ja sam teta u jaslicama
moji jasliši (imam ih 13) svi sjede za stolom i čekaju svoj red za pranje ruku, brisanje ruku, presvlačenj, stavljanje podbradnika i da dobiju svoju zdjelicu s hranom
imamo jednu curicu koja se stalno dizala, u par navrata sam bila malo upornija i vraćala ju za stol,
sad je to jedna predivna curica koja bez problema sjeda za stol...roditelji ne mogu vjerovati da ona sjedi i cijeli obrok pojede za stolom ne dižući se
što se tiče dječje priče o agresivnim ispadima teta, nemojte sve uzimati zdravo za gotovo...
nekad će teta stvarno pogriješiti, nekad će se desiti glupost (koja se ne smije desiti) ali znajte da ima djece koja da bi fascinirali roditelje i skrenuli pažnju što više na sebe znaju malo priču iskriviti
iskrivljenu priču i jako puno problema oko te priče sam sikusila na svojoj koži dva puta
mogu samo reči. čistajući ovako kako vi kao roditelji pišete, da mi je bilo papreno pod nogama dok god nisam dokazala da je sve to plod mašte curice s kojom nisam u kontaktu uopće...
tako da...pokušajte prvo vidjeti šta se desilo stvarno pa tek onda donosite rigoroznije zaključke
mene uopće nije briga ko je kome roditelj, ko se kako oblači, ko je kakvog imovnog stanja, za mene roditelj prestaje postojati onog trena kad mu zatvorim vrata naše sobe...imam dijete ispred sebe, posvećujem mu se kao i svakom drugom, grlim ga koliko mi to dopusti, mazim ga koliko mi to dopusti, mislim da se ovoga drži 99% mojih kolegica jer nam je stvarno svima u interesu da Vaša/Naša djeca budu sretna i zadovoljna kad mama/tata nisu tu...
i sama sam mama, dva predivna dječaka i uvijek kažem: ono što ne želim da moja djeca dožive u svom vrtiću to ni "moja" djeca u grupi neće doživjeti...volim svoju djecu, uživam u radu s njima...a bez lažne skromnosti vidim da i oni mene vole i nema šanse da se ide doma a da se tetu ne zagrli i poljubi...
