Ali s vremenom i navečer kad su svi zaspali uzela sam malo vremena za sebe i razmišljala u čemu je problem.
Vrlo rado, ali ja se:

1. onesvijestim u krevetu čim djeca čvrsto zaspu

2. zatupim pred TV-om i ne smognem snage sjesti u kuhinju sama sa svojim mislima jer u malom mozgu ZNAM da ću JA skakati na dječji plač iz spavaće sobe ili će me MM zvati da nekaj vidim na TV-u (željan je dijeliti i takve trivijalne stvari sa mnom jer se ne viđamo po danu) ili će me MM žicati da mu skuham kavu, i slično

Htjela sam navečer uvesti da, kad klinci začore, dobro se obučem i krenem u šetnju do kvartovske crkve i nazad i onda saznam da se baš u mom kvartu događaju tuče klinaca, zezanje prolaznika u večernjoj šetnji, a to mi stvarno sada najmanje treba.

I tako, prolaze mi daniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii