ja sam rodila prije mjesec dana na Sv. Duhu. Došla sam u 11 navečer s vrlo jakim trudovima svakih 4-5 minuta i nakon prvog pregleda su konstatirai da sam posve zatvorena i da takvo stanje s trudovima može potrajati i dva dana. Muža su poslali kući, (i mi smo prošli taj popularni jednodnevni tečaj kod dr. Matijevića koji završava žigom na trudničkoj knjižici OTAC NA PORODU) rekavši mu da se te noći zoher neću poroditi i da si on mirno odspava noć.
To je bila najdulja noć u mom životu, trudovi svake 2-3 minute, a ja posve zatvorena. Pregledali su me svi dežurni liječnici i babice te noći i čudili se komentirajući: Kakav čudan nalaz...
Oko pet ujutro su me svi zaboravili. Nešto prije 6 mi je pukao vodenjak, uz puno sukrvice. Skinula sam sa sebe cjevčice CTG-a i odvukla se do sobe u kojoj su sestre gledale Story Super Sranje. Rekla sam da krvarim, a sestra-kulerica je rekla: "Vratite se u krevet, poslat ću nekog." NItko se nije pojavio sat vremena, a mrlja ispod mene se širila... Opet sam se odvukla na hodnik i srela babicu koja me oprala da sam "neposlušna trudnica", a onda me pregledala i rekla:" Vaš porod je počeo, oprostite ali nemamo vremena zvati vašeg muža."
Pet minuta kasnije (doslovno) na rukama sam držala svog sina.
Tretman na odjelu je puno bolji, bebe su od 6 do ponoći s mamama, osim u vrijeme liječničke vizite, ručka i u vrijeme posjeta.
Preporučujem da si sama mijenjaš posteljinu (kao i čiste spavaćice, ona stoji u velikom ormaru na hodniku), jer ti to nitko drugi neće učiniti.