Nasa mala sreca prosla pored nas...
DRage forumasice vec Vas dugo pratim,ali nikako da se javim... do jucerasnjeg dana kada se MM i meni ...dogodilo ovo...predali smo papire za posvojenje i imamo obradu iz 2. mjeseca 2007...od tada nazivam centre uredno svakih mjesec dana..a do pred 2 tjedna desilo se cudo...pozvali su nas u jedan centar na nas 1. razgovor...nasoj sreci nije bilo kraja...
razgovor preko telefona ne mogu reci, ali djelovao je obecavajuci...kad smo dosli tamo sve je proteklo u 2 sata ugodnog razgovora ..bili smo prvi par koji su pozvali...iskreno nadali smo se pozitivnom ishodu iako su bila jos dva para u igri...medutim, kad smo dosli tamo saznali smo da beba nema jos sto posto rjesene papire, tj da ima jos tjedan dana vremena da se majka predosmili jer je na porodu potpisala da ga ne zeli....radnici centra bili su uvjereni da ako se nije u tih nekoliko mjeseci predomislila da se nece niti u tjedan dana , a oni su htjeli da dijete sto prije dode u pravu obitelj..medutim jucer na nasu zalost sok...dva dana prije isteka i stupanja pravomocnog rjesenja, bioloska majka je odlucila da ne odustaje od djeteta...tako da su sve nase nade pale u vodu..
..i sad ja Vas pitam...da li mozda netko od Vas sa foruma zna, da li se daje odmah dijete majci ili se jos neko vrijeme prati da li ce ga majka posjecivati itd...i da li se tako ima sanse da mozda ipak s vremenom se predomisli i odustane....pitam Vas, jer kad su nam javili toliko sam bila u soku, da se nisam sjetila pitati radnicu takve detalje..iako cu vjerojatno slijedeci tjedan nazvati i sve konkretno pitati da mi objasni...ne znam da li sam smjela ove podatke napisati i ako moderatorica smatra da ne, neka obrise ovu temu...hvala Vam puno unaprijed i lijep pozdrav od MM i mene...
 |
|||
Odgovori s citatom
to smo i mi pomislili... ako ikako ima nade necemo odustati...
...Ja bih na tvom mjestu nastavila kontaktirati sa tim centrom bez obzira što je tako ispalo...
) prišapnuli da imaju nešto stariju bebu koja će "uskoro" vjerojatno imati čiste papire, pa da ostanemo u kontaktu. 
)i shvatila da je to prvi puta i tako je ispalo kako je ispalo,možda će se ponoviti,a možda će već sljedeća prilika biti naša najveća sreća.Rekla sam sama sebi :¨"Ma velika si ti cura,navikla na padove iz kojih si se uvijek dizala i postajala sve jača.Što nas ne ubije to nas ojača i to je jedna velika istina.Nije nam bilo suđeno,a zašto? Zato što nas negdje čeka neki drugi mali 
sagres prvotno napisa
a što se nas tiče, shvatili smo to kao jedno iskustvo više jer očito nije nam bilo suđeno...vjerujemo da nas negdje , ( samo je pitanje vremena kada ćemo se napokon naći ) čeka naše maleno 
