjem postu rekla da posvajanjem starijeg djeteta (ili, kao u mom slučaju udomljavanjem) dovodimo svoje dijete u nezavidnu situaciju, mislila sam na to da ga izlažemo utjecaju djeteta koje je došlo, a ne možemo unaprijed znati kako će se ono ponašati.

Teško je i zamisliti trogodišnjaka koji predvečer oblači jaknu u namjeri da izađe van prositi ili krasti, četverogodišnjaka koji udara i grize sve oko sebe, ili njihovog vršnjaka kako vrti guzom i viče na sav glas "pogledaj kako se dobro je*em".



Moj sin želi brata ili sestru najviše od svega (zaista), a meni se čini da drugo dijete želim i više nego sam željela prvo, ali ću dobro razmisliti i raspitati o svom budućem drugom djetetu, prije nego pristanem na posvojenje.

Sve kroz što prolazim s udomljenom djevojčicom mi je jako dobra životna škola. Volontiranje u domu, također. Iskustvo koje stičem, neprocjenjivo je.