NAJbitnije je da ti sama prihvatiš da je to jedna obična bolest kojoj ima lijeka. Nećeš umrijeti (to je meni bio najveći strah kad bi napadaj krenuo) i proći će. Znaš da si jaka i da ti to možeš, samo su se kemikalije u mozgu malo poremetile. Probaj se svjesno smiriti. Meni je pomagala neka moja vrsta autogenog treninga. Duboko i ravnomjerno disanje, kroz nos unutra, kroz usta van. Svjesno širi prsni koš i poslije ga ispuhni. Ako ti pomaže, diši u papirnatu vrećicu. Razmišljaj o nečem lijepom ili o nekom mirnom mjestu gdje si bila. Za mene je to jedna plaža u zalazak sunca.
Ako se ti uspiješ malo prisiliti da se smiriš i lijekovi će imati bolji učinak.

Znam kako ti je i nije nimalo lako. Šaljem ti i jedan čvrsti .