više nikad neću biti trudna

**Roza** · 13.10.2007., 12:26

evo jedan patetičan post, uhvatilo me danas...

Imam dvije čudesne bebe, i za mene su zaista čudesne - najveće ljubavi u mom životu. (za one koji ne znaju: čudesne bebe= IVF bebe).

U drugoj trudnoći odjednom shvatila kako je ovo zadnji put da sam trudna. Više nikada neću biti trudna, više nikada neću osjećati bebicu u trbuhu...plakala bi kao kišna godina. MM me pitao što je sad, jednom sam mu rekla zašto plačem, a on me blijedo pogledao - nije ništa shvatio.

Sad mi mali ima 2,5 mjeseca i opet me uhvatila ta misao. Malo proširena - osim što više nikad neću biti trudna, nikad više neću imati malu bebu...evo opet cmoljim.
Valjda su to neki tragovi postporođajnih hormonalnih promjena, ali me stvarno uhvati strašna tuga kad pomisli da više nikad neću biti trudna.

**tibica** · 13.10.2007., 12:43

Roza

Imaš dva mala čuda koja će ti svaki dan uljepšati nekom novom rečenicom, novim doživljajem, novim korakom...nikad nećeš biti usamljena uz njih...a onda će jednog dana doći unučići pa ćeš moći uživati u novim bebama (samo bez pritiska

)

Pusa.

**zizi** · 13.10.2007., 12:55

Roza,

!

**Zdenka2** · 13.10.2007., 12:56

Nikome od nas nikada se ne vraća jučerašnji dan. Život teče. Je li to razlog da budemo nesretni?

**filipova mama** · 13.10.2007., 13:06

Pokušaj uživati u ovome što imaš. Život je prekratak da bi žalili za prošlošću ili se bojali budućnosti. Treba uživati u ovome što imamo - baš u svakom trenutku.

**sandra123** · 13.10.2007., 13:14

Roza nemoj!Budi hrabra i pokušaj ostati smirena.Tvoja dječica te trbaju svaku sekundu-sad i cijeli tvoj život.Nemoj se predati tmurnim mislima,svaki trenutak vašeg zajedničkog života probaj provest u sreći,jer koliko god ti se činilo da ti teže ne može biti -sjeti se proći će.

**anima** · 13.10.2007., 13:18

Moram priznati da sam i ja nezadovoljna kad pomislim da ću vjerojatno još samo jednom roditi, jer mi je to razdoblje bilo zaista čarobno i prekrasno.
Roza, točno razumijem kako se osjećaš. Ali ja nisam zbog toga nesretna, jednostavno mi se tu i tamo pojavi ta misao i idem dalje, samo ta nostalgija kratko ostane u meni. Ali moja Nina je zaista čarobna i uživam u njoj svaki trenutak svog života, jer bolje od toga zaista ne može

**maria71** · 13.10.2007., 14:32

Zdenka2 prvotno napisa

Nikome od nas nikada se ne vraća jučerašnji dan. Život teče. Je li to razlog da budemo nesretni?

jedna od mojih velikih želja je da s Zdenkom jednom ,nekad popijem kavu....

no i ovako virtualno jedan

, jer me njene riječi uvijek dignu iz mojih tmurnih razmišljanja

**anek** · 13.10.2007., 14:51

maria71 prvotno napisa

Zdenka2 prvotno napisa

Nikome od nas nikada se ne vraća jučerašnji dan. Život teče. Je li to razlog da budemo nesretni?

jedna od mojih velikih želja je da s Zdenkom jednom ,nekad popijem kavu....

no i ovako virtualno jedan

, jer me njene riječi uvijek dignu iz mojih tmurnih razmišljanja

potpis

**sanja74** · 13.10.2007., 15:06

imam i ja takvih trenutaka.
s malom varijacijom... "nikada neću roditi dijete. nikada više neću uspjeti posvojiti dijete. nikada više neću biti mama nekome."

al imam moje zlato, i ono briše svu tu nelagodu. i beskrajno sam zahvalna na tome što me odabrala za mamu.

**@n@** · 13.10.2007., 15:10

Roza,

**čokolada** · 13.10.2007., 15:13

autorima svih ovih misli

**vještičica** · 13.10.2007., 15:28

Roza, rasplakala si me

Nemoj biti tužna. Imaš dvoje dječice, ljubi ih i mazi, trebaju te.
A možda, ipak, nekad, još jednom osjetiš lupkanje pod srcem...
Pusa i veliki virtuelni zagrljaj

**martinaP** · 13.10.2007., 16:47

Roza, oprosti što pitam, ali moram - zašto si sigurna da više nećeš biti trudna? Ako su "dobila" 2 IVF bebe, zašto ne bi i treću, ako baš jako poželite?

**Zdenka2** · 13.10.2007., 17:28

Cure, ja sam uvijek za dobar cappuccino.

**rosa** · 13.10.2007., 17:29

Sad ću ispasti čudovište,ali ja se bojim mogućnosti da još jednom rodim.
Imam jedno dijete od 22 mjeseca i još ni iz bliza me nije uhvatila želja za drugim.Čak suprotno.Ja bih razumom htjela da mi se javi ta želja,ali nje nema.
Tako da ti,Roza,na neki način i zavidim.

**aleksandra70vanja** · 13.10.2007., 17:30

Zdenka2 je kao i uvijek, pogodila u bit.
Više nikad nećeš biti ni dijete.
Osjećaji su iracionalni, nemaju veze sa razumom i ti na njih ne možeš utjecati, ali 2x iskusiti divotu trudnoće, poroda, malog bića u rukama, to se ne daruje svakome i mislim da stvarno imaš na čemu biti zahvalna i nemaš ni malo razloga za tugu.

**sandraf** · 13.10.2007., 17:35

Zdenka2 prvotno napisa

Nikome od nas nikada se ne vraća jučerašnji dan. Život teče. Je li to razlog da budemo nesretni?

prekrasna misao

roza

**ljiljan@** · 13.10.2007., 18:00

Roza, reći ću ti skroz općenito - ne upotrebljavaj riječi "nikad" i "zauvijek". Mogu biti lažne, neiskrene (a da smo toga posve nesvjesni), mogu te navesti na krive zaključke i nemaju baš nikakve veze sa stvarnim životom.

**ina33** · 13.10.2007., 18:13

E, da. Nikad, stvarno nikad, ne reci nikad. Zdenka je to prekrasno forumulirala. Ali, normalno, Roza, ne stidi se svojih osjećaja, prepusti im se jer oni su, vjerujem, normalni - i proći će - sutra ili uskoro

. I prepusti se daljnjem prekrasnom tijeku tvog života

.

**Anita-AZ** · 13.10.2007., 18:32

Sjećam se svojih razmišljanja na tu temu, potpuno jednaka, a čak mislim i negdje u toj bebinoj dobi!

Ustvari, bila sam nesretna jer sam bilo toliko sretna koliko sam mislila da više nikad neću. Kad osjetim puninu života, nešto se zlokobno događa u mojem misaonom procesu, u smislu, hm i ta punina će se isprazniti... tada ću biti gdje i kako; prolaznost i promjena su neminovne.... i hop samom tom mišlju već si tamo! Kako pogrešno i tužno i šteta! Tužno kako je lako naći razlog za ne biti sretan, a kad je razlog upravo sreća, to je zaista....

I tu se opet vraćamo na jedinu pravu stvar.... biti ovdje upravo sada, uživati u svemu što imamo, bilo to malo ili puno.... Šteta je stroj za putovanje kroz vrijeme (um) koristiti da dođemo tamo gdje nismo sretni, a to radimo kad razmišljamo kako više nećemo imati, biti, doživjeti....

Razumijem te. Hormoni mijenjaju percepciju, svijest, doživljaj.... dopusti si i to, doživi i pusti da ode..... Kad ih ne držimo odu brže.

A upravo sada sve što nas okružuje, najsavršenija je moguća stvar za doživjeti, zar ne?

**ljiljan@** · 13.10.2007., 18:50

Ja sam svih ovih godina od kada sam postala majka blizancima osjećala snažnu čežnju za trudnoćom svaki put kad sam vidjela trudnicu, ali Bože moj - to sam odradila, mislila sam. Nakon što sam rodila Ivana više ne razmišljam...

**ronin** · 13.10.2007., 19:25

Roza prvotno napisa

više nikad neću biti trudna.

ali ćeš...

zauvijek biti MAMA ta dva anđela koja imaš

gledati ćeš ih kako rastu

skupljati male mliječne zubiće

puna ponosa voditi đake prvi dan u školu

plakati na njihovim priredbama

tješiti ih zbog neuzvraćene ljubavi

gledati kako se osamostaljuju

ljubiti svoje unuke

Kakvo je to bogatstvo!I kakav divan trag ostavljaš iza sebe!

**zizi** · 13.10.2007., 20:35

ronin prvotno napisa

Roza prvotno napisa

više nikad neću biti trudna.

ali ćeš...

zauvijek biti MAMA ta dva anđela koja imaš

gledati ćeš ih kako rastu

skupljati male mliječne zubiće

puna ponosa voditi đake prvi dan u školu

plakati na njihovim priredbama

tješiti ih zbog neuzvraćene ljubavi

gledati kako se osamostaljuju

ljubiti svoje unuke

Kakvo je to bogatstvo!I kakav divan trag ostavljaš iza sebe!

ronin, prekrasno si ovo napisala

**Dodirko** · 13.10.2007., 20:43

Zašto ne bi bila ako to toliko želiš?

**iki** · 13.10.2007., 20:49

Roza

.
Sad ću svakih pol sata svraćati ovdje da vidim kako si, baš si me dirnula.
I to zato što sam ja trudnoću provela u groznim mučninama i strahovima dal će s bebom biti sve u redu.
Hoću reći da nisam uopće uživala u trudnoći i da mi je sad zbog toga strašno žao.

**mama courage** · 13.10.2007., 20:51

ronin i zdenka

ni ja vise nikad necu biti trudna... i bolilo me vise nego sto sam mislila da ce, al ceznja polako prolazi... . a zivot ima toliko jos toga za ponuditi...

je da s Zdenkom jednom ,nekad popijem kavu

mogu li i ja s vama kafendisati ?

**cekana** · 13.10.2007., 20:55

O, kako te kužim

tisuću puta sam to isto pomislila, (mada se meni još možda i zalomi).... ali onda sam se skulirala i rekla si, da je trudnoća tek početak, a ono što nam predstoji je učiniti od ovih malih slatkih bića velike ljude, to je težak zadatak i ja mislim da mi je ovo troje više nego dovoljno posla!

**Snjeska** · 13.10.2007., 20:55

A zašto ne bi imala tri čudesne bebe?

**white_musk** · 13.10.2007., 20:57

anek prvotno napisa

maria71 prvotno napisa

Zdenka2 prvotno napisa

Nikome od nas nikada se ne vraća jučerašnji dan. Život teče. Je li to razlog da budemo nesretni?

jedna od mojih velikih želja je da s Zdenkom jednom ,nekad popijem kavu....

no i ovako virtualno jedan

, jer me njene riječi uvijek dignu iz mojih tmurnih razmišljanja

potpis

i od mene

**pinocchio** · 13.10.2007., 21:02

Roza

i mene slične misli prate, ali ja se još uvijek nadam pomaknuti granicu mladosti

i meni je kava zamirisala

**mamma san** · 13.10.2007., 21:14

Roza

..a daj molim te pogleč mene....polako mislim kršiti zakone prirode..pa kaj onda?

I ono što sam naučila u svojem životu: NIKAD, ali ama baš nikad nemoj reći nikad!

**malena beba** · 13.10.2007., 21:16

roza

, popuno te razumijem... i ja ponekad tako razmisljam

**Roza** · 13.10.2007., 22:07

Drago mi je da još netko ima takve "iracionalne ispade", kako bi rekao MM. I opet cmoljim nad nekim vašim postovima...valjda mi je stvarno neki suzni dan.
Nisam ja tužna zbog svega toga, nego više nostalgična, ali na sretan način. Onako, gledam na svoje trudnoće kao na nešto prekrasno, i uživam u svojim klincima. I sjetim se kako je lijepo kad sam vidjela plusić na testu, kako je lijepo kad me bebica lupnula u trbuhu, zapravo čak se i svojih groznih mučnina sad sjećam po lijepom (MM me pitao "jel ti muka?" kad je moja kćer je to shvatila kao "jel ti ušla muha?")
Malo je vjerojatno da ću opet biti trudna - kad bi mogli probati ponovo IVF, ja bi imala 37 a MM 45. I on veli da su to već godine kad bi mogao biti deda a ne ponovo tata. A ima tu i dosta komplikacija: neke moje operacije, dva carska, godine... Zapravo ispada da ja tu nemam baš puno za odlučivati... I zato sam i dalje fascinirana s parovima koji se odluče imati bebu, i to im uspije, onako po planu.
Još i danas mi je nevjerojatno kako smo dobili prvu čudesnu bebu, a druga mi je dar s neba.

**romi** · 13.10.2007., 22:07

Ovo će zvučati tako otrcano - Nikad ne reci nikad!

Možda ovo i nije najbolja varijanta - ali što bi bilo da silno želiš drugu bebu ali je nemožeš donjeti na svijet radi komplikacija?

A ti imaš dvije prekrasne bebice i mogučnost da jednoga dana doneseš odluku o trećoj. Za to bi neke mame dale sve što imaju!

**tinkie winkie** · 13.10.2007., 22:43

Roza

**fegusti** · 13.10.2007., 23:08

sreća da postoje sjećanja i osjećanja!
bit će ti to prelijepa uspomena i gledat ćeš njene plodove kako rastu.
uživaj i ne žali za onim što bi moglo biti!

**mmmama** · 14.10.2007., 01:06

I meni isto padne na pamet, trebalo bi svakih nekoliko godina imati bebu

pa jos

i jos

Ja mislim da nazalost vise necu, zato puno fotografiram i jos vise snimam nase dvije M i pisem, pisem, pisem kako napreduju (upravo ispisujem sestu biljeznicu)...

**jadro** · 14.10.2007., 07:36

mi imamo cudesnu cvrckicu, i mene pere takav feeling...uz dodatak, da mozda nikad vise necu dojiti, da necu osjetiti ono povlačenje, onu malu rukicu kad stisne cicu (sad vec pocinjem zvucati perverzno 8) )...ali kad me uhvati takvo raspolozenje, ja se iskuliram i duboko se nadam da cu to osjetiti jos jednom

**Zdenka2** · 14.10.2007., 09:35

Nemojte zaboraviti da s rastom djeteta dolaze novi užici! Ja npr. sada uživam vodeći sina u školu i pregledavajući njegove crtančice i bilježnice. Život stalno nosi nešto novo, dosadilo bi nam da vječno ostanemo na starom. Ljudska priroda traži taj tijek.

**pipi1** · 14.10.2007., 10:27

Zdenka2 prvotno napisa

Nikome od nas nikada se ne vraća jučerašnji dan. Život teče. Je li to razlog da budemo nesretni?

**anima** · 14.10.2007., 10:59

mamma san prvotno napisa

Roza

..a daj molim te pogleč mene....polako mislim kršiti zakone prirode..pa kaj onda?

I ono što sam naučila u svojem životu: NIKAD, ali ama baš nikad nemoj reći nikad!

the point is, u mom slučaju, a pretpostavljam i u Rozinom jest, da bih ja stalno mogla biti trudna, pa sad ako i zatrudnim još koji put opet ću htjeti još,još... a možda i nebih više nakon recimo 10 puta

**mali karlo** · 14.10.2007., 11:02

Uživaj saada sa svoja 2 mala anđela a život nas nekad i zna ugodno iznenadit, zato kao šta su ti mnoge rekle NIKAD NE RECI NIKAD!!! I nemoj bit tužna imaš 2 velika razloga za sreću.

**BHany** · 14.10.2007., 16:37

Roza

... joj kako me često uhvati taj strah i kad znam da nije iracionalan - još me dublje povuče, ali nekako se borim s njim i još u meni živi nada, iako znam da polako trošim svoje šanse...

Drži se

i uživaj u svojoj dječici...sada i ovdje.

**ana.m** · 14.10.2007., 17:08

Joj Roza, potpuno te kužim.

Ja sam sama sebi rekla da više ne želim biti trudna (dvoje mi je dosta), ali bez obzira na to, i mene hvata nostalgija za trudnoćom, za tim da više nikad neću imati malu bebu kad Iva poraste. Mene je čak uhvatila malo nostalgija za onim da MM i ja više nećemo raditi na bebi i iščekivati plusić.
Ah.
Mada, tko zna što mi još život nosi.

**Sanjica** · 14.10.2007., 18:13

Kad sam rodila prvo, znala sam da ću imati još jedno pa me to nije previše brinulo.

Kad imaš neki normalan život, udaš se, rodiš prvo, obično i drugo...to spada pod klasiku.
Onda su se u tu moju klasiku ubacili neki teški i ružni tonovi, pa je moje prvo dijete postalo "posebno"(čitaj:hendikepirano) i kad sam rodila drugo, dojila sam i sa čežnjom ga gledala misleći:"Bože, pa nije valjda da više nikada neću dojiti malo dijete?!"

Kod svakog poroda na TV-u oči pune suze, svaka mala beba izazivala je ganuće do daske. I čeznula sam za trećim. Tamo, jednog dana. I bilo mi je puuuno lakše pri srcu jer sam uz to svoje bolesno dijete dobila priliku odgajati (i uživati) u odrastanju zdravog djeteta.Al to drugo je u stvari bilo prvo. Prvo normalno odrastanje. Podizanje zdravog djeteta s čistim faktorom samo sreće, bez mrvice tuge ili boli pri srcu. Silno smo to htjeli doživjeti bar još jednom.

I sa svojih 36 godina "priuštili" smo si još jednog toliko željenog bebača. Prvo sam na UZV priželjkivala dvojčeke. Pa bilo samo jedno, ajd dobro...
I rodi se to jedno i opet sve super. Uživancija čista....Al svaki put ista stvar:"Joj, pa nije valjda da više nikad neću..."

I sad mi na vratu sjedi 4 banke, s njih troje i radnim stažom posla preko glave, četvrto nije ni u kavim mogućim planovima, al ono...ako se slučajno, nekako, ipak, možda, na neki način provuče, dogodi....

A da sam slučajno i rodila to četvrto, opet bi se ponovila ista stvar, opet bi bilo:"Pa nije valjda da više nikad neću..."

Htjedoh reći:"Da, to ti je skroz normalno da se tako osjećaš. Welcome to club.

**željka!** · 15.10.2007., 02:21

I mene to zna uhvatit i onda se baš rasplačem.

Roza

**Rene2** · 15.10.2007., 07:21

Roza prvotno napisa

- kad bi mogli probati ponovo IVF, ja bi imala 37 a MM 45. I on veli da su to već godine kad bi mogao biti deda a ne ponovo tata.

MM je 46 i već nekoliko godina radimo na drugoj bebici, što me svakako neće spriječiti da radimo i na trećoj!

Danas ljudi dulje žive, nisi nikamo zakasnila ako želiš još jedno dijete, ali bitno je da ga zaista želiš i sve ono što ide s njim, a ne samo zbog nostalgije za trudnoćom.

**snorki** · 15.10.2007., 09:16

Roza prvotno napisa

evo jedan patetičan post, uhvatilo me danas...

Imam dvije čudesne bebe, i za mene su zaista čudesne - najveće ljubavi u mom životu. (za one koji ne znaju: čudesne bebe= IVF bebe).

U drugoj trudnoći odjednom shvatila kako je ovo zadnji put da sam trudna. Više nikada neću biti trudna, više nikada neću osjećati bebicu u trbuhu...plakala bi kao kišna godina. MM me pitao što je sad, jednom sam mu rekla zašto plačem, a on me blijedo pogledao - nije ništa shvatio.

Sad mi mali ima 2,5 mjeseca i opet me uhvatila ta misao. Malo proširena - osim što više nikad neću biti trudna, nikad više neću imati malu bebu...evo opet cmoljim.
Valjda su to neki tragovi postporođajnih hormonalnih promjena, ali me stvarno uhvati strašna tuga kad pomisli da više nikad neću biti trudna.

i mene to stalno drzi :/ i rastuzim se, iako se sa svakom novom djecijom fazom odusevim

**Mukica** · 15.10.2007., 09:23

Roza - ja cu samo reci - nikad, al fakat bas nikad ne znas sto ce ti zivot donjet (mozemo mi sve splanirat u detalje, ali...) i zato - nikad al nikad ne reci nikad

Tema: više nikad neću biti trudna

Alati teme

Prikaz

više nikad neću biti trudna

Re: više nikad neću biti trudna

Re: više nikad neću biti trudna

Pravila pisanja postova