Citiraj Sanja79 prvotno napisa
......Eto, tako je nastao prvi mali, sramežljivi korak ka našoj bebi. Jako sam ponosna.
A čudno je to kako čovjek prihvati neke stvari koje do tada nije ni mislio da se bilo kome dešavaju kao da su te situacije nešto normalno, svakodnevno i prirodno. Nikad nisam razumjela Alisu u zemlji čuda jer mi nije bilo jasno kako ona prihvata onako čudne i nenormalne uslove (Humpty Dumpty, kraljica, bijeli zec, itd.) zdravo za gotovo. Kao da je to najnormalnija situacija. Jednostavno kao otići na posao, ili na kafu s prijateljicom. A onda sam i sama propala kroz zečju rupu. I ovaj IVF svijet mi je potpuno normalan, kao da se ne može dijete napraviti na drugačiji način. Nenormalno mi zvuči kad čujem o slučajnim trudnoćama. Sasvim slučajno sam pronašla Rodu i tu sam stekla dosta prijatelja. I lijepo mi je. U mojoj privatnoj zečjoj rupi. Nemam mnogo iskustva da podijelim ali imam razumijevanja i podrške za izvoz. A i moje putovanje je konačno počelo, nadam se da je sljedeća stanica odjel za babinjare!
[ponukana raspravi o pravilima na forumu i pričom nekih starijih forumašica o bezličnosti novijih topica, dajem svoju i samo svoju stranu priče i samo svoje subjektivne doživljaje u ovom topicu]
Draga sanja 79, tvoja strana priče čita se vrlo lijepo. I drago mi je da si je baš tako i nikako drugačije napisala, jer, svi mi imamo svoje privatne zečje rupe, samo, eto, nismo znale da se tako zovu....
Društvo sa azoospermije potiho se ušuljalo u moju ladicu - "nemam puno zajedničkog s njima, al im se divim" i s radošću pratim svaki vaš korak. A kad prva od vas zatrudni.........