molila bih za pomoć...
Imam 2 curke, 2 i 3 godine, mlađa je harambaša, koja se zna izboriti za sebe dok je starija (3) mirna, povućena, ponekad mi se čini kako je jako osjećajna koja se neće izboriti za sebe nego se rađe povuće. u zadnje vrijeme čupka gornju usnicu, i počela je gristi nokte! kad je pitam što je muči, veli da je tužne jer je tuče jedan dečko u vrtiću, pa da joj govore kako je ružna u hlačicama pa da je luda , da će je staviti u kavez i da je mala beba. kad počnemo o tome dalje razgovarati mjenja temu o princezama, vjenčanicama i prinčevima ... i tu razgovor završava.
jedne večri došle su mi prijateljice i i jedna razgovara s malenom koja se igrala sa lutkicama kojima je govorila "ti si ZLA!?, ti si zloćesta! treba te kazniti, ideš u kaznu!" na što joj je moja prijatelljica rekla kako lutkice nisu zle i da ima i dobrih , malena ju je pogledala preko ramena i DUBOKIM glasom rekla" tebi se ne obraćam, pričam s lutkama!". krv mi se zaledila u žilama, prvo zbog dubine glasa, zatim zbog odgovora ( moram priznati da me to podsjetilo na horor).
razbijam glavu kaj napraviti, nisam jedna od onih koje govore djeci da su zloćesta, pogotovo ne zla, kažem im kako nema zloćeste djece da su djeca nestašna, pričam im kako se osjećam kad mi dignu tlak , priznajem da im non stop prijetim kaznama , koje rijetko realiziram, kazna je odlazak u sobu dok se ne smire ( tada se igraju u sobi nakon kaj prestanu vikati). najgadnije kaj sam im rekla je da mi idu na živce svojim urlanjem i ponašanjem....
negdje griješim, pitala sam pedijatricu za pomoć, rekla je onu famoznu izjavu "to je samo faza!" i neka malenoj nalakiram noktiće jer kak bu grizla nalakirane nokte!
molim vas za pomoć, savijet ili ako imate nekog dječjeg psihijatra za preporučiti jer sam danas pukla na poslu i plakala jer se osjećam ko podvojena ličnost i da svoje druge ličnosti nisam svjesna (MM mi prigovara kako im non stop nekaj objašnjavam (kad se potuku, uzmu si igračku i sl..)
hvala