svaka mama ima vlastita iskustva. ja sam rodila na SD-u u 11 mjesecu 2002, a prije toga sam na odjelu za cuvanje trudnoce lezala 3 tjedna. i svega sam se naslusala: kako je dr. Hafner nekoj mami nakon rezanja ostavio vatu u kanalu, kako je normalna praksa na SD da komad posteljice ostane unutra, bla, bla... izmjenjala sam sve doktore i sve sestre u smjenama, jer sam nakon poroda ostala 6 dana jer je malena imala zuticu. mene se dr. Hafner nije bas dojmio, ali su mi super bili matijevic (posebno) i miskovic. Nisam imala "svojeg" doktora, vec su se svi mijenjali. No hafner mi je vodio porod, zajedno s nekim malim kinezom koji uopce ne prica dobro hrvatski, nego onako natuca. Zaboga, ne zna kako se kaze rame!!! No porod je bio super kratak, samo 1h i 15min, jer sam vec 3 tjedna prije bila otvorena 5 prstiju. babica je bila zakon, tako dobra, stručna i sigurna u sebe, a nije imala vise od 30 godina. bila je zakon. muz je bio sa mnom ali nismo isli ni na kakve tecajeve. naravno da su me rezali i sigurna sam da je to njima rutina. no ako si jako, jako uporna, onda te postede. stovise, imas gel kojim se masiras prije poroda tako da se medjica smeksa. nazalost ne znam kako se zove, ali netko drugi mozda zna? uglavnom, kad su mi izvukli posteljicu, zahtijevala sam da ju vidim (kao da imam pojma kako bi posteljica TREBALA izgledati) i moj muz je napravio isto, bili smo zabrinuti, tako da babica vise nije ni u sto bila sigurna pa je pozvala hafnera koji je pogledao posteljicu i mrtvo - hladno izjavio:"To ide na reviziju!"Naravno da moras sama shvatiti sto je to i naravno da ti muza propisno prije toga otpreme a tebi daju opcu anesteziju i kiretiraju te lijepo. no bolje i to nego sepsa. Na pedijatriji je bilo grozno. malena nije htjela sisati, sestre su bile sve vise nego uljudne, da bi na kraju, nakon 2 dana vristanja od gladi mojeg djeteta, ja lijepo rekla sestri da ju uzme i da ju nahrani. i prosla sam plakanje na muzevom ramenu i plakanje po noci i ocajanje i isfrustriranost. malena je na kraju dobila zuticu i tri dana bila na suncanju i infuziji i naravno adapriranom mlijeku. i naravno da se svew ponavljalo kad se vratila. sestre su onda sekle da moje bradavice nisu dobre, pa je muz kupio "kisobrane", no ni to nije pomagalo, malena jednostavno nije suradjivala. onda je dosao dr. stanojevic i rekao da sestre nisu normalne i da su moje bradavice skroz dobre i pomagao mi pola sata da malu stavim na sisu. no mala je vec tada imala svoju volju i cvrsto je odlucila da nece sisati mamino mlijeko. tako da smo se prewporodile kad smo dosle doma i najele se krasnog i ukusnog (kršitelj koda)a. i jos jedna stvar. kad je malena bila na infuziji ta tri dana, uopce se nije govorilo o tome da ju ja mogu vidjeti. nego sam morala moliti, pa su onda kao sestre bile dobre pa mi dale da ju vidim jednom tjedno 5 minuta. onda je navecer u vizitu dosla sefica pedijatrije, jedna odvratna baba koju nikad u zivotu necu zaboraviti pa kad sam ju upitala kad sutra mogu doci vidjeti svoje dijete, ona je onako zmijski prosiktala:"pa sta ju imate gledati, ona ce vam sutra doci, sve je to u redu, nije njoj nista" i naravno da dijete ni sutradan nije doslo. i naravno da je dosao moj muz i naravno da sam mu plakala na ramenu. i onda je naisla neka mlada pedijatrica i rekla mi skroz ljubazno da dodjem u 9 navecer da vidim svoje dijete. Pa gdje to ima? onda sam otisla i tamo me cekala jedna krasna i predivna sestra koja me odvela do mog djeteta i sv mi pokazala i njezin karton i zadnje podatke o tezini, uglavnom sve sto nije smjela. kako sam joj bila zahvalna! da, i jos jedna stvar. drugi dan poroda dosao je moj muz i nas frend da vide dijete preko stakla i kako je frend profesionalni fotograf, na brzinu ju je slikao a muz je sliku donio treci dan. i kako malena nije bila sa mnom, ja sam tu sliku imala na svojem nocnom ormaricu. no dosla je ta krasna sestra i sva prestraena mi rekla da maknem sliku jer ako sefica vidi, sestre ce nadrapati jer dijete nije smjelo biti slikano! e, onda sam se pitala jesam li luda ja ili svi oni tamo i jedva sam cekala da ih vise ne vidim, barem nekoliko godina. no stvar je i u tome da zene koje radjaju prvi put jednostavno nemaju pojma o nekim stvarima. kad drugi put odem tamo, a otici cu bas tamo, nikom, ali bas nikom necu dopustiti da se prema meni i mojem djetetu ponasa kao da smo mi samo jos jedna mama i beba vise, kao prema teretu. posebno se to odnosi na sestre na peedijatriji. i mislim da bi svaka mama trebala imati stav prema svakoj fazi trudnoce i poroda i njege djeteta. pa ocito je da se niti oni svi ne slazu u nekim stvarima. zato samo hrabro i odlucno!