ha, kod mene je sve bilo obrnuto... 8) rodila sam u svojoj spavaćici (ako se uopće tako može reći - bila je zavrnuta do pazuha ), a poslije bila u bolničkima...

kad sam došla na prijemni, nije bilo niti slobodnog kreveta, a kamoli spavaćica. nisam se bunila ni zbog jednog, ni zbog drugog. bar sam bila s mm-om u svojoj spavaćici. onda se pronašao krevet, spavaćica nije...

poslije sam prešla na njihove, jer sam se užasno preznojavala (krv da ne spominjem) i mijenjala ih svaki čas. uostalom, to su ionako doslovce dani krvi, znoja i suza, ne? :/ a onaj dekolte uopće nije loš, lako se dojilo, što za svoje spavaćice ne mogu baš reć... naravno, ziherica obavezna! (ja sam sebi ponijela.)

ma zapravo, u cijeloj toj muci, spavaćice su mi bile najmanji problem...

ps. blago onoj koja ima snage u tim trenucima razmišljati o spavaćici. kod mene su se izmjenjivali valovi bolova i sreće... koje spavaćice!