isto :/Nitica prvotno napisa
moj Jan je donedavno uživao u pranju kose, a onda odjednom suze i suze!
faza?! :?
u jednom filmu sam gledala kak je tip sinu stavio naočale za ronjenje dok su prali kosu![]()
E da se pohvalimo. Nama to u zadnje vrijeme nekako prolazi bez plača. U biti ne znam kako to funkcionira pošto ga MM kupa ali uglavnom ne čujem nikakav plač.
Ma konstantno smo mu pričali i pričali, pa je gledao mene kak perem kosu. Onda sestričnu, tetu, baku i valjda se uvjerio. Kak one nisu plakale pa sad uglavnom ni on ne plače. :D :D :D
Moja je samo odjednom prestala plakat. Sad kaže : Ja ti više ne plačem kad perem kosu!
Ma daj!!!
A dotad: pelena preko očiju, zanimljiv predmet visoko pa da u njega gleda... svejedno je plakala.
Kažem, samo odjednom prestala.
E da- sad još ostaje češljanje- kosa kovrčava, duga...a neda se šišati!
Uf, nismo jedini koji ne vole prati kosuPranje kose kod nas zavrsava placem, vikom - uzas. Sad sam kupila zastitnik od Chiccoa, pa vidjet cemo...
kod nas nije samo pranje kose u pitanju, nego kupanje uopce. od djeteta koje se veseli kadi i brcka se i po pola sata se pretvorio u dijete koje vristi ako ga uopce pokusam staviti u kadu. tako da su nam se kupanja jaaako prorijedila, sad je dobro ako ga okupam jednom tjedno. pranje kose.... ajoj. svaki treci put, na najvecu brzinu, uz krokodilske suze. svaki drugi ili treci put sa samponom. cekam da ponovo zavoli kupanje, sta cu.
Ja sam kod Penelope Leach pročitala da najveći dio klinaca do skoro 5. godine općenito mrzi prati kosu i biti polijevani po glavi, pa sam se pomirila s činjeničnim stanjem. Ono što je nama pomoglo bilo je da sam je svaki put vodila u kupaonicu sa sobom kad bih ja prala kosu, pa bih joj objašnjavala kako da nagne glavu, žmiri i čeka. Nakon samo par puta je rekla da će sada i ona "kao mama", bez plakanja. Ali D. je stvarno hiper-razumno dijete i lako prihvaća razložita objašnjenja![]()
Ja sam već pisala na sličnoj temi, pa da se ne ponavljam, samo ću copy/paste:
Ksenija i ja se često tuširamo skupa. Počeli smo kad je ona počela da se boji pranja kose. To je bila takva panika, takvo vrištanje, takav prestrašen izraz lica, da sam jednostavno uskočila u kadu, zagrlila je i tako je okupala.
Nema šanse da bih mogla da joj operem kosu, a da nisam s njom u kadi, ovako joj dam igračke, igramo se i istovremeno kupamo. Jedino je još uvijek u grču kad kvasimo kosu, ali sam primijetila da je najveći problem ako se pokvasi lice, pa se maksimalno trudimo da to nekako izbjegnemo (zabacim joj glavu unazad, pa nekako uspijemo).
Dakle kupamo se skupa i jođ dugo ćemo. Meni je super, a vidim da je i njoj!
I još da dodam:
Dakle kod nas je problem ako se pokvasi lice. Ako uspijemo to da izbjegnemo sve prođe relativno ok. Pokušaj i ti.
I mi smo donedavno imali scenarij s bar jednom tjedno guljenjem suza i nahitavanja po kadi i to bi uvijek završilo tako da niti bi mu kosa bila oprana kak spada, a još manje isprana jer zapravo nije bio toliki problem oprati, koliko isprati.
Naime, prvo mi je uvijek bilo to da ga uhvatim koliko toliko dobre volje, a ne ono danas se pere kosa bez obzira na sve jer to UVIJEK rezultira katastrofom. Ako nije dobre volje, ne pere se kosa, pa makar i još tjedan dana :/ druge nema.
Sljedeće. Kopira nas u svemu, znači trebam mu pokazati kako ja perem kosu. Sjela sam s njim u kadu i oprala kosu. Dozvolila mu da mi on "opere" kosu. Onda sam ga pitala, mogu li sad ja njemu (upalilo nam sa šišanjem, pa reko zašto ne bi i s pranjem - iako nije me "zapravo" ošišao nego prčkao sa svojim škaricama s tupim vrhom). Pristao je nekako...oprali smo. Onda sam mu pokazala kako ja nagnem glavu pod mlaz vode (ja pod tuš, on može i pod slavinu) i suuuuuuuuper isperem.
Moje dijete je jučer samo nagnulo glavu i namočilo kosu pod slavinom :shock: :shock: :shock: , dala sam mu šampon na rukicu - sam je trljao i prao :shock: :shock: :shock: (naravno "pomagala" sam mu iako nije dao jer sad on sam pere kosu) i na kraju ponovno nagnuo natrag glavicu pod slavinu da ispere :shock: :shock: :shock:
A isto tako je presudno bilo što sam mu dan prije rekla da nećemo danas prati kosu, nego sutra (da se ima vremena pripremiti) i pitala ga jel dogovoreno. S obzirom da to "dogovoreno" prakticiram i s drugim stvarima, i ovaj put ga nisam pustila i ispitivala sam ga jel dogovoreno dok mi nije rekao da je. To kod nas znači da se riječ mora održati! I moja, ali i njegova!
Moj Roko rodio se s toliko gustom kosom na glavi, da su liječnici dolazili da vide to "čudo od djeteta". Kad je bio beba, oprali bi mu kosu bez problema, no s nekih 8 mjeseci morali smo ga prvi put ošišati, jer mu je kosa išla u oči. I od tada počinju problemi. Kad vidi škare, doživi živčani slom. Urla ko slon, poljubičasti u licu, više nema salona u koji ga mogu odvesti jer ga se nitko ne usudi šišati. Do sada je kolko-toliko trpio pranje kose, no i to nam je postao problem, plače i vrišti. Inače uopće nije cendravo dijete, do godine dana susjedi praktično nisu znali da ga imamo....
ali najčešće to riješim tako da je uvjerim kako je upravo došla u frizerski salon, kako je ona gospođa Marije (pali se na to ime) i kako joj ja moram kosu. i onda je pitamprat jesi ti vidila kanagnu glavu nazad? Ovo mi se jako svidja super je!Samo sto mi imamo 17.meseci pa ne znamo jos postupke iz salona!