patronažne rade to jer moraju.
nije da je baš neka permanentna edukacija voditeljica grupe u pitanju. je, imaju oni 10 koraka do uspješnog dojenja i ostale letke, ali baš i ne primjenjuju informacije iz njih.
patronažne rade to jer moraju.
nije da je baš neka permanentna edukacija voditeljica grupe u pitanju. je, imaju oni 10 koraka do uspješnog dojenja i ostale letke, ali baš i ne primjenjuju informacije iz njih.
Istina. One ustvari imaju najviše posla sa kroničnim i teškim bolesnicima, a to nije lak posao. Možda bi trebale imati nekoliko ljudi koji su "educirani" baš za dojenje.
evo jučer me pozvala jedna patronažna da dođem na grupu potpore u drugi dio grada. čula je da "znam" dosta o dojenju i pitala me dali sam zainteresirana. ajd tomita i ti sa mnom.
Ariana, i ja imam isti osjećaj što se tiče "statističkih podataka". Koga god pitam većina ih brzo odustane od dojenja. A posebni su mi slučajevi one mame koje kažu da doje, a zapravo doje uz dohranu, no, to uopće ne spominju dok ih direktno ne pitaš. Evo, jučer pričam s prijateljicom/poznanicom i, osjetljiva na dojenje, pitam je jel doji. Kaže ona "daaaa, naravno" i raspriča se kako je to predivno, kako njena curica u tome uživa, obje uživaju, kako mala kao da je u raju kad doji itd. I ja pomislim "vidiš, super, ajde, nisam jedina" (jer za sad sam jedina od svojih frendica). I kasnije u razgovoru kaže ona meni da kao sad je super kad mi je sinčić narastao pa mogu spavati cijelu noć. I ja zbunjeno "pa kak' misliš da mogu spavati cijelu noć, budimo se svakih dva sata u prosjeku..." i ona kaže "šta mali ima problema sa spavanjem?!"... meni na to kosa na glavi, em skužim da ne doji, em mi uvrijedi dijete, kažem "pa dojimo!!"... i tu zatečeno skužim da ona od početka dohranjuje dijete, a cica im je "sa strane"... I kažem joj "pa tvoje je dijete u prvom redu na dohrani", a ona malne uvrijeđena jer ona I DOJI!
Vrag mi ne da mira i krenem sa spikom pa zašto ste s tim krenuli, a ona meni kako nije imala dovoljno mlijeka... Nemam više snage širiti poslanje o nisam-imala-dovoljno-mlijeka.
Skužih vrlo brzo da su sve mame jako osjetljive kad im komentiraš da nešto ne rade dobro ili da bi nešto trebale drukčije raditi. Ova je iste inteligencije kao i ja, isto obrazovanje, isti pristup informacijama pa tko sam ja onda da joj išta objašnjavam gdje griješi? Pogotovo me zatekla ta "laž" da doji i, iskreno, povrijedilo me. Mislim si ja koliko sam ja proplakala zbog dojenja i napatili se svi skupa prvih mjesec dana, da bi ona sad ispaljivala "dojim i ja"... shvatila sam to prilično osobno.
Ona sva bitna, teatralna...
Ne znam na koju doktoricu mislite kad kažete "dr. D.", jel to "D.D." na Bosutskom? Ako je, meni je žena ok. Svaki put nas je pohvalila kad bi rekli da smo samo na cici i da želimo da tako ostane do daljnjeg. I sestra i ona se baš oduševe i pohvale. Strpljivo sasluša pitanja, da odgovore, nikad ne čekamo kad smo naručeni, odvojene čekaonice, sve u svemu ok.
Što se grupa za potporu tiče, meni je patronažna to spominjala. Davala mi je veliku potporu za dojenje. Ali nisam tada otišla, jer nisam ni izlazila iz kuće (snijeg, zima, carski), a imala sam stvarno velikih i bolnih problema u prvih mjesec dana. Na sreću suprug i najuža familija (posebno mama i sveki) su bili jako za to da samo dojim i to je prevagnulo. A bilo je par situacija kad sam ozbiljno rekla "ovo je zadnji podoj, ne mogu više, dosta je, ovo je stvarno previše!!" jer sam umirala od bolova.
rodila sam u 2.mj. u KBC Os i što se tiče dojenja-mogu samo pohvaliti 3.kat ginekologije i sestre zadužene za mame i bebe-dapače, čak jednoj mami iz moje sobe nisu htjele dati AD mlijeko sve dok nije doslovno molila za AD...e ta mama mi je dizala kosu na glavi jer je uporno tvrdila i ponavljala da nema mlijeka, da ne može imati mlijeka, iako ista nije imala nikakvih poteškoća, nego se samo nije htjela potruditi malo oko uspostave uspješnog dojenja...ali sestre su ju stalno špotale da se mora potruditi više i da sigurno ima mlijeka..a takve majke su mi najbolje koje samo kažu ja nemam mlijeka..ili one koje doje kao mjesec ili eventualno dva pa provale da im je mlijeko odjednom eto baš nestalo bez traga--ma molim te..nestalo je da, zato što jednostavno više ne želi biti bebi na raspolaganju...ma na njih ne treba trošiti uopće riječi...
meni je puno pomogla grupa za potporu dojenja koju sam posjećivala za vrijeme trudnoće, tako da sam u bolnicu išla oboružana jasnim i glasnim stavom da želim isključivo dojiti, čak sam sestri čim su me dovezli iz rađaone, rekla da bih htjela bebu što prije vidjeti i da mu ne daju slučajno glukozu) ali sestre su hvala Bogu, bile normalne, pa su poticale dojenje ajme....isto tako, mislim da je jako puno značilo što su me nakon poroda, s bebom u boksu ostavili oko sat i pol-gdje smo se nas dvoje mazili i upoznavali i tih sat i pol su mi najljepših sat i pol u mom životu
)
tako da sinčić i ja evo puna tri mjeseca uživamo i guštamo u svakom podoju) a rezultat takvog isključivog dojenja je 4 kg + 14 cm od porođajne težine i dužine
)
Sad sam tek pročitala ovo što su vam naredili, dakle, nemam riječi! Svim bebama daju dohranu, osim možda nekim super iskusnim mamama. Iako, naglašavam i to da se većina sestara-za-bebe trudila pomoći oko dojenja. Samo je par bilo uvijek neraspoloženo i nervozno (ona jedna sitna sjedokosa starija žena, ajme). Meni su najdraže bile ona časna i ona jedna krupna crnka, glasna dosta... Te sve žene tamo fakat padaju s nogu, velika briga, odgovornost, one ne sjede ni minute, jer non-stop imaju posla. Tako da sam tu činjenicu uglavnom uzimala u obzir tih tjedan dana, ali s druge strane kad osjetim neku paniku zbog djeteta htjela sam da sad, ovog trena netko bude s odgovorom koji tražim i nije me bilo briga za ništa, hehe...
Moram priznati da je period u bolnici bio jedini period kad sam bila zahvalna za dohranu preko noći (nije bila svaka noć u pitanju), jer sam bila premorena, uplašena i sluđena. Patila sam se jako s dojenjem, i on i ja... umorna, neispavana... ali sam stalno, sebi i drugima, govorila kako želim isključivo dojiti i dobila pohvale od strane sestre... Hvalile su me jednom i doktoru u viziti na mojoj mantri, sjećam se. Bude, ne znam, 1 u noći, on papa po sat vremena, još mu nije dosta, ja ne mogu gledait, dolazi sestra i pita ljubazno da ga odnese i nahrani. Naravno da sam imala grižnju savjest, ali nisam mogla drukčije. Uvijek su pitale jel ga smiju DOhraniti. I meni je to tada bilo privremeno rješenje. Znala sam da ćemo se uhvatiti u koštac s tim čim odmakne još koji dan i ja dobijem snagu i sigurnost...
Djeca su tamo uredna, okupana, čista (nahranjena)... Moram priznati da sam, zapravo, bila impresionirana tim sestrama na odjelu, jer nije to lako... i da trebaju imati debele živce i visok prag tolerancije, puno puno strpljenja za sve nas... nije to uopće lako... A mi super, super osjetljive na pogled, a gdje ne na riječ, nije ni čudo da ti se tamo netko lako može zamjeriti...
Kad smo izašli van krenuli smo na isključivo dojenje, opet, moram bit iskrena, da tamo nije bilo toga par puta, ajme...Dan-danas smo na isključivom dojenju, Mališa se prekrasno razvija, uživamo, ponosni smo, ma prekrasni osjećaji!
Mara, sinovi su nam par dana razlike!![]()
Časna mi je samo oblačila mališu za odlazak kući, a glasna crnka je bila jedina koja mi je pomogla oko dojenja. Kada se danas prisjetim svih događaja iz bolnice shvaćam da jednostavno nismo imali sreće. Taj je vikend rođeno jako puno bebača, a na odjelu je radila samo jedna primalja koja je doslovno padala s nogu i jednostavno nije imala vremena baviti se svima nama. Najmanje mi je pomogla ona sitna mlađa primalja. Stalno je bila namrgođena- Kad sam ju jednom pozvala da mi pomogne oko zahvaćanja bradavice samo je uletjela u sobu, uzela bebu i rekla: Hajde ti sa mnom, nemoj više mučiti mamu. Mene nije ni pogledala, niti išta pitala. Kod preuzimanja smjene rekla je velikoj crnoj da je Ivan velik, a mama još nema mlijeka, a meni sise pucalu po šavovima od mlijeka. Uglavnom, ženska jednostavno nije imala ni vremena ni živaca da se bavi nekom zbunjenom prvorotkinjom.
Ali, najbitnije je da mi još uvijek isključivo dojimo, maleni odlično napreduje i oboje jako uživamo u tome! Još tri tjedna pa krećemo s dohranom!
Aiko, tko zna,možda smo u isto vrijeme bile u bolnici.Ja sam bila od 28.11. do 1.12.![]()
Evo mene da malo podignem ovu našu mizernu temu s malo pozitivne statistike
U zadnje vrijeme velika većina novih mama kojima sam okružena doji. Od nas 8 koje smo rodile u periodu od 5. mj. 2009. do danas, samo je jednoj mami "nestalo mlijeka"
Dvije su prestale dojiti, ali kada su bebolinke napunile godinu dana, a ostatak ekipice još ciki
Možda je slučajnost, ali ja sam sretna jer sam uglavnom okružena mamama koje doje pa se odlično razumijemo i izmjenjujemo iskustva. Mare-
Jučer sam bila na sastanku grupe za potporu dojenju koju vodi moja patronažna. Uglavnom, bilo je ugodno, ali dojenje je samo spomenuto, to je bilo samo druženje mama uz kavicu i kekse. Patronažna je trudnicama dala Rodine prospekte o dojenjuNa sastanku je bila i jedna mama koja je dijete hranila na bočicu i stalno ga nalijevala čajem
To mi je jedino bilo malo čudno i nije mi imalo smisla s obzirom na naziv grupe koja se sastaje!
i moje kolegice su uspješno dojile. u tom i je fora. ako imaš neku ekipu koja je rodila u određenom razmaku i ako prve dvije uspješno doje velika je vjerojatnost je da če i ostalih nekoliko dojiti. to sam ja skužila.zato svvaku kojoj nestane mlijeka zamolim da to ne prezentira na taj način.