Mali priljepak tako je ja zovem, nece biti niti u ogradici makar me iz nje vidi, mora biti na podu i puzati do mene.

Kako je pocela puzati ide za mnom u stopu i najvise je ljuti sto me ne moze stici i sto sam simo tamo u tili cas a ona je negdje na pola puta.

Sve je dobro dok sam ja u blizini dovoljno je da sam joj na dohvat ruke, a ako ne onda mocnemo plakati toliko jako da se sve zagrcne kao da sam je ostavila zauvijek. Moja ludica

Da moram reci da smo nas dvije same, dojim, a oni povremeni posjeti mojih samo je jos vise uvjere da me treba.

Ima dana kada se brinem kako ce ona bez mene (mislim kada krenem raditi), a onda se sjetim da kad naraste vise nece biti moje male maze i onda uzivam u svakoj sekundi moga malog priljepka