cica 24/7

[mamabanana]

ok, tema je sigurno vec pretresena po milijarditi put, ali kak nam se uvijek cini da je nasa situacija jedinstvena, moram otvorit novi topic, nadam se da mi necete zamjeriti
mi vec lagano guramo prema 4.mjesecu. od pocetka dojim na zahtjev (drukcije ni ne znam) i kod nas je to vise manje od pocetka zivota znacilo svako malo. prihvatila sam da cinjenicu da cicu hoce i radi mazenja, radi uspavljivanja, radi utjehe, da mozda ima skok u razvoju (kod nas taj skok nikad nije ni prestao ) itd.
medjutim, moram priznati da mi je vec pomalo puna kapa svega. pitam se da li mozda ipak nesto krivo radim? mozda se naviknuo jesti malo i cesto (imali smo faze kad su podoji trajali 10 min, onda kad su trajali po sat vremena, sad smo opet na kratkim) :? u zadnje vrijeme ga sve naokolo zanima pa se ne moze skoncentrirati na dojenje, malo slusa okolne zvukove, malo bulji u mene, pa opet malo prione na cicu. to kad je dobre volje. kako vrijeme prolazi, on postaje sve nervozniji pa se onda ljuti cim mlijeko vise ne tece kao iz pipe, izvija se, place... ma uh, onda pocinje ludilo
ispada da ga - kad je budam - prosjecno moram u sat vremena tri puta stavljati na prsa...
prije nego zagnjavim tete savjetnice na sos telefonu - mozda vi imate kakav savjet...?
hvala svima unaprijed

[MGrubi]

narastao je i sve mu odvlači pažnju
kad ideš podojiti osiguraj mirnu polumračnu atmosferu (ja sam odlazila u sobu u polumrak)

dakako da kad pregladni onda nema strpljenja za sisanje

[mamma san]

Uh i mi smo prošli tu fazu...moram priznati da mi je bila najgora u dojenačkom stažu (ja sam imala i imam ono" bezbolno" dojenje ).

Potpisujem MGrubi: znači polumračna atmosfera, isključeno TV, mirna okolina.

A za dojenje vani, mi smo uzeli jednu laganu gazu koju sam prebacila preko ramena i njegove glave. On je mogao gledati samo mene..i cicu. I nije bilo izvrtanja.

[kajsa]

u zadnje vrijeme ga sve naokolo zanima pa se ne moze skoncentrirati na dojenje, malo slusa okolne zvukove, malo bulji u mene, pa opet malo prione na cicu.

to i mene muči.
A. ima sad 5 mjeseci, i osim gore navedenog opisa on još i priča tj. guguče, vrišti od sreće, smije se, razgledava zid. ja sam mislila da on bas i nije gladan, ali čim ja krenem da ću zakopčati grudnjak, on poludi i počen grabiti, izvijati se, mahati rukama i nogama..... dok mu ponovo ne stavim ciku. onda on povuce 2-3puta (i to kao da danima nije jeo).... pa opet ostavi, okrene se prema zidu i počne gugutati.
i da, dojim u poluzamračenij sobi, bez tv, ..... ali ne pomaže.

[zmaj]

i moj je tako radio...poslije nekog vremena se smirio...sad poznaje sve zvukove, cijeli stan...pa ga više to ne zanima...sad pojede svoje i il spat il igra čitaj nosaj mama nosaj

[jazzmama]

Imamo 8 mj. i eto još uvijek ista priča kao i vaša. Prestala sam se sekirati oko ovisnosti o mojoj cici - sada mi je to preslatko i uživamo obje jer smo još kratko tako stalno skupa

[Layla]

Uh i mi smo prošli tu fazu...moram priznati da mi je bila najgora u dojenačkom stažu (ja sam imala i imam ono" bezbolno" dojenje ).

Potpisujem MGrubi: znači polumračna atmosfera, isključeno TV, mirna okolina.

A za dojenje vani, mi smo uzeli jednu laganu gazu koju sam prebacila preko ramena i njegove glave. On je mogao gledati samo mene..i cicu. I nije bilo izvrtanja.

Potpisujem...

[k2007]

ja se stvarno divim vama koje dojite na zahtjev godinu, dvije, i više... kako je to uopće moguće, uz posao, hobije, obaveze...sve drugo što život nosi osim male bebe? nazovite me nemajkom, ali mene je ta stalna glad-žeđ-potreba-utjeha izludila, i odmah smo u startu postavili raspored. kakav god da bio, sad ja sve stignem, ne osjećam se kao nečiji rob (već kao majka svome djetetu, koja mu čini najbolje), beba je sretna, nema urlanja i mojeg osjećaja bespomoći...ne želim 'propagirati' red i disciplinu ovdje, kad je priznajem da je dojenje na zahtjev svakako najbolje (da sad ne nabrajam zašto..), meni se nekako ipak učinilo neprihvatljivo.

[Layla]

k2007, moja beba ima tek 5,5 mjeseci, on si je sam skrojio raspored, i gotovo sigurno znam kad će spavati i kad ću ja moći obaviti što moram..a što se papanja tiče, dojim na zahtjev. U prvim danima je stalno bio na cici, svi su me pitali koliko često jede, ja sam uvijek odgovarala "svako malo" (Pa sam kasnije čula komentare- Joj, pa ona njega stalno doji! Joj, pa maloprije si dojila..).
Ne osjećam se kao rob. Ponekad je naporno, ali sve se to izdrži..

[k2007]

k2007, moja beba ima tek 5,5 mjeseci, on si je sam skrojio raspored, i gotovo sigurno znam kad će spavati i kad ću ja moći obaviti što moram..a što se papanja tiče, dojim na zahtjev. U prvim danima je stalno bio na cici, svi su me pitali koliko često jede, ja sam uvijek odgovarala "svako malo" (Pa sam kasnije čula komentare- Joj, pa ona njega stalno doji! Joj, pa maloprije si dojila..).
Ne osjećam se kao rob. Ponekad je naporno, ali sve se to izdrži..

ništa loše nisam rekla. dapače, kao što rekoh, svaka čast. ja sam se osjećala kao da sam rob svom djetetu, a moje dijete rob mojih grudi.

[belurka]

mi smo isto u rasporedu, kad god bi L plakala ja bi bi prvo ju nosala, stavljala u baby gym, dudu u usta i tek zadnje cica. Sad smo u ritmu svaka 3-4 sata i to mi je super, uspijem svasta napravit u danu i tocno kuzim kad je plac gladi a kad nosaj me!!

Valjda me nece adminice prebrisat ali da pokusas tako?

[mamabanana]

ma joj, evo sluzbeno sam pretrpila slom zivaca
vise ni ne znam sto bih mijenjala ni kako. kao da sam se i ja navikla sve rjesavat cicom pa sam bez nje i ja izgubljena. probat cu to s igranjem i zabavljanjem - malo da produzimo razmak, ali vec sam skroz naskroz izmozdena da nemam volje ni za sto.

[Layla]

k2007, ma znam da nisi ništa loše mislila, ali kad sam došla iz rodilišta i kad su me i patronažna i doktori savjetovali da ga hranim svaka tri sata, vidjela sam da je u praksi to nemoguće(barem meni)..a on je bio tako malen i sitan da ništa drugo nije htio osim cice, samo bi ga to smirilo..ponekad sam mislila da ću prolupat, a onda je on počeo rasti, otkrivati svijet, a gotovo svaki put kad je s tatom vani, izdrži po 3 sata...valjda zna već čovjek od koga šta dobiva..

mamabanana, vjerujem da si umorna, ali isto tako vjerujem da će ta faza proći i da će bebica sama napraviti razmake..

znala sam nekad ležati dugo pored njegove dekice na podu na kojoj se igra, bio bi miran i hvatao igračke, ali morala sam biti tik do njega..i onda navečer, kad zaspe, a ja udri po kućanskim poslovima..

[Layla]

k2007, ma znam da nisi ništa loše mislila, ali kad sam došla iz rodilišta i kad su me i patronažna i doktori savjetovali da ga hranim svaka tri sata, vidjela sam da je u praksi to nemoguće(barem meni)..a on je bio tako malen i sitan da ništa drugo nije htio osim cice, samo bi ga to smirilo..ponekad sam mislila da ću prolupat, a onda je on počeo rasti, otkrivati svijet, a gotovo svaki put kad je s tatom vani, izdrži po 3 sata...valjda zna već čovjek od koga šta dobiva..

mamabanana, vjerujem da si umorna, ali isto tako vjerujem da će ta faza proći i da će bebica sama napraviti razmake..

znala sam nekad ležati dugo pored njegove dekice na podu na kojoj se igra, bio bi miran i hvatao igračke, ali morala sam biti tik do njega..i onda navečer, kad zaspe, a ja udri po kućanskim poslovima..

[Layla]

k2007, ma znam da nisi ništa loše mislila, ali kad sam došla iz rodilišta i kad su me i patronažna i doktori savjetovali da ga hranim svaka tri sata, vidjela sam da je u praksi to nemoguće(barem meni)..a on je bio tako malen i sitan da ništa drugo nije htio osim cice, samo bi ga to smirilo..ponekad sam mislila da ću prolupat, a onda je on počeo rasti, otkrivati svijet, a gotovo svaki put kad je s tatom vani, izdrži po 3 sata...valjda zna već čovjek od koga šta dobiva..

mamabanana, vjerujem da si umorna, ali isto tako vjerujem da će ta faza proći i da će bebica sama napraviti razmake..

znala sam nekad ležati dugo pored njegove dekice na podu na kojoj se igra, bio bi miran i hvatao igračke, ali morala sam biti tik do njega..i onda navečer, kad zaspe, a ja udri po kućanskim poslovima..

[Layla]

Ispričavam se, nešto mi je zaštekalo, pa je otišlo tri puta

ja se stvarno divim vama koje dojite na zahtjev godinu, dvije, i više... kako je to uopće moguće, uz posao, hobije, obaveze...sve drugo što život nosi osim male bebe? nazovite me nemajkom, ali mene je ta stalna glad-žeđ-potreba-utjeha izludila, i odmah smo u startu postavili raspored. kakav god da bio, sad ja sve stignem, ne osjećam se kao nečiji rob (već kao majka svome djetetu, koja mu čini najbolje), beba je sretna, nema urlanja i mojeg osjećaja bespomoći...ne želim 'propagirati' red i disciplinu ovdje, kad je priznajem da je dojenje na zahtjev svakako najbolje (da sad ne nabrajam zašto..), meni se nekako ipak učinilo neprihvatljivo.

Vidim sličnost u mišljenju pa i ja tražim savjet. Beba je tek mjesec dana napunila 21.05. a što se dojenja tiče ona bi najradije stalno bila na prsima. Probala sam ju dojiti na zahtjev što je rezultiralo hranjenjem svakih 15 minuta, bljuckanjem u neograničenim količinama i na kraju grčevima radi prepunog trbuha. Sada me pedijatrica savjetovala da ju ne dojim na svaki njezin plač ali ona opet nekada spava po dva sata, a nekada po pola sata ili 15 minuta. Najveći je problem u cijeloj priči što najčešće jede u tri navrata - posisa, ja taman "spremim aparaturu" a nakon 1 minute ona ponovno traži. Probala sam i sa čajem produžiti vrijeme između obroka ali nije baš uspješno, a varalicu ne želi ni vidjeti.

Hvala na pomoći

[zmaj]

s vremenom...kako beba raste...prolazi i to vješanje po sisama!! dojim na zahtjev, jer mi je glupo svo malom davat jest onda kad to ne želi...nekad jede svako sat...nekad pređe 3, 4sata i niš...male bebe u počecima uglavnom i budi proždrljive, puno bljucaju i sl...i moj je bio takav...sad više nije...sad ima i druga zanimanja osim sise!! ustvari, zna se dogodit da ja njega navlačim ajd jedi...jer mi se učini da je puuuno prošlo....al, nema šanse...kad on oće i gotovo!! i ja to onda poštujem! sad je i vrućina...moguće je da beba tek malo cugne...radi žeđi...ja bih savjetovala dozvoljavanje da bebač bude na sisi od 0-24 ...jer, tako male bebe ne sisaju sam rad hrane!! maženje, sigurnost, utjeha, instinkt za sisanjem.... davanje čajeva prije 6mj nije preporučljivo...jer čaj ispire zaštitni sloj na crijevima...kojeg stvara majčino mlijeko...korištenje dudica i boca može dovesti do konfuzije...pa se beba navikne na bocu jer joj je lakše...kod mene nema boca (bar ne za sisanje) ni dudica...i mogu reć da se od onog "moj sisa i ničija više" polako oblikovao u sasvim, kako bih rekla, "pristojno" dijete

[NatasaM...]

ibalic, skroz malene bebe najcesce stalno traze sisati. I to je to. Na mami je da to izdrzi i navikne se.

I taman kad se mama navikne, beba navrsi cca 2-3 mjeseca, vise ne zeli uopce biti na sisi ili ne zeli sisati dovoljno dugo i mama ima problem da joj beba pojede posteni obrok.

Sve to brzo prodje, samo se treba prilagoditi. Problem nije u bebama, nego u nama - bebe nam namecu neki svoj ritam, a mi smo navikle dugacije, onda se naviknemo na njihov ritam, a one ga promijene. Uskoro su mala djeca ...

Kad si mama, onda si mama 24 sata na dan sve do kraja zivota i nema mrdanja, to se mora odraditi. Netko se snadje bolje, netko losije, ali sve smo mame i imamo ogromnu odgovornost za svoju djecu, pa dajemo od sebe najvise sto mozemo.

[k2007]

Kad si mama, onda si mama 24 sata na dan sve do kraja zivota i nema mrdanja, to se mora odraditi. Netko se snadje bolje, netko losije, ali sve smo mame i imamo ogromnu odgovornost za svoju djecu, pa dajemo od sebe najvise sto mozemo.

ovo je jako lijepo rečeno, i vrlo istinito.

(samo što ja nisam samo majka - imam i drugih uloga; trebam biti žena, ljubavnica, prijateljica, kćer, poslovna žena, studentica, ...samo svoja... 'majka' jest moja najvažnija uloga od svih navedenih, no ne mora me ograničavati da ne budem i ove ostale...

[ms. ivy]

sve to dođe s vremenom. u početku je beba potpuno ovisna o tebi i ti si izvor svega - i hrane, i utjehe, i sigurnosti, i prvih spoznaja o svijetu. kroz ono što joj pružiš prvih (otprilike) godinu dana, beba stvara sliku o sebi i o svijetu koja će biti temelj njezinog doživljaja za cijeli život.

i iako je ponekad teško biti "samo" mama, to je tvoja uloga.

polako i druge uloge dolaze na red i loviš sve veće komadiće vremena, samo treba strpljenja...

[k2007]

samo da još dodam - smatram da mama prije svega treba ugoditi sebi kako bi svojoj bebi mogla nesmetano dalje ugođavati i ugođavati, čini svoje najmilije sretnim/sretnom... onog sam mišljenja da nijedna mama ne treba patiti (time što čini loše sebi, čini loše i bebi) i 'čekati da prođe', već posložiti cijelu situaciju najprije u glavi, zatim i u djelu. a da pritom iz očaja ne prestane dojiti.
djetetu treba brižna, nasmijana, opuštena i zadovoljna mamica. i ovi najmanji itekako opažaju, osjećaju, pamte. moj sin recimo, kad netko izvan njegovog konteksta nešto malo grublje kaže, odmah plače. sebe trebamo zadovoljiti sitnicama da bismo njima mogli pružiti puno veće stvari, puno više ljubavi... i nikada, nikada ne prestati misliti na sebe. jer naš život nije nestao - samo se rodio novi.
to je moje mišljenje i takvo me stajalište oporavilo nakon velike krize par tjedana od poroda...

[k2007]

slažem se sa svima, pa ne znam otkud potreba da me se poklopi po glavi.

ja tvrdim - "treba uz brigu o djetetu biti sretan i zadovoljan"
vi tvrdite - "treba patiti ako je dijete sretno"

(ma znam da tako ne tvrditi, ali meni tako ispada... naravno da ću svome sinu biti samo mama, ali naš život propada ako samo mama postajemo i same sebi. ne vidim zašto ne bi - ako mogu - usrećila i sebe i njega. ako mogu istovremeno biti i samomama, samo supruga, samo svoja, itd itd. a ništa se ne mijenja - samo razmišljanje i tek neprimjetno koncepcija

[k2007]

ugađati, ne ugođavati (sva sam u elementu...haha)

[ms. ivy]

baš mi je fino sjelo nešto što sam pročitala u zadnjoj juulovoj knjizi - kao roditelji moramo definirati svoje granice kako bi nas djeca upoznala, i kako bi spoznala da moraju poštovati tuđe granice i braniti svoje.

ALI prvih (cca) 18 mjeseci djetetovog života ovo je neprimjenjivo - naše se granice tad nemilice krše kako bi djetetove potrebe bile zadovoljene. jer to jesu potrebe a ne zahtjevi, i to je period kad jednostavno sebe stavljamo u drugi plan.

ne bih to nazvala patnjom.

no, otišli smo poprilično OT, nije fer prema autorici topica.

[apricot]

djetetu treba brižna, nasmijana, opuštena i zadovoljna mamica.

sebe trebamo zadovoljiti sitnicama da bismo njima mogli pružiti puno veće stvari, puno više ljubavi... i nikada, nikada ne prestati misliti na sebe.

ja ti skidam kapu (i svima drugima kojima to uspijeva), ako si se mogla tako organizirati...
kako biti nasmijana i bezbrižna, ako ne spavam noćima i sva sam u strahu zbog djeteta koje tek upoznajem?
kako si priuštiti sitnice nauštrb djeteta? (što su sitnice: frizura, manikura, žuta štampa)?

dakle, imala sam izbor: ili da plače ona ili ja...
meni je to pitanje potpuno retoričko.
jer, odgovor se zna!

[k2007]

ma naravno, nikad dijete u drugi plan, samo da sebe možemo strpati u prvi. nisam to mislila. nego mene su konkretno svi plašili (osim moje mame - veliko joj hvala - ona me samo poticala) - joj kad rodiš, zapustit ćeš se fizički i psihički, bit ćeš stalno umorna, nema više spavanja, nema više kava s frendicama, faks i posao obavezno otpiši neko vrijeme, vidjet ćeš kako to ide - prek dana samo skakanje oko bebe a ni trenutak za sebe ili muža.....
jao jao, sad tek vidim kako su se prevarili! možda zato što sam mlada i zbilja nadobudna, možda zato što imam vrlo vrlo zahvalnu bebu (spremnu na kompromise ), možda zato što sam drugačije shvatila, prihvatila i postavila stvari od tih ljudi - pretežito tih majki koje se prvih godinu dana života svoje bebe sjećaju kao "ubojstva vlastite ličnosti". jesam prvih par tjedana malko patila, ali ne bih ni ja to nazvala patnjom već - privikavanjem. jedan dan sam samo 'posjela (ustvari-polegla ) malca u krilo' i dogovorili smo se što ćemo i kako ćemo. on je na moj dogovor i raspored pristao, ( i ne bih dalje tupila po svom da nije ) dapače sad mi se čini daleko zadovoljniji. uvijek nađem vremena za našminkati se i napraviti frizuru, obleku kupujem gurajući kolica, na kave idem s frendicama - i djetetom, puno se šećemo (što opušta i mene i malog), spavanje sam izregulirala rasporedom tako da i on uspije biti sit i naspavan, a i ja naspavana uz dovoljno vremena za svakodnevne obaveze. čak sam i s mužem uspjela izaći nekoliko puta na skoro cijelu noć van (hvala Bogu na baka-servisu), i nikada nitko nije radio problema oko ičega. ljudi me i dalje zapitkuju 'jaaaao, jadna, kako ti je teško sigurno.....', a ja se pametno smješkam i moram priznati nikad nisam bila sretnija
nije ovo off topic (oprostite ako jest ), jer moj je savjet svim ženama koje se ne mogu nositi ili se teško nose sa obavezama uz malu bebu (a posebno ovo ne skidanje sa cice), jest da pokušaju pogledati na sve sa vedrije strane i ne shvatiti sve tako ozbiljno. ima puno načina kako ugoditi sebi a da istovremeno skrbimo i prehranjujemo naše najveće blago

[NatasaM...]

k2007, tvoj prvi post gore je zvucao kao "uvela sam raspored dojenja svakih 3 sata, presvlacenja isto, plakao ili ne plakao, bio pokakan do grla ili ne, ja ga necu podojiti ili presvuci dok ne dodje vrijeme za to i sretna sam zbog toga".

[jazzmama]

Ne bi se baš reklo da "patim" jer mi dijete doji na zahtjev, ponekad da utaži žeđ, ponekad jer se želi uspavati i nemamo nekakav raspored dojenja, izuzetak je dohrana, a opet svaki dan smo vani, u šetnji, u shopingu, na kavi sa prijateljicom, išla sam na stručne sastanke i izbivala do 2h po noći, također hvala baka-servisu, dakle ostala sam poslovna žena, juče se s.., Katja se igrala, dakle i ljubavnica, par puta otišla kod frizera, svaki dan kad idemo van barem stavim olovku, maskaru, ruž - nisam zapuštena ni fizički, a ni psihički. Činjenica je da se prvih par mjeseci, dok mojoj bebi nisu prošli grčevi, moj život uglavnom orjentirao na 4 zida, ali bila je zima i hladno, pa nije bilo teško, bila sam neispavana i tankih živaca i u potpunosti podređena Katji, ali tu "žrtvu" kod tako male bebe moraš podnijeti - ona je apsolutno bespomoćna i odgovaraš na njene potrebe i to je to, ali to ne znači da si izgubila svoju osobnost, da više nisi ono gore, već si samo malo promijenila prioritete.
k2007, mislim da tvoja mama nije u pravu sa izjavom da smo mi jadne patnice nakon što se rodi dijete, dapače daleko od toga. Poanta imanja djeteta je da si u sebe ugradila još jednu ulogu, ulogu majke i postala još kompletnija i bogatija osoba , a ne da je tvoj preostali dio osobnosti ugrožen, pa se moraš boriti za njega!

[jazzmama]

Ne bi se baš reklo da "patim" jer mi dijete doji na zahtjev, ponekad da utaži žeđ, ponekad jer se želi uspavati i nemamo nekakav raspored dojenja, izuzetak je dohrana, a opet svaki dan smo vani, u šetnji, u shopingu, na kavi sa prijateljicom, išla sam na stručne sastanke i izbivala do 2h po noći, također hvala baka-servisu, dakle ostala sam poslovna žena, juče se s.., Katja se igrala, dakle i ljubavnica, par puta otišla kod frizera, svaki dan kad idemo van barem stavim olovku, maskaru, ruž - nisam zapuštena ni fizički, a ni psihički. Činjenica je da se prvih par mjeseci, dok mojoj bebi nisu prošli grčevi, moj život uglavnom orjentirao na 4 zida, ali bila je zima i hladno, pa nije bilo teško, bila sam neispavana i tankih živaca i u potpunosti podređena Katji, ali tu "žrtvu" kod tako male bebe moraš podnijeti - ona je apsolutno bespomoćna i odgovaraš na njene potrebe i to je to, ali to ne znači da si izgubila svoju osobnost, da više nisi ono gore, već si samo malo promijenila prioritete.
k2007, mislim da drugi nisu u pravu sa izjavom da smo mi jadne patnice nakon što se rodi dijete, dapače daleko od toga. Poanta imanja djeteta je da si u sebe ugradila još jednu ulogu, ulogu majke i postala još kompletnija i bogatija osoba , a ne da je tvoj preostali dio osobnosti ugrožen, pa se moraš boriti za njega!

[jazzmama]

Skužila sam grešku u prvom, pa se ispričavam mami k2007

[NatasaM...]

Poanta imanja djeteta je da si u sebe ugradila još jednu ulogu, ulogu majke i postala još kompletnija i bogatija osoba , a ne da je tvoj preostali dio osobnosti ugrožen, pa se moraš boriti za njega!

Potpisujem.

[Layla]

mamabanana, kako ste? Kakva je situacija?

[vertex]

k2007, tvoj prvi post gore je zvucao kao "uvela sam raspored dojenja svakih 3 sata, presvlacenja isto, plakao ili ne plakao, bio pokakan do grla ili ne, ja ga necu podojiti ili presvuci dok ne dodje vrijeme za to i sretna sam zbog toga".

Meni uopće nije tako zvučao. Meni je zvučao ovako: pokušat ću pronaći načine kako moja beba može meni malo izaći u susret, umjesto da unaprijed otpišem bilo kakve vlastite želje. Malo ću istraživati da vidim što znači koji njen mig, kad je spremna pričekati na mene par minuta dok se šminkam, i je li joj dovoljno da me za to vrijeme gleda iz ležaljkice za bebe dok joj ja nešto lagano pričam ili pjevušim, ili joj je baš potrebna sisa pa ću sve napustiti i posvetiti se njoj...Vidjet ću mogu li početi tražiti neki kakav takav ritam s kojim bismo obje bile zadovoljne...

[ms. ivy]

na ovom podforumu, a pogotovo kad se radi o periodu u kojem se dojenje još uspostavlja, nije mjesto pričama o nametanju ritmova i rasporeda. beba je ta koja diktira ritam dojenja, a "neskidanje sa cice" ima svoj razlog.

[vertex]

Ja nisam shvatila da se ovdje dojenje tek uspostavlja, beba iz prvog posta ima skoro 4 mjeseca. I ne vidim u mom postu nikakvo inzistiranje na nametanju ritmova. Prvo, on je interpretacija tuđeg posta, dakle ono kako sam ja shvatila tuđe mišljenje, i drugo, on govori o ispitivanju bebinih potreba, granica, mogućnosti i u tom smislu traženju prostora za mamu, a ne nauštrb djeteta.

[ms. ivy]

ja sam shvatila da govorimo o prvom postu k2007. nažalost, autorica prvog posta na topicu nas sad vjerojatno $#%`&*#. :/

[vertex]

A, oprosti, mislila sam da je i meni upućeno...

[mamabanana]

ja sam shvatila da govorimo o prvom postu k2007. nažalost, autorica prvog posta na topicu nas sad vjerojatno $#%`&*#. :/

ma nije bas tako strasno

ah, kod nas nema znacajnih promjena (nista se ne mijenja preko noci), ali valjda sam se ja uspjela onaj dan ispuhati pa mi je sad lakse.
danas mi je npr. jeo u 8 (ona klopanja od 4 ujutro do 8 ni ne racunam, niti znam koliko ih je bilo jer sam ga tad prebacila k sebi u krevet), u 9, u 10, u 12, onda jos barem 3 puta do 16 (ne znam kad jer smo bili u gostima) i onda od 18 do 20 isto jos valjda 3 puta.
cak ni kad imam pomoc drugih - da ga zabavljaju pa da mu probaju malo odvuci misli od cice - ne ide na duze od 2h. a ja sama nemam dovoljno energije cijeli se dan s njim navlacit oko toga hoce li jesti sad ili za pola sata, a preko tjedna smo cijeli dan sami. dudu nece, baby gym mu je zanimljiv ukupno 20min dnevno i to samo ak je dobre volje...
ah, sta cu, covjek je lud za svojom mamom

[apricot]

ma on je još - beba
pusti ga neka uživa još neko vrijeme, brzo će doći trenutak kada će autić ili lopta biti zanimljiviji od sise.
već te vidim na Izazovima roditeljstva: ne šljivi me ni pol posto, voli li me uopće

izdrži još malo...

[mamabanana]

već te vidim na Izazovima roditeljstva: ne šljivi me ni pol posto, voli li me uopće

sigurno ce tak i biti

[k2007]

ja sam shvatila da govorimo o prvom postu k2007. nažalost, autorica prvog posta na topicu nas sad vjerojatno $#%`&*#. :/

ja pak potpisujem vertex. moje riječi uvijek uspiju zazvučati grublje od tuđih :/

ispričavam se što dijelim savjete kako ispasti okrutna nemajka, sad tek shvaćam da je svaki individualni pristup protiv 'rodinih' načela. (ne znam samo zašto se moj sin, uz svu tu moju okrutnost, i dalje tako veselo smiješi kad god ga pogledam)

mamabanana, sorry

[mamabanana]

malo podizem svoju staru temu...

naime, nasa se situacija nije znacajnije promijenila, sad smo na 8,5mj. probala sam i s uvodjenjem ritma, sad kad smo vec malo uhodaniji s dohranom, i to funkcionira kojih tjedan dva, uz moje golemo trosenje energije na odvracanje paznje od cice, i tako sve dok nas ne omete nesto 'izvan rasporeda'. onda se opet vratimo u svakodnevni kaos. ocito nisam osoba od rasporeda

sve bih ja to jos kako tako prezivjela i pustila ovaj topic da potone u bezdan, ali zadnjih mi se dana cini da ja stvarno ili vise nemam dosta mlijeka ili ono vise njemu nije dovoljno hranjivo... jer on se ujutro, nakon sto je zadnja dva sata proveo uz mene cicajuci, budi sav grintav i jedva doceka da mu spremim kasicu za dorucak. pa je gladan opet za pol sata, sat, ovisno koliko je kasice pojeo.
ja sam od svega toga uzasno iscrpljena i pala sam na kilazi valjda preko 4kg u nepunih 2mj... to isto sigurno imam nekakav (los) utjecaj na moje mlijeko...

sta da radim? :?

[NatasaM...]

Nesto ga muci trenutno.
Ili se bori protiv bolesti
ili su zubici
ili je neki skok u razvoju
ili je nedavno cijepljen
ili ...
ali sigurno ga nesto muci kad trazi pojacano sisati.

Za mlijeko se ne brini, a ne brini se ni za ovu fazu, prolazna je.
Nemam sto pametno reci, samo izdrzi.