moja mama radila je u Plivi. Uvijek smo pili cedevitu - u nekim normalnim količinama (1 čaša, ne baš svaki dan).

e sad, onako kako se ja sjećam iako moje sjećanje nije baš slonovsko - moguće da sam nešto i pomiješala, priča oko "klasične" cedevite je išla ovako nekako:
U neko doba (početkom 90 možda?) su se krenuli probijati na zapad i zamijenili su boju s nekom prirodnijom (nešto na bazi mrkve čini mi se?). TO je bio trenutak kad je prestala biti "kao nekad".

Ovo ima smisla i vezano uz priču s obojanom plastikom - naime boja od mrkve se isto izuzetno teško skida - osim masnoćom (vitamini topivi u vodi i oni topivi u masti)

Za ove drugih boja nemam pojma. Mislim da su one nastale nakon što je Cedevita prestala biti dijelom Plive.