Osobno sam tri godine bila anksiozna i imala napadaje panike - ukratko: oblio bi me hladan znoj, srce bi ubrzalo, gušilo bi me, grlo bi se potpuno osušilo... Vrlo neugodni i ružni osjećaji. Da mi mama nije psihijatar, tko zna što bih sve pomislila - bila sam uvjerena da umirem... U nekoliko navrata uzimala sam Apaurin, a kasnije je Persen bio sasvim dovoljan. Nije prestalo dok u životu nisam raščistila neke situacije koje su me jako opterećivale, a zatim su se napadaji prorijedili da bi na kraju i prestali. Danas me ponekad uhvati anksioznost, ali već znam predvidjeti kada i zanemarivo kratko traje jer brzo rješavam stresne situacije.

PS. Zbog vlastitog mira (kako bih bila 100% sigurna da mi ništa nije) prošla sam sve žive pretrage - od krvne slike, preko EKG-a pa i ultrazvuka srca. Sve je bilo zdravo da zdravlje ne može biti.