Ih, pa ja se pravim da je ne gledam, a oči, ko kod Toma u crtiću... pola metra ispred mene, u njezinom smjeru. Ali, pustim je da sama čeprka - neka vidi da može (najvećim dijelom) i bez naše pomoći. Naravno, prvo smo krenuli od lista koji nema kosti, nego hrskavicu.
Ali, svatko treba procijeniti koliko je dijete zrelo za neku radnju - mi smo vidjeli da je ona zainteresirana, pa smo je pustili. Da je htjela drukčije, bilo bi drukčije.
Možda!