Sv. Duh

[koky]

Buduci da sam na Cmarnomercu :wink: Sv. Duh mi je stvarno naj bliza varijanta. Nekako mi je zapravo naj bitnije osoblje ali naravno i uvjeti. Cula sam sa jedno 5 skroz razlicitih strana iz prve ruke za Dr. Hafnera sa Sv. Duha da je odlican pa mi je to moram priznati na kraju prevagnulo u odluci. No svejedno bi jako rado cula od Vas koje ste tamo radjale koja su Vam iskustva . Dali ima kakvih tecajeva za trudnice... trebaju li tate ici na tecaj da bi mogli biti prisutni pri porodu... ukoliko da, kome se najbolje javiti... Nadalje zanima me i dali se moze probati izbjeci epiziotomija (prva trudnoca) ili to rade rutinski... Uglavnom, da ne duljim, sve sto znate...
Thanx :D

P.S.- jel neko zna hoce li uspjeti srediti bolnicu tj. opremiti odjel prije kraja 3. mj. :D buduci da je koncert obavljen, ljudi zovu... ja svaki dan hihihi :D

[ms. ivy]

e ja ovo sve potpisujem, osim kaj s preuređenjem mogu pričekati do kraja 4. mjeseca

ali nekako mi se čini da to ne ide baš tako brzo...

[ninochka]

Dakle. ja sam tamo rodila 9.11.. svi doktori su ok (i matijević, i mišković...i neki kojima ne znam imena ) MM je bio samnom na porodu a bili smo mjesec dana prije na njihovom jednodnevnom tečaju proprema za porod i to je to. e da, i rezali su me, ali sasvim malo., brijali nisu jer sam to odradila sama, klistir jesu ali nije uopće neka frka

[ttiinnaa]

Ja bila 05.11.2003. na jednodnevnom (3 satnom) tečaju na Sv. Duhu. Predbilježiš se na tel. 37 12 317. Tečaj je besplatan a u trudničku knjižicu ili na povijest bolesti ti udare žig s napomenom OTAC NA PORODU.

[jasenka22]

I ja sam se u prošloj trudnoći kontrolirala kod dr. Hafnera, po preporuci frendice, a i s puno drugih strana sam čula da je on OK. Tako da sada idem ponovo kod njega. A i opet ću roditi na SD, bila sam jako zadovoljna, koliko sam mogla biti onako poluinformirana. A sada ću inzistirati na nerezanju i možda još nečemu što mi bude bitno. Čitala sam sada na drugom topicu, da na SD ima i rooming. Od kada je to aktualno, što treba učiniti da se ostvari to pravo, moljakati, preklinjati, tutnuti nekom nešto? I kako to izgleda, koliko je mama u sobi? Kako je sa spavanjem mama, a i beba? Da li se može platiti za neki jednokrevetni apt. i koliko to košta? Sve info su dobrodošle.

[VedranaV]

Ne moraš nikom ništa tutnuti. Kad te prime (i za svaki slučaj nekoliko puta poslije ) kažeš da bi ti u rooming-in, ako hoćeš 24-satni i to napomeneš. Sobe su, ako se ne varam, trokrevetne, pored svakog kreveta je krevetić. Rooming-in postoji već godinama, 24-satni odnedavno.

Ako nemaš 24-satni rooming-in, bebe odnesu oko 11 navečer, buđenje mislim da je u 5, bebe stižu u 6.

Možeš platiti za apartman, mislim da je najbolje da nazoveš Sveti Duh, tražiš informacije o apartmanu nakon poroda pa će te prespojiti i onda pitaš za cijenu i ostalo što te zanima.

[Laura]

Ja sam rodila na Sv. Duhu prije 26 mjeseci i bila izuzetno zadovoljna. Bas su bili radovi i to veliki, građevinski, rondalo se na sve strane i unatoč svemu - meni je bilo super. Ostalo mi je u lijepom sjećanju. Čak mi je i hrana bila OK, doktori svi OK, sestre neke super, neke tak-tak, ali u svakom slučaju koky - ne brini!

[Red Irena]

Mi nismo bili na tačaju, a MM je bio sa mnom na porodu .
Nitko nas nije ni pitao za tečaj. Kad smo došli ja sam odmah rekla da zelim da MM bude sa mnom i babica mi je rekla da ga mogu zvati kad krenem u rađaonu. Nakon 2 sata u predrađaoni probušili su mi vodenjak i rekli da zovem muža da idem u rađaonu i on je došao za 20 min. Nakon poroda su mu još rekli da pričeka da me može vidjeti kad me zašiju.

Epiziotomiju možeš izbječi. Ja ju nisam izbjegla, ali kad su me išli rezati doktorica je rekla baš šteta mislila sam da je nečemo rezati beba je dosta nisko i dosta je otvorena. Na žalost ja nisam imala puno snage za stiskanje pa je ovako bilo lakše.Davali su mi nekakve inekcije da mi olakšaju bolove, ali ja u životu nisam dobivala nikakve inekcije i sve me to uspavalo, pa kad je trebalo stiskati nisam mogla.

Osoblje je bilo stvarno super. Na žalost ne znam kako se zove doktorica koja me porađala.

Ja sam bila u trokrevetnoj sobi, ali postoje i one s više kreveta.
Posebna je soba s roomingom, međutim i bez roominga dijete je puno s tobom.
Donesu ga ujutro oko pola 6 odnesu oko pola 8. Onda je doručak i vizita. Oko pola 11 ga donesu i s tobom je do pola 4 kad ih odnose da ih mogu vidjeti oni koji dođu u posjet bebama. Nako tvojih posjeta oko 17 ih donesu i s tobom su do ponoći. Između ih odnesu na 20 min. samo da ih presvuku.

[VedranaV]

Ovo o čemu pišeš oni zovu rooming-in. Razlika između toga i onog 24-satnog je u tome da je u 24-satnom dijete s tobom i od ponoći do pola 6.

[Red Irena]

Nisam znala da je to rooming-in.
Mislila sam da se to mora tražiti, a ja nisam ništa tražila.
Kako onda izgleda kada nisi u roomingu? Mislim koliko viđaš bebu? To bi značilo da su sve sobe rooming, jer smo svi viđali po tom principu djecu.

[Maja]

sada su, na novom odjelu, sve sobe rooming. jedino ako zbog guzve slucajno dopadnes na stari odjel, mislim da nema roominga.

[branka1]

Ja sam rodila na Sv. duhu u 5. mj. i sve je bilo stvarno super. Počevši od poroda koji je bio gotov za 1 sat i 40 minuta što je za prvorotkinju stvarno ok, sve ostalo je bilo za pohvalu. Ja sam, inače, imala malo rizičniju trudnoću, morala sam dosta mirovati pa sam tako i tri puta bila hospitalizirana tamo, na Patologiji trudnoće, radi pretraga i više-manje upoznala doktore. Ali uglavnom su za sve govorili da su dobri. Dr. Jakovčić, Kos, Hafner, Matijević, Ujević, Mišković,...stvarno ni za nijednog nisam čula ništa loše. Možda sam čula samo dobra iskustva, ali eto! Inače, na porodu je bio i MM, rezali me malo, klistirali, ali to je bilo puno bolje od onog kako sam ja to zamišljala, brijali nisu jer sam se sama doma, odmah nakon poroda sam dobila bebu na prsa i ponudila joj da siše iako nije bila jako zainteresirana. U sobama također sve ok, hrana, sestre. Dakle, imam samo pohvale. Nadam se da će sad kupiti i kadu pa možda slijedeći porod bude i u vodi. Barem dok traju trudovi. Ili na onoj stolici za čučeći porod jer mislim da bi to još puno više olakšalo stvari. A imaju i one lopte za porod koje ja nisam koristila, ali su tamo.

[pinocchio]

a kako je s ctg-om, tj. može li se šetati za vrijeme trudova?

[branka1]

Dok sam bila na ctg-u, ležala sam. I u rađaoni i u predrađaoni. Ne znam postoji li druga mogućnost.

[juju]

ja sam rodila prije mjesec dana na Sv. Duhu. Došla sam u 11 navečer s vrlo jakim trudovima svakih 4-5 minuta i nakon prvog pregleda su konstatirai da sam posve zatvorena i da takvo stanje s trudovima može potrajati i dva dana. Muža su poslali kući, (i mi smo prošli taj popularni jednodnevni tečaj kod dr. Matijevića koji završava žigom na trudničkoj knjižici OTAC NA PORODU) rekavši mu da se te noći zoher neću poroditi i da si on mirno odspava noć.
To je bila najdulja noć u mom životu, trudovi svake 2-3 minute, a ja posve zatvorena. Pregledali su me svi dežurni liječnici i babice te noći i čudili se komentirajući: Kakav čudan nalaz...
Oko pet ujutro su me svi zaboravili. Nešto prije 6 mi je pukao vodenjak, uz puno sukrvice. Skinula sam sa sebe cjevčice CTG-a i odvukla se do sobe u kojoj su sestre gledale Story Super Sranje. Rekla sam da krvarim, a sestra-kulerica je rekla: "Vratite se u krevet, poslat ću nekog." NItko se nije pojavio sat vremena, a mrlja ispod mene se širila... Opet sam se odvukla na hodnik i srela babicu koja me oprala da sam "neposlušna trudnica", a onda me pregledala i rekla:" Vaš porod je počeo, oprostite ali nemamo vremena zvati vašeg muža."
Pet minuta kasnije (doslovno) na rukama sam držala svog sina.
Tretman na odjelu je puno bolji, bebe su od 6 do ponoći s mamama, osim u vrijeme liječničke vizite, ručka i u vrijeme posjeta.
Preporučujem da si sama mijenjaš posteljinu (kao i čiste spavaćice, ona stoji u velikom ormaru na hodniku), jer ti to nitko drugi neće učiniti.

[ninochka]

i ja sam tamo rodila prije mjesec dana! :D možda smo se sretali po hodnicima!

[Lana]

Ja sam prosli tjedan bila na kiretazi na SV. Duhu i lezala na Patologiji. Bila sam cijelo vrijeme pod nazorom dr. Hafnera koji mi je i radio kiretazu. Za njega imam samo naj, naj, najvece pohvale. Stvarno je covjek strucan, ljubazan, otkacen i sto nije zanemarivo,zgodan! Vidjela sam i ostale doktore i mislim da su svi OK, takodjer i sestre. Svi su ljubazni, bolnica je cista i ja sam se super osjecala. Bojala sam se poroda, ali nakon boravka na SD ne bojim se buduceg poroda niti naredne trudnoce.

[branka1]

Joj, Lana! Baš mi je žao Daj, molim te, promijeni potpis. Sigurna sam da će za kratko vrijeme neka beba opet biti tu. Samo hrabro!

[mimi]

I ja sam rodila na SD prije dva mjeseca. Vodila sam trudnoću kod prof.Latin a zatim kod dr. Hafner i njima samo pohvale. Rodila sam na carski i to je stvarno bilo carski. Sestre na odjelu su super, klopa ok, smještaj super. A sestre s pedijatrije su posebna priča. One koje bi trebale pokazati kako se doji i dati neke prve informacije (koje su meni kao prvorotkinji smatram bile jako bitne) su blago rečeno nezinteresirane. Ja sam se pokušala prije dobro informirati o dojenju, uzela izdajalicu, ručnik za topli oblog, proučila masažu, al mi sve to zajedno nije koristilo jer nisam imala mlijeka prvih pet dana. I onda su mi curku donijeli gladnu i ona je plakala tri sata tako jako da su joj ispucale usnice, a sestre su me samo navlačile za cike i govorile: aaa bit će tu mlijeka i kaj se brinem. A ja curku nisam imala s čime nahraniti i na kraju sam ja počela iz očaja plakati i plakala puna dva dana. U ta dva dana nitko se nije udostojio (iako sam ja tražila puno puta pomoć da mi pomognu staviti curku na prsa) ostati kraj mene pet minuta dok me nije jedna divna zgodna crna sestra (liči na Monicu iz Friends-a) vidjela u čekaonici da plačem mužu na ramenu cijeli sat i došla mi pomoći. Još su se sestre cijelo vrijeme pravile pametne s komentarima: Čujte morate ju nahraniti, ovdje se djeca hrane isključivo dojenjem a mi im dajemo samo čaj i sl. A ako se nema mlijeka onda se mora specijalno pitati pedijatar dal se beba smije nadohranjivati. Nego kaj bi trebalo, pustiti ju da urla i plače od gladi. Možete si zamislit kaj je meni u tim trenutcima prolazilo kroz glavu, očaj, očaj i samo očaj. Mislim da to nije način konverzacije i da mladoj mami najmanje u tim trenutcima treba osjećaj krivnje, a još joj manje treba spoznaja da joj je možda tamo negdje dijete gladno i vrišti od plača jer ona nema mlijeka a hranjenje je isključivo dojenjem. Uostalom to piše i na vratima u kućnom redu. Takav način naređivanja da se bebe hrane isključivo dojenjem je grozan jer ako me sjećanje dobro služi dojenje je izbor a ne naredba. Ja sam apsolutno i samo ZA dojenje al ne sa takvim načinom pristupa. Uostalom pa nije rodilište konc logor di se mora dojiti po naređenju, a postoji i nešto što se zove Ustav koji garantira slobodu izbora a dojenje je sloboda izbora. To bi netko trebao objasniti i tim sestrama i njihovom voditelju da neće umrijeti od malo topline i da friškim mamama treba podrška a ne ubijenje u pojam.

[mara]

joj, mogu si misliti kak ti je bilo!!!!!!
ja sam isto rodila na SD-u, i na svu sreću nisam imala problema sa dojenjem, osim kad su mi donijeli malu nakon jednodnevne ifuzije i sunčanja, samo je htjela čoriti i bila totalno nezainteresirana za cicicu.
i fakat su te sestrice totalno brzinski odgovarale na moja pitanja jer sam naravno bila zabrinuta, fakat se ponašaju ko da nemaju vremena.
i onda je došao dr S. i dao si truda da prikopčamo malu na cicu, a ona nije htjela i nije htjela, a onda me on utješio tak da mi je rekao da je mala ok i da nije izgubila puno od porođajne težine i to me donekle utješilo.....

[ttiinnaa]

:D Puko mi vodenjak u 17 h (bez trudova), došla u bolnicu u 18, primila me mlada ekipa, simpatična sestra iz Gajnica i dva mlada doktora (valjda na specijalizaciji). Jedan od njih se mislim preziva Prka i velike, velike pohvale njemu (htjela sam mu se zahvalit nakon poroda, al nisam uspjela, pa tko ga vidi:" HVALA!").
Na prijemu prst otvorena. Šetam, voda i krv cure. Oko 23h počeli lagani trudovi. U 24h, sestra mi kaže probajte zaspat, vjerovatno do sutra ništa. Možeš si mislit kak sam spavala. Trudovi su postajali jači, a i voda i krv su neprestano curili. Krv me zabrinjavaja pa sam nekoliko puta pitala jel to normalo, rekli su da je . Stiglo jutro, a ja se otvorila samo za još jedan prst. Tada je već predrađaona bila puna trudnica (u noći samo nas 3), a i osoblja (mladog). I doc. Prka je još tu. Trudovi još jači. Brijanje (bezbolno, jako pažljivo ), klistir (kakav može bit?! :? A onda drip . Moraš ležat na boku, drip s jedne strane, ctg s druge i nema micanja. Taj dio nije baš . U međuvremenu ti daju nešto za bolove u venu, al ne pomaže. Sestre mi prilaze, upozoravaju na disanje i govore: "Sad ćete rodit još samo malo" - al svi idu u rađaonu, a ja ne. Koma mi je bilo samo to ležanje jer se nemožeš šetat (ja vikala da mi je silo na WC, pa su me pustili da se dignem na 5 min). I tek u 12h, idemo u rađaonu. Tamo ja čekam, a oni poslali muža. Kad sam vidjela njegovo lice koje je govorilo:"Pa kaj te tak jako boli?", samo sam rekla:"Molim te izađi" (nisam htjela da me gleda takvu zločestu-vikala sam svašta). Poslije su sestre pitale da tko je stero oca van, kad ono JA. (sad mi je malo krivo ). Porod trajo 15 min, 3 truda, 6 tiskanja. Na porodu ih je bilo 4-5, više neznam: sigurno sestra iz Gajnica (super) i doc. Prka , sjećam se da me u jednom trnutku podragao i umirujuće rekao: "Evo dobro je, još samo malo" I stvarno moj Gabriel došao na svijet u 12:30h. I poslije toga koda me ništa nije boljelo. Sestre na odjelu super, dolaze, pitaju jel šta treba, hoće pokazat samo ih se treba pitat. Jedina zamjerka je bila kad mi jednom nisu donijeli bebu na dojenje, a nitko mi nije htio reći što je s bebom dok pedijatrica ne dođe. Plakanjem sam iz jedne sestre izvukla: "Mama nebojte se ništa, beba ima laganu žuticu". Sva sreća kad je pedijatrica došla, tražila je da mi donesu bebu, pa mi je bilo puno lakše, jer sam ga taj tren vidjela.
Drugo sve 5.

[Mima]

Cure, mogu li vas pitati kako se dospije do određenog doktora na Svetom Duhu (pretpostavljam da imaju ordinacije u određeno vrijeme), i kako se postiže to da bolnički doktor 'vodi trudnoću'?

Ja sam trudna tek 13 tjedana, ali imam prilične komplikacije pa postoji velika vjerojatnost da ću u nekom trenutku završiti u bolnici, tako da bih željela uskoro krenuti kod nekog u bolnicu. Zapravo, najviše bih voljela ići kod dr. Hafnera.

[kate]

I ja pitam isto sto i Mima?

U trudničkoj ambulanti bi na vratima ordinacije trebao biti raspored kad koji doktor radi, pa se onda pojavite na taj dan s papirima...

Tako je barem u Vinogradskoj, pa sam ja išla na kontrole kod dr. Hermana četvrtkom...

[koky]

Eto sada konacno i ja mogu sama sebi odgovoriti na pitanje. Bebac mi sad ima vec mjesec dana i super je. Na Sv. Duhu sam imala u glavnom samo lijepa iskustva (o tome vise pise na pricama sa poroda "kako se rodio mali Sven") no sada da napisem malo i o nedostacima. Kada sam ja bila u rodilistu sestre su nas cak i same pitale nakon sto bi nam donjele djecu dali ko ima problema sa dojenjem da nam pokazu kako se to radi tako da ni kod toga nije bilo bas problema (mozda ih je neko zaspotao :wink: pa su si zato dale truda). No moja naj veca zamjerka je ta sto nemaju dobro organizirano izdajanje za djecicu koja imaju zuticu. Meni je mali bio tri dana na infuziji i pod lampama (prvo jedan dan, pa dva kod mene i onda opet dva dana za redom) i morala sam se dobrano potruditi da me puste izdojiti mlijeko za maloga. Prvo te filaju sa tim da MORAS dojiti a onda kad ti djete bude odvojeno od tebe moras ih moliti da ti daju da mu izdojis. Razlozi su bili ti da vec dvije majke cija su djeca u inkubatorima (one naravno imaju prednost) izdajaju pa da zato ne mogu. Dvije!!! Ko da ti treba 100 kvadrata i 24 sata da izdojis mlijeko. I jos jedna zamjerka je ta da mi niko nije dosao reci da mi dijete ima zuticu vec sam ja morala dici paniku da mi ga nisu donjeli da bi mi na kraju pedijatrica rekla u cemu je stvar. Osim toga sve ostalo mi je bilo super i korektno.

[pepeljuga]

Mimi ovaj tvoj post kao da sam ja pisala..I ja sam rodila na carski na SD ( i to je super proslo, svi doktori su bili super i sestre na intenzivnoj, ali zato na odjelu..uh)i nisam imala mlijeka i pokusavala sve i svasta i nije islo, a mali se samo derao ( cak sad mislim da je u bolnici i dobio bruh od gladi jadnicak) a sestre su samo vikale: pa morate malog nahraniti, dajte mu siku..pa nema tko me nije dirao po grudima, uzas,,,da ti ne kazem da je na kraju dosla pedijatrica koju sam frku napravila i kad mi je vidjela grudi ( krvave bradavice i ljubicasti podljevi ) samo je zakolutala ocima i preporucila mi da dok bradavice ne zarastu hranim bebu adaptiranim.

Meni osobno je ta ne podrska za dojenje bila grozna, a ja sam zbilja htjela dojiti i pripremala se za to! Plus dobila sam upalu grla, pa mozes misliti sto je to krasno bilo kasljati ( a zbog reza ne smijes). Jedino je jedna sestra, meni lioci na Danijelu Martinovi, onako ima nekako mnelodican glas, bila super i bila voljan odgovoriti na pitanja

[Sanja]

Ja bih imala jedno pitanje u vezi Svetog Duha - da li je potrebno nositi svoje vlastite ručnike (za tuširanje, pranje kose i sl.) ili se koriste njihovi?

[ninochka]

nosiš svoje

[Sanja]

Thanks, Nina!

[Domagoj]

Neki dan smo bili na tecaju na SD. Pricali su dr. Matijevic i jedna gospodja (mislm primalja, na zalost ne znam ime). Posto vjerujem da je tocno ono sto su govorili (iako vjerojatno neki drugi doktori imaju i druga misljenja), cini mi se da se situacija na SD mijenja na, po mom misljenju, bolje.

Kao prvo, kaze dobili su dva stolca, tako da zena moze radjat u raznim polozajima (ne samo lezeci ili polulezeci).

Zatim, rade na tome da bolje odvoje boxove i tada ce se zena u prvom dobu moci setat po boxu (box je doduse prilicno mali, ali ipak).

U predradjaoni imaju lopte. Ak je sve ok, zena moze, ako zeli, dok jos nije dosla do faze radjaone, izaci s muzem van i prosetati.

Imaju epiduralnu po zelji.

Porod se inducira, ako otvaranje zaostaje vise od dva sata u odnosu na brzinu 1 cm/h. Inace ne.

CTG nije obavezan (rekao jasno i glasno). Na pocetku se stavlja, ali na zahtjev i skida. Osim u slucaju dripa ili neke komplikacije.

Brijanje i klistir nisu obavezni, ali se preporuca da se zena sama podsisa, a i da uzme klizmu kod njih.

Epiziotomija. Kaze da su kod njih primalje fer i da stvarno pokusavaju izbjeci epiziotomiju. Te da nikako nije rutinska.

Ceka se da pupkovina prestane pulsirati i tada se reze.

Nakon izgona daju injekciju za bolju kontrakciju maternice i olaksan porod posteljice.

Na zahtjev je moguc 24h rooming (mene je to iznenadilo, a sad sam vidio da je VedranaV to vec prije napisala).

U slucaju carskog reza se daje spinalna analgezija.

Opcenito je dr zvucao fer i otvoreno.

Mislim da je dobro sto na tecaju covjek moze cuti da postoje i izbori. Bez obzira sto oni neke stvari guraju, koje su po preporuci WHO (i misljenju mnogih) nepotrebne, vec dosta znaci i to da zena zna da moze traziti odredjene stvari i da ce joj se na zahtjev omoguciti (mozda kod nekog doktora lakse, a kod nekog teze, ali ipak cuje da moze traziti).

[VedranaV]

Super vijesti :D!

[Maja]

dr Matijevic i zaista je i fer i otvoren

[an@]

Ja sam drugu trudnoću čuvala na SD i to od 16. tjedna. Rodila sam u 39. pa si sad računajte koliko je to. Upoznala sam već i svaku mrlju na zidu, a o doktorima da i ne pričam. SVi su ok a posebno su me se dojmili Hafner i Mišković.Ali su zato sestre sa pedijatrije bile koma, bar meni. Dijete mi je donjela i pošto je vidjela da mi je to drugo dijete rekle je da ja već znam kako ide dojenje i izjurila je iz sobe. A Ivan je nažalost dojio samo 10 dana. Zašto? Nakon deset dana završila sam na kiretaži zbog prevelikok krvarenja. Naime ostalo mi je dio posteljice, a oni to nisu skužili. Dok sam bila u bolnici Ivan je dobio bočicu i više nije htjeo ni vidjeti cicu. To mi baš nije bilo neko iskustvo sa dojenjem. Sve u svemu nisam imala pojma. Ali naša Marija je znala. Odmah je krenula u akciju. Nakon dva dana ja sam već imala krvave bradavice i tako me bolilo i peklo dok je ona dojila sam plakala od bolova. Ali sestra je rekla da je sve to ok i da mogu normalno nastaviti dojiti.
Nadam se da su se popravile sesre, a možda sam samo ja bila već bila luda od bolnice.

[Brunda]

Rodila sam na SD carskim. U principu je bilo sve ok. Zamjerka je ista kao i kod vas ostalih. Nakon carskog dijete donose tek treći dan, međutim moje se dijete nije pojavilo i kada sam pitala zašto svi su tajanstveno šutili i rekli da čekam vizitu. Kada je došao dr. Stanojević (inače sam s njime oduševljena) rekao je samo: Vaša beba nastavlja sa terapijom. :shock: Molim? Kavom terapijom? Pa šta vi ne znate? Malo je požutio bla bla. Ok može biti mali kiks, ali u tom trenutku su mi se noge odsjekle.
Druga situacija je dojenje. Nismo imali nikakvih problema što se tiče grifa, prihvaćanja cike, količine mlijeka, sve super. Međutim tu su se našle sestre sa dječjeg odjela koje su nas zastrašile da moramo stalno izdajati, a šta mi jadne (prvorotkinje) znamo. Mi izdajale ko blesave da se ne zaštopaju kanali kako su nam rekle, a mlijeko curi li ga curi. Bila sam premorena jer u rooming in-u je beba stalno bila sa mnom. Kada bi Sven spavao pored mene ja bih bjesomučno u panici izdajala, poslije ponoći kada bi odveli klince ajmo opet, i tko zna koliko bi se još tako mučile da nas jedno jutro nije tako zatekao dr. Stanojević koji je odmah poludio i rekao da onaj tko nam je to rekao nije normalan jer su nam (svim trima u sobi) kanali prohodni. Onoliko koliko beba pojede, toliko će se ponovo i napraviti a sve ovo što izdajamo remeti prirodnu ravnotežu i tek tada može doći do začepljenja kanala i do upale.
sestre na odjelu -kako koja. Kao što je već pisalo plahte i spavaćice- samoposluga u hodniku.
U principu od svih dojmova koje sam stekla najviše me oduševio dr. Stanojević. Ulijeva povjerenje, nježan je i djeluje vrlo stručno. Baš mi je ostao u lijepom sjećanju.

[kruna]

Eto ja rodila na Sv. Duhu, 18.4., dakle najfriškije vijesti: imaju novi stolac za rađanje koji su mi ponudili da isprobam ako hoću i ja isprobala i mogu reći da je bilo 100 puta bolje nego na običnom stolu! MM je imao daljinski s kojim je namještavao za mene najbolji položaj, prilikom tiskanja su pri ruci držači koji se isto mogu namjestiti.Ekipa super, ista babica koja mi je bila i zadnji put, molila sam bez rezanja i uspjeli smo!! jedino mi se nije svidio dr K. kojemu kad sam rekla da mi ne buši vodenjak, samo se nasmijao i rekao pa moramo vidjeti da li je voda bistra, i prokinuo ga i rekao UPS!?! onda se iščuđavao zašto neću ništa protiv bolova i sl.. ali sve je dobro prošlo.. sestre na odjelu ovaj put super, pedijatrice fantastične, jedino su savjeti oko izdajanja i u mojoj sobi napravili pomutnju iako sam ja uporno objašnjavala curama da se toliko ne izdajaju jer će tek onda doći do prevelike proizvodnje mlijeka..
i dalje toplo preporučam za otići i roditi gore :D

[passek]

Evo, i ja sam rodila nedavno na Sv. Duhu (nazalost prije dolaska
novih stolaca ). Dojmovi su vrlo pozitivni. Radaona jos nije bila
sredena, no ono sto je bitno je da je osoblje bilo vrlo ljubazno i spremno pomoci. Imam dobra iskustva i s radaonom, babinjacama i pedijatrijom.
Sto se zutice tice, moguce je da sam upala u neku prelomnu fazu, jer nakon 1 dana gledanja djeteta kroz staklo i 1 dana dolaska na pedijatriju na izdajanje (na vlastiti upit sto da radim s mlijekom, koje je upravo navrlo), doktorica je na viziti spomenula da pokusavaju organizirati da zene dolaze dojiti djecu na terapiji. I stvarno vec isto popodne sam s jos par majki pocela dolaziti hraniti svoju strucu . To je stvarno bio veliki
napredak, koji nam je puno znacio.

[Magdalena]

Jao, super da konačno daju mamama da doje bebe koje imaju žuticu. Kad sam ja bila na SD u kolovozu prošle godine nisam smjela ni ići vidjeti bebu, a kamoli dojiti je. Trebala sam se izdajati, a izdojeno bacati!
Moja je beba doduše samo jedan dan bila na terapiji,ali meni je to bila vječnost. Nikad, ali apsolutno nikad neću zaboravit kako sam se osjećala kad su sve štrucice dolazile na dojenje, osim moje Kad su mi je napokon drugi dan donijeli, nisam mogla govoriti, samo sam plakala od sreće što je konačno vidim.
Užasno mi je drago da se ta grozna praksa mijenja!

[Maja]

I meni bi bilo jako drago ako se na tome radi na SD!

[dijana76]

Passek, OVO SU DIVNE VIJESTI!
Ja svoju Doru nisam dobila 3 DANA!I bilo mi je prestrašno!Strašno mi je bilo što sam bacala svoje izdojeno mlijeko,a njoj su davali adaptirano tako da kada sam je dobila nakon 3 dana opet smo se morali učiti dojiti!
U Njemačkoj ti tek nose bebu na prsa kada ima žuticu!Pa mlijeko je najhranjivije za njih i najzdravije,zar ne?
A neka mi ne pričaju o sterilnim uvjetima jer sestre nose bebice mamama,hodaju po hodnicima i u istim opravama uđu u prostoriju gdje su bebice na infuziji ili "kvarcanju"!
Inače,ja imam sve pohvale za SD!Pogotovo babicama Željkama!!HVALA!

[lidac2004]

prijateljica mi se neki dan vratila sa SD-a i jako je razocarana!Kaze da su je vezali za krevet,noge mislim,dali drip i ostavili tako 12 sati!Naravno rezali su ju i popucali su joj savovi i sada doma mora lezati a patronazna joj dolazi svaki dan!A ja sam htjela amo ici i sad se gadno neckam!Koja im je to fora da te vezu za krevet?To nije normalno!E i jos nesto,trazila je epiduralnu i nisu joj htjeli dati niti objasniti zasto joj ne daju!U Vinogradskoj nemaju epiduralnu ali bar te ne vezu za krevet!POMAGAJTE,gdje je bolje-Vinogradska ili SD?

[trnoruzica]

zbilja, cure, jel' to istina!?

ja već uhvatila korijen na SD da odem tamo rodit', a vidi sad... :shock: :shock: :shock:
ili je to usamljen slučaj?

[Domagoj]

Pa zar se i to događa? Zašto? Kako? Tko ju je vezao? KOJI DOKTOR??? A gdje je tih 12 sati bio netko od rodbine? Da li je imala neke posebne probleme da su je vezali? Stvarno sam iznenađen!

Nama bi SD bio prvi izbor od zagrebačkih rodilišta.

Ako je stvarno bilo onako kako se da zaključiti iz posta, da je to i iznimka, ja bih bez iznimke otpustio tog doktora.

I kao što sam već prije pisao, prije nekih mjesec dana na tečaju na SD je dr. Matijević rekao da nema problema kod njih za dobiti epiduralnu. Osim ako je žena već gotovo otvorena, jer tada više nema smisla.

Eh. Teško je stvoriti sliku o nekom rodilištu kada su iskustva toliko različita. Vjerojatno bi podjela po doktorima bila vjerodostojnija, nego ona po rodilištima.

[dijana76]

Pa šta nije imala mobitel kraj sebe da nekoga upozori što joj se dešava?Ja sam se cijelo vrijeme dopisivala sa svojima dok sam imala snage!
Mislim da je to individualan slučaj i pitanje je zašto sve tako odigralo.
Ja sam sa SD oduševljena!

Evo friška informacija, jučer mi je frendica tamo rodila, namučila se totalno, došla je u bolnicu preksinoć s trudovima, ali gospoda naravno nemaju dežurnog anesteziologa, tako da je epiduralnu dobila tek ujutro...

Mislim, to mi je stvarno glupo - ZNAJU da žene dolaze u svako doba dana i noći pa da se ne mogu dogovorit da im je uvijek netko tamo...

A dure se da su im plaće niske

[pituljica]

Ginekologija IMA dežurnog anesteziologa jer bi inače to značilo da se usred noći ne može napraviti carski (u Vinogradskoj je drugačije, tamo su anesteziolozi zajednički svim op.salama pa nema posebnog na gini). Kvaka je u tome da epiduralna nije hitan slučaj pa ak anesteziolog spava nitko ga neće radi toga probuditi u tri ujutro... ... ja sam protiv epiduralne ali nekome je ona spas s neba.

[lidac2004]

I ja sam mislila ici na SD a sada nisam vise sigurna!Cekam da se malo oporavi pa cu ju pitati detaljno kaj je bilo!

[dijana76]

Ipak mislim da ne treba nikoga slušati,nego slušati svoj unutarnji glas i otići tamo gdje želiš!Svaka žena ima svoja iskustva o određenoj bolnici.Nekome je Petrova super,a netko kaže nikad više!

svaka mama ima vlastita iskustva. ja sam rodila na SD-u u 11 mjesecu 2002, a prije toga sam na odjelu za cuvanje trudnoce lezala 3 tjedna. i svega sam se naslusala: kako je dr. Hafner nekoj mami nakon rezanja ostavio vatu u kanalu, kako je normalna praksa na SD da komad posteljice ostane unutra, bla, bla... izmjenjala sam sve doktore i sve sestre u smjenama, jer sam nakon poroda ostala 6 dana jer je malena imala zuticu. mene se dr. Hafner nije bas dojmio, ali su mi super bili matijevic (posebno) i miskovic. Nisam imala "svojeg" doktora, vec su se svi mijenjali. No hafner mi je vodio porod, zajedno s nekim malim kinezom koji uopce ne prica dobro hrvatski, nego onako natuca. Zaboga, ne zna kako se kaze rame!!! No porod je bio super kratak, samo 1h i 15min, jer sam vec 3 tjedna prije bila otvorena 5 prstiju. babica je bila zakon, tako dobra, stručna i sigurna u sebe, a nije imala vise od 30 godina. bila je zakon. muz je bio sa mnom ali nismo isli ni na kakve tecajeve. naravno da su me rezali i sigurna sam da je to njima rutina. no ako si jako, jako uporna, onda te postede. stovise, imas gel kojim se masiras prije poroda tako da se medjica smeksa. nazalost ne znam kako se zove, ali netko drugi mozda zna? uglavnom, kad su mi izvukli posteljicu, zahtijevala sam da ju vidim (kao da imam pojma kako bi posteljica TREBALA izgledati) i moj muz je napravio isto, bili smo zabrinuti, tako da babica vise nije ni u sto bila sigurna pa je pozvala hafnera koji je pogledao posteljicu i mrtvo - hladno izjavio:"To ide na reviziju!"Naravno da moras sama shvatiti sto je to i naravno da ti muza propisno prije toga otpreme a tebi daju opcu anesteziju i kiretiraju te lijepo. no bolje i to nego sepsa. Na pedijatriji je bilo grozno. malena nije htjela sisati, sestre su bile sve vise nego uljudne, da bi na kraju, nakon 2 dana vristanja od gladi mojeg djeteta, ja lijepo rekla sestri da ju uzme i da ju nahrani. i prosla sam plakanje na muzevom ramenu i plakanje po noci i ocajanje i isfrustriranost. malena je na kraju dobila zuticu i tri dana bila na suncanju i infuziji i naravno adapriranom mlijeku. i naravno da se svew ponavljalo kad se vratila. sestre su onda sekle da moje bradavice nisu dobre, pa je muz kupio "kisobrane", no ni to nije pomagalo, malena jednostavno nije suradjivala. onda je dosao dr. stanojevic i rekao da sestre nisu normalne i da su moje bradavice skroz dobre i pomagao mi pola sata da malu stavim na sisu. no mala je vec tada imala svoju volju i cvrsto je odlucila da nece sisati mamino mlijeko. tako da smo se prewporodile kad smo dosle doma i najele se krasnog i ukusnog (kršitelj koda)a. i jos jedna stvar. kad je malena bila na infuziji ta tri dana, uopce se nije govorilo o tome da ju ja mogu vidjeti. nego sam morala moliti, pa su onda kao sestre bile dobre pa mi dale da ju vidim jednom tjedno 5 minuta. onda je navecer u vizitu dosla sefica pedijatrije, jedna odvratna baba koju nikad u zivotu necu zaboraviti pa kad sam ju upitala kad sutra mogu doci vidjeti svoje dijete, ona je onako zmijski prosiktala:"pa sta ju imate gledati, ona ce vam sutra doci, sve je to u redu, nije njoj nista" i naravno da dijete ni sutradan nije doslo. i naravno da je dosao moj muz i naravno da sam mu plakala na ramenu. i onda je naisla neka mlada pedijatrica i rekla mi skroz ljubazno da dodjem u 9 navecer da vidim svoje dijete. Pa gdje to ima? onda sam otisla i tamo me cekala jedna krasna i predivna sestra koja me odvela do mog djeteta i sv mi pokazala i njezin karton i zadnje podatke o tezini, uglavnom sve sto nije smjela. kako sam joj bila zahvalna! da, i jos jedna stvar. drugi dan poroda dosao je moj muz i nas frend da vide dijete preko stakla i kako je frend profesionalni fotograf, na brzinu ju je slikao a muz je sliku donio treci dan. i kako malena nije bila sa mnom, ja sam tu sliku imala na svojem nocnom ormaricu. no dosla je ta krasna sestra i sva prestraena mi rekla da maknem sliku jer ako sefica vidi, sestre ce nadrapati jer dijete nije smjelo biti slikano! e, onda sam se pitala jesam li luda ja ili svi oni tamo i jedva sam cekala da ih vise ne vidim, barem nekoliko godina. no stvar je i u tome da zene koje radjaju prvi put jednostavno nemaju pojma o nekim stvarima. kad drugi put odem tamo, a otici cu bas tamo, nikom, ali bas nikom necu dopustiti da se prema meni i mojem djetetu ponasa kao da smo mi samo jos jedna mama i beba vise, kao prema teretu. posebno se to odnosi na sestre na peedijatriji. i mislim da bi svaka mama trebala imati stav prema svakoj fazi trudnoce i poroda i njege djeteta. pa ocito je da se niti oni svi ne slazu u nekim stvarima. zato samo hrabro i odlucno!

[Sanja]

Ja sam rodila prije nešto više od dva tjedna, što bi značilo da sam do prije deset dana bila na SD.

Moja iskustva su odlična. Imam i par negativnih, ali zaista su sporadična i ne mogu utjecati na ukupni dojam.

Na traženje sam dobila epiduralnu bez ikakvih problema, svi liječnici, babice i sestre su bili jako ljubazni i spremi pomoći, i u predrađaoni, i u boksu i kasnije na odjelu. Pogotovo su bile super tzv. dječje sestre, koje sam dobro izgnjavila da mi pomognu s dojenjem i one su mi zaista spremno pomogle. Inače, porod mi je bio izuzetno dug i težak.

Negativne stvari:

- dežuran liječnik u vrijeme kad sam došla obavio je izuzetno grub pregled i još se nakon toga izderao na mene da kaj ja zahtijevam, jel' mislim da sam možda u privatnoj klinici i sve u tom stilu;

- u predrađaoni sam bila dosta dugo prikačena na ctg, što mi je onemogućilo kretanje;

- jedna sasvim nepozvana daljnja rođaka je dan nakon mog poroda odlučila doći do mene :shock: i pustili su ju, izvan svih termina za posjete, samo zato jer ženska ima vezu na SD. Osim što me probudila, a vjerojatno omela i druge žene koje su bile sa mnom u sobi (a MM-a vjerojatno ne bi pustili samo tako), ona je lijepo otišla na odjel s bebama i dobila sve informacije o stanju moje bebe, od toga kako je prošao porod do svih mogućih pregleda i pretraga koji su obavljeni i do općeg stanja bebice. :shock: :shock: :shock: Ja sam to saznala tek kasnije i doslovce sam poludila! Znam čak i prezimena doktorica s kojima je razgovarala.

Pitam se tko ima pravo davati nepoznatim ljudima informacije o mom djetetu?! Ok, nisu mogli nazvati MM-a da da svoje odobrenje, ali ja sam ležala u istoj bolnici, samo na drugom odjelu, i nije mi jasno da me nitko nije kontaktirao i pitao "Ovdje je došla osoba koja kaže da se zove tako-i-tako i raspituje se o vašoj bebi. Da li joj smijemo dati podatke ili ne?" Ali nitko me nije ništa pitao, NITKO NIŠTA!

Ispada da može doći bilo tko s ceste i saznati sve o vašoj bebi, a vi kao roditelj ste sasvim sporedan lik. To sam im stvarno zamjerila!


No, ponavljam, sve u svemu je bilo jako dobro.

[007]

- u predrađaoni sam bila dosta dugo prikačena na ctg, što mi je onemogućilo kretanje

...ja sam se sama skidala sa ctg-a kada god sam trebala na wc,a možete misliti koliko je to puta bilo u 10 sati...bila sam tiha i mirna rodilja (znate,jedna od onih koju hvale i poslije ),ali neke stvari sam radila po svom...nije da ja nisam zvala sestru :wink: , ali kada sam skužila da na moje milozvučne pozive baš i ne trči kao gazela...odlučih stvari uzeti u svoje ruke...samo je trebalo zapamtiti gdje šta zakačiti i naravno ne dozvoliti da vas uhvati kakva nadobudna sestra koja malo češće kruži okolo (a znamo da je takvih malo )...a na rupe u ctg zapisu nitko nije obraćao pažnju...e taj detalj mi je tek sada pao na pamet