superjunaci i nostalgija

[romi]

D.3.g. ulazi u fazu poistovječivanja sa - superjunacima. Za sada je to u malim koracima, no pomalo se bojim Spiderman i Actionman faze, a još su mi gori transformersi i ostala takva ćuda danas!
Na telki ne gleda ni jedan takav crtić - Gleda Winnie Pooha, Cars, Nemo, Open Season, Over the Edge, Ice Age... No ćuje o tim - "menovima" u vrtiću, pa ponavlja - a zapravo ne zna. Čitam mu Andersenove i Grimmove bajke, pa jako voli - recimo to njegovim jezikom bajka - "Mač od stričeka a i kralja Artura" - voli vitezove i zmajeve, kraljeve, životinje...
Pokušat ću ga zadržati u tom smjeru.

Kako vi izlazite na kraj sa superjunacima?


Kada sam ja bila mala, dečki su se poistovječivali sa Supermanom, Spotr Billy-em, Popajem, cure su sanjale Kena i Barbi sa bar jednom orginalnom haljinom.. :D a bajke su iste kao i danas. U klasičnim igrama smo naravno imali sve moguće društvene igre. Vani je uvijek bila ekipa i nismo htjeli kući dok mame nisu izgubile glas dozivajući nas - bilo ljeto ili zima. Radnja djetinjstva je ZG, u maloj ulici gdje se svi znaju. Danas u Zg toga rijetko ima, večinom su ljudi (osim cijele dane na poslu) u kući. Malo mi je žao ove njihove generacije koja neće imati takvu vrstu povezanosti, te veselja sa malim stvarima - nama je bio pojam kada bi neki susjed išao u Austriju, pa bi nama klincima svakom donio - recimo limenku Coca Cole, ajme, veselje je trajalo dva dana.. Pa one žvake što na jeziku "krckaju" dok ih se žvaće ili oni legendarni "hamperi" sa rižom kod "Bosanca"... Ista stvar je sa igračkama. Cijelu vječnost se čekala nova barbi, autić, teniski reket...Po takvim (možda nekome nebuloznim) sitnicama pamtim svoje odrastanje.
Danas od tolike ponude, samo te zaboli glava. Potrošačko društvo ih ući - više je bolje, a ja želim biti zadovoljna sa - malo ali kvalitetno.
Teško im je uopće objasniti da se život toliko razlikovao, te da nemogu dobiti sve što imaju i drugi. Za sada uspijevam.


Imate li i vi nostalgiju za tim vremenima? Mislite da im je danas puno bolje? Sa ćime ste se vi igrali kao mali?

[filipova mama]

Joj, kada se sjetim svoje prve duuugo očekivane i nadasve zaslužene barbike. Dobila sam ju iz Francuske od mamine prijateljice i bila je barbika crnkinja sa smeđom kosom. Očekivala sam plavojku, ali i ova je bila super.
Filip je volio Supermana u vrtićkoj dobi.Cijeli Zagreb sam prešla nebi li našla gaće sa Supermanom. Na kraju smo ih naručili iz Austrije.

[yummymummy]

I mi smo prošli fazu bajki, Winnija, lijepih Disnijevih crtića bez nasilja i ja sam se zaista trudila da ih što duže zadržim na tome.
Stariji dječak je duže odoljevao izazovima raznih "manova" ali pod utjecajem televizije, vrtića i današnjeg vremena polako su na red dolazile neke nove "bajke" i svi likovi koji idu uz njih.
Mlađi malac je pod utjecajem starijeg cool brata još ranije prešao preko faze Winnija Pooha jer "to je za male bebe".
I onda je našom kućom zavladalo carstvo Spidermana, Batmana i svih takvih i još gorih likova pa sam i ja skupa s njima postala ekspert u prepoznavanju razlika, karaktreristika i sposobnosti dotičnih frajera. 8)
A što se tiče vremena kada smo mi odrastali i ovoga u kojem odrastaju naša djeca i ja se sa velikom nostalgijom sjećam svega onoga što je nama bilo nedostižno i što smo samo mogli sanjati a radilo se o tako beznačajnim stvarima poput mirišljavih gumica i limenke cole.
Danas djeca to i ne primjećuju što naravno nije loše samo po sebi ali mislim da se u velikom djelu izgubila ona draž djetinjstva jer je sve previše dostupno i samim tim prestaje biti predmetom želje i zanimanja.

[bleeda]

A. 10 g. i P 5 g. - glavna igra su PC igrice, playstation, i ostale elektrončke gluposti. Barbike i bebe stoje u kutiji i kad se žale da im je dosadno a ja kažem da se igraju sa barbikama dobijem odgovor : a ko će to poslje pospremat?
jednom sam A rekla da izađe malo na dvorište jer je krasan dan, sunce, toplo.... ona je izašla, naslonila se na zid kuće i pitala me: "a kaj da sad radim?"
meni nikad nije bilo dosadno, naprotiv nije mi bilo dosta 24 sata dnevno za sve što sam radila, igrala se... znalo nas je biti po 50 u ekipi i igrali smo se lopova i pandura satima.
nedavno sam A. i njene prijateljice iz razreda učila gumi-gumi. skroz sam sebe iznenadila da se još sjećam.
ja u potpunosti podržavam svaki oblik igre koji uključuje više djece i koji razvija kreativnost, ali uz svu ovu elektroniku danas djeci je glupo igrati se lovice, ili skrivača - "to mi je bezvezeee"

[tanjads]

Kada sam ja bila mala, dečki su se poistovječivali sa Supermanom, Spotr Billy-em, Popajem, cure su sanjale Kena i Barbi sa bar jednom orginalnom haljinom.. :D a bajke su iste kao i danas. U klasičnim igrama smo naravno imali sve moguće društvene igre. Vani je uvijek bila ekipa i nismo htjeli kući dok mame nisu izgubile glas dozivajući nas - bilo ljeto ili zima.

Pa one žvake što na jeziku "krckaju" dok ih se žvaće dobiti sve što imaju i drugi. Za sada uspijevam.

Peta zetas-to što krcka pod jezikom, ako se dobro sjećam.

Ili sam ja puno starija od tebe, ili nisam pratila trendove, ali meni se smrači već na spomen Barbi. Ja sam imala jednu krasnu lutkicu (više njih, ali ova mi je bila najljepša), sa izrazitom guzom, dugom kosom i trbuščićem-i sad mi ona djeluje ko ideal ljepote (pa ti reci da to ne utječe).
A superheroji- ja i moja generacija (a igrala sam se više s dečkima) smo se ložili na Prleta i Tihog, te na Bruce Leeja, a od strip junaka voljela sam Kapetana Mikija, Bleka Stenu, Fantoma, Mandraka, Spidermana i Srebrnog letača. Uz njih Doc Holiday i Vajat Erp (tako sam pisala ko klinka, sad ne znam kako se piše).

[tanjads]

Zaboravih: Modesty Blaze :D

[tanjads]

Opet dodatak: mom je sinu heroj Munjeviti Jurić i Tarzan (i mami je bio), a glazbeni heroj (on ima i tog) mu je Jack Black-totalno ga oponaša.

[mim]

A superheroji- ja i moja generacija (a igrala sam se više s dečkima) smo se ložili na Prleta i Tihog, te na Bruce Leeja, a od strip junaka voljela sam Kapetana Mikija, Bleka Stenu, Fantoma, Mandraka, Spidermana i Srebrnog letača. Uz njih Doc Holiday i Vajat Erp (tako sam pisala ko klinka, sad ne znam kako se piše).

Generacijo!!

Prva ljubav: Sandokan. Druga-Tihi. Mrzila sam Marianu.

Sad ste me bacile u sevdah. Sjetim se crtanih romana koji su išli iz ruke u ruku, dečkima se dala prepisati zadaća zato jer se poslije dobio novi roman na čitanje. Za prvu Barbie sam pobjegla biciklom od kuće (uhvatili me skoro 2 km od kuće u vožnji po cesti: Barbie stigla iz Austrije za tjedan dana 8) ). Muke po Barbie haljinama: naučila sam šivati sa 7 godina na bakinoj mašini. Za par cipelica bih tad prodala i užu familiju, ali nije ih bilo.

Sad u velikoj kutiji stoji ravno 38 Barbika (M. ima svoje i naslijeđene od sestrične). U drugoj robe za tri dućana, cipelica i torbica nebrojeno. ALI!!! Dijete mi čita Alana Forda, sluša rock 70-ih i zna staru varijantu gumi-gumi.

[tanjads]

Na Sandokana sam zaboravila-imala sam album sa slicicama.
A Tihi-među prvim ljubavima, Prle je bio više za dečke-pravi akcijski heroj.

[filipova mama]

Na Sandokana sam zaboravila-imala sam album sa slicicama.

A ja bedž koji sam ponosno nosala.

[emily]

Danas djeca to i ne primjećuju što naravno nije loše samo po sebi ali mislim da se u velikom djelu izgubila ona draž djetinjstva jer je sve previše dostupno i samim tim prestaje biti predmetom želje i zanimanja.

ovako su vjerojatno nasi roditelji opisivali nas

meni kod danasnje djece i odrastanja najvise smeta previse TVa, PC-a, PS-a, sveukupno previse sjedenje u kuci, premalo druzenja s vrsnjacima, premalo vremena provedenog na zraku...
nekako su .... mali gotovani (za sto smo naravno krivi mi roditelji)
navikli da se vecina stvari dobije na tacni, mama i tata ce ovo i ono, stitimo ih ponekad i previse... (generaliziram naravno, nisu sva djeca ni roditelji takvi)

A superheroji- ja i moja generacija (a igrala sam se više s dečkima) smo se ložili na Prleta i Tihog, te na Bruce Leeja, a od strip junaka voljela sam Kapetana Mikija, Bleka Stenu, Fantoma, Mandraka, Spidermana i Srebrnog letača. Uz njih Doc Holiday i Vajat Erp (tako sam pisala ko klinka, sad ne znam kako se piše).

generacija sedamdesetineka?

[ronin]

tako smo i mi gledali lijepe Disneyevce,pčelicu Maju,Spužvu Boba,Scooby Doo-a da ne nabrajam dalje

ali onda je u vrtiću čuo za ninja kornjače,Spidermana,Supermana(iako,on je i moj omiljeni heroj )Action mana ,itd

i nisam se mogla boriti s njima,pobijedili su me

doma i dalje biramo crtiće,no udovoljim oduševljenju kad je Spajdek na TV-u :/

doziram i komp pa igra samo Garfielda i Sunčice

no otkad se u vrtiću na kompu igraju igrice npr. formule Sunčica nije više atraktivna

a izolirati ga ne mogu

neki dan je došao iz vrtića i pitao nešto što iz mojih usta nije nikad čuo:
mama hoćeš mi kupiti plajštejšn?

[romi]

Curke imam 31 godinu..još me nije uhvatila kriza sakrivanja godina.

Sad sam se još sjetila - mi smo skupljali Alan Forda i Dillan Doga - od tuda još vučem svoju ljubav z serijama poput X-files, a danas CSI-Las Vegas, mada su se i oni izlizali. :D

[ronin]

Curke imam 31 godinu..još me nije uhvatila kriza sakrivanja godina.

hmmmm a ja 32 a mene već lagano hvata
kako sam nedavno imala rođendan pitale me kolege koji mi je to
a ja lijepo kažem:23. (a ne lažem puno ,samo ih okrenem,jel)

[Anci]

Ja priznajem nisam ni imala Barbie lutku ali sam imala bebu, kao pravu samo naravno bez ovih 1000 funkcija koje imaju današnje. I obožavala sam je, mama je i danas čuva. Nismi imali tako brdo igračaka ni laptope pa smo se igrali non stop vani. Željela bih to i za svoju djecu.

Moje su curice i starija koja crtiće obožava zaista ne pokazuje neku sklonost nasilnim crtićima. Uglavnom su to- Pepeljuga, Munjeviti; Mala sirena, Kralj lavova...

Neki dan je vidjela igračku pušku i pita: A šta je ovo? A ima 3.5 god.

[tanjads]

Eh, to s puskom, smrc. Moj Filip isto do sad nije imao priliku igrati se s puskom, a pazim da i ne gleda pucnjavu i sl na tv (osim kad se slucajno dogodi da nesto vidi). Ali, ipak... On uzme frulu pa njome mase ko macem, ili ima jedne ljestve na razvlacenje koje su otpale s vatrogasnog kamiona-pa s njima repetira prema prolaznicima (mogu se izvuci). Danas u getrou pokupio onu grabilicu za spagete i vitla s njom na sve strane-na kraju mu morala kupiti.
Ne znam bi li puska nesto promijenila, on se i ovako igra napadanja.

[buka]

I ja eto pronađoh sebe u prethodnim porukicama. Posuđeni Alan Fordovi, big babolice iz Italije, papirnate lutkice, sati provedeni u ulici igrajući graničara, žmurice,.., kući samo po šnitu kruha s masti i šećera )) ili soli ili......
Moja malena se uglavnom igra s barbikama, naslijeđenim, novim i naravno mojim starim prvim, tako različitim i čudom se čudi zašto se ja raspametim kada uhvatim vremena igrati se s njima. Robica je također još moja koju smo mama i ja plele i šivale. Trudim se ne kupovati čuda i vraga. Nove barbike dobila je po želji za rođendane.
Mislim da je jedan od načina kako se boriti s navalom agresivnih i inih junaka upravo u tome da mi kontroliramo sebe. Mi više jednostavno ne palimo televiziju iako nam je to prije bilo normalno, čim uđeš u kuću odmah pališ tv. Sada više ne. Nitko se ni ne sjeti. Palimo je samo da čujemo vijesti i nakon što dječica zaspu. Slušamo muziku, igramo se, spremamo, čitamo knjige, dozirano sjedimo s malenom za kompom, odgleda se provjerena kazeta ili dvd te puno, puno razgovaramo... Trudimo se makar kući zadržati ono nešto, samo naše. Shodno tome izabrali smo i vrtić koji nema ni tv-a ni kompa ni plastičnih igračaka.
Uglavnom nekako se nosimo.

[mim]

Ajme, papirnate lutkice !! Jel to ona iz Politikinog zabavnika?? Mislim da se zvala Lu.

Što se tiče njih moja M. ima svoju kolekciju. Našle smo ih u Algoritmu. ne znam jeste li ih vidjele. Ima cijela (kao) bojanka, a ustvari je papirnata lutkica s robicom. I baš su slatke: bucmaste curice s igračkama, a ne (pre)vitke ljepotice u sexy odjeći. Imamo ih doma 6 i cijeli fascikl prepun odjeće.

[romi]

Curke, baš su me razveselile ove vaše porukice - :D , , , !!!

Sada mi je pala idea, zašto nitko ne organizira npr. dan pečenja kestena ili kukuruza (pa sezona je) na Jarunu? Tamo ima sve za roštilj, mame donesu nešto po želji i padne neko druženje??? Eto, drage naše administratorice, ako čitate, a sviđa vam se idea - pa zovite!!!

[Anci]

[
Mislim da je jedan od načina kako se boriti s navalom agresivnih i inih junaka upravo u tome da mi kontroliramo sebe. Mi više jednostavno ne palimo televiziju iako nam je to prije bilo normalno, čim uđeš u kuću odmah pališ tv. Sada više ne. Nitko se ni ne sjeti. Palimo je samo da čujemo vijesti i nakon što dječica zaspu. Slušamo muziku, igramo se, spremamo, čitamo knjige, dozirano sjedimo s malenom za kompom, odgleda se provjerena kazeta ili dvd te puno, puno razgovaramo... Trudimo se makar kući zadržati ono nešto, samo naše.

Sviđa mi se ovo! Tv stvarno pališ automatski pa klinci svakakvih gluposti čuju a i tebi htio- ne htio odvraća pozornost. Probat ćemo bez njega!

[Anci]

Buka, ja opet krivo citiram. Učim se , učim...

Sviđa mi se ta ideja oko tv-a, kod nas je non stop upaljen!

[Mony]

Ja nemam nostalgiju, jer nikad nisam imala superjunake u svom zivotu :?
Ni kasnije idole (u smislu - najbolje pjevace i sl.)
Jedino mi ne izlazi iz glave Sport Billy sa svojom supertorbom - ja bih htjela da moja torba, uvijek puna svacega, bude slicna njegovoj


No, evo, dotakle ste se teme rata i agresije.
Mi (jos) ne dajemo malenom pistolje i slicno oruzje, al sjecam se sebe u nizim razredima osnovne - najdraze nam je bilo igrat se rata :?
A nisam ispala nasilna osoba... (fakat nisam )
I bas se pitam ima li to veze jedno s drugim bas tolko kolko se mi bojimo :?

[filipova mama]

Joj da, torba Sport Billy-a. kak je to bilo fora. Ja ne mogu prežaliti što gumi-gumi više nije onako in, kao u moje vrijeme.

[Mony]

Ja ne mogu prežaliti što gumi-gumi više nije onako in, kao u moje vrijeme.

Joooj, gumi-gumi i skakanje tzv. dva brda do vrata :D Ko je to mogao (ja jesam ).... ihaaaa...

[romi]

Nama je gumi-gumi bio obaveznan prije škole, a i svaki odmor.. Dok se jedna poveća "bova"(svi smo je mrzili) od profe nije štikom zakaćila za njega i ... no od tada smo ga smjeli igrati samo ispred škole.

A tek "tajne" porukice Sport Billy-u, napisane sa specijalno čuvanim kričavim flomićima, koji su se čuvali uz mirišljave gumice i sjajne olovke...