Rodila sam na SD carskim. U principu je bilo sve ok. Zamjerka je ista kao i kod vas ostalih. Nakon carskog dijete donose tek treći dan, međutim moje se dijete nije pojavilo i kada sam pitala zašto svi su tajanstveno šutili i rekli da čekam vizitu. Kada je došao dr. Stanojević (inače sam s njime oduševljena) rekao je samo: Vaša beba nastavlja sa terapijom. :shock: Molim? Kavom terapijom? Pa šta vi ne znate? Malo je požutio bla bla. Ok može biti mali kiks, ali u tom trenutku su mi se noge odsjekle.
Druga situacija je dojenje. Nismo imali nikakvih problema što se tiče grifa, prihvaćanja cike, količine mlijeka, sve super. Međutim tu su se našle sestre sa dječjeg odjela koje su nas zastrašile da moramo stalno izdajati, a šta mi jadne (prvorotkinje) znamo. Mi izdajale ko blesave da se ne zaštopaju kanali kako su nam rekle, a mlijeko curi li ga curi. Bila sam premorena jer u rooming in-u je beba stalno bila sa mnom. Kada bi Sven spavao pored mene ja bih bjesomučno u panici izdajala, poslije ponoći kada bi odveli klince ajmo opet, i tko zna koliko bi se još tako mučile da nas jedno jutro nije tako zatekao dr. Stanojević koji je odmah poludio i rekao da onaj tko nam je to rekao nije normalan jer su nam (svim trima u sobi) kanali prohodni. Onoliko koliko beba pojede, toliko će se ponovo i napraviti a sve ovo što izdajamo remeti prirodnu ravnotežu i tek tada može doći do začepljenja kanala i do upale.
sestre na odjelu -kako koja. Kao što je već pisalo plahte i spavaćice- samoposluga u hodniku.
U principu od svih dojmova koje sam stekla najviše me oduševio dr. Stanojević. Ulijeva povjerenje, nježan je i djeluje vrlo stručno. Baš mi je ostao u lijepom sjećanju.