Odnos majka-kćer ili lijepo sam ti ja govorila...

[piplica]

Dakle moja majka i ja...
Ona ne može obuzdati svoju kritičku narav, a ja ne mogu suspregnuti svoju frustraciju ukoliko prešutim, a kada joj odgovorim, poslije se loše osjećam...
Uglavnom nikako na zelenu granu.
Ako su mi djeca bolesna, nisam ih dobro obukla (pokrila), ako je kuća neuredna, ne znam se dobro organizirati, ako ručak nije ukusan, nisam se dovoljno trudila, ako sam se sporječkala sa suprugom/šeficom/prijateljicom, sigurno sam ja kriva..
Jako voli kritizirati, a kritiku ne voli primiti. Pokušala sam "na hladno" sa njom razgovarati, objasniti koliko me te njene opaske i primjedbe pogađaju, a njen je komentar da istina uvijek boli. I da se sa mnom ne može razgovarati.Ne znam kako da joj objasnim da istina nema veze sa time...
Kada je zamolim da se suzdrži bar od primjedbi koje nisu bitne (npr. kada pita šta sam ponudila goste, pa prigovara, pa pita šta sam nekome kupila, pa prigovara itd.), kaže da će odsada samo šutiti, kada vlastitoj kćeri ne može reći šta misli. Pa se duri danima...
Inače je vrlo razumna žena, ima puno prijatelja, svi je vole, samo je prema meni prekritična.
Šta da radim, kako da je urazumim, a da se ne udaljimo, jer do toga dolazi svaki put kada joj nešto kažem.
Upomooooć!!!!!

[Mukica]

Vrati joj istom mjerom
Tek kad netko tvoje oruzje upotrijebi protiv tebe skontas ono sto ti do tad nikak nije islo u glavu

[sandra123]

Čovječe!Koja frapantna sličnost! Opisala si moju mamu do u detalj!Moja je sreća što je ona u Mostaru a ja u Splitu!Uh!Malo je grubo ispalo,ali nemojte mislit da se ne volimo.Samo što je ona uvijek ta prigovaranja radila.A znam da bi mi "pomogla leševe nosit"ali udavi sa tim zvocanjem do boga!Neznam kako izbjeć i mene zanima kako fino i kulturno objasnit da to mene boli.Ona kao da nije svjesna tih upadica.

[Lutonjica]

ja ti se divim što to trpiš.
ja sa svojom mamom ne bih uopće komunicirala, da je takva.

kada pita šta sam ponudila goste, pa prigovara, pa pita šta sam nekome kupila, pa prigovara itd

a o ovakvim stvarima nikad ne razgovaram s mamom, to su totalne sitnice koje nemaju ama baš nikakve veze s njom. svekiji znaju postavljati takva pitanja, tako da donekle razumijem o čemu pričaš, ali ja na takva pitanja odgovaram skroz općenito jer me živcira takvo preispitivanje. npr. što si ponudila gostima? ne znam, ono što sam imala u kući. pogled u stranu i gotovo s tim.

[**mial**]

evo i meni u ovaj klub "nevaljalih" kćeri
mi smo se baš u subotu porječkale, al najviše se borimo oko odgoja moje kćeri. nikad njoj ništa ne paše što god ja napravila, ljetos mi je čak rekla da sam nemajka. pokušala sam kako kaže mukica uzvratiti ali tad sam tatina kćer - oni su rastavljeni i nikad nisam imala s ocem neki normalan odnos, pa onda to još i više boli
ona je u subotu demonstrativno otišla od nas, iako zna da je ona kriva jer curki sve dozvoljava, a kad ja nešto pokušam maloj objasniti nikako nije dobro jer ja neznam a ona ju samo mazi i govori joj ti si moja jedina. i curka je naučila kad ju neko pita: šta si ti? - jedina i digne palac gore. sad je šutnja od obe ona čeka da ju ja nazovem, a ja neću jer ako je neko u ovoj priči povrjeđen to sam ja. dobila je preveliku slobodu što se tiče curke i sad me to debelo košta. uvijek je najpametnija i sve što joj ja kažem njen je odgovor da je ubodem u srce, a samo sam iskrena i negledam kroz ružičaste naočale život kao ona i onda kad ih skine padne u takvu depresiju i normalno opet mene povuće.
Piplica neznam ti dati pravi savjet, a ni sebi. al jedan virtualni ti šaljem jer ima nas još u istoj kaši. slabe smo na njih i one to znaju.

[flower]

ja imam takvog tatu

[Mima]

A ja isto mamu :/

Bilo mi je smiješno njeno ponašanje sve dok nisam dobila dijete, sada me njeni prigovori smetaju.

[MGrubi]

da bi ona shvatila, ....

svaki slijedeći put kad ti nešto prigovori odgovori joj sa rečenicama:
JA želim ...
JA hoću ...
JA sam odlučila ....

ti i nitko više

[NatasaM...]

Meni su u tim situacijama spas moje sestre. Nazovemo jedna drugu i zalimo se sto je mam kojoj od nas rekla, pa nam bude lakse.

[VIPmama]

što si ponudila gostima? ne znam, ono što sam imala u kući. pogled u stranu i gotovo s tim.

ovako ja kad god je priča o klopi

[Lutonjica]

[Liebe]

Izgleda da moja mama ima kopiju.

Šalim se, mada uopće nije smiješno. Mene taj strogo kritički odnos ubija. Kritika ide do toliko banalnih sitnica, da sam počela sve prešućivati gotovo sve. Razgovor se svodi na da, da mama, naravno.... I onda puknem, pa nije dobro.

Ja ne znam kako promijeniti naš odnos. Nju ne mogu promijeniti, onda valjda trebam sebe, ali kako??

[**mial**]

meni ponekad dođe da ju pitam : pa kako si ti to odgojila svoje djete?
pa nek si misli

[paci]

moja mama je to radila prije, kad sam bila cura, a sad više ne.
ali zato je počela MM-u zvocati, i to kad mene nema, a on fin pa trpi rekla sam mu sto puta neka joj vrati istom mjerom, no bez efekta.

[Mima]

Meni je najgore što je moja mama počela prigovarati i MM-u :shock:

Ja sam navikla, pa joj se smijem, ali MM-u to naravo ide na živce i zato su se njih dvoje par puta posvađali, što je opet grozno neugodna situacija.

Tako ja njoj jedan dan kažem da nek pusti MM-a na miru, da sam ja navikla, ali da njega njeno prigovaranje živcira, i ona kaže ok,da, stvarno, i ISTI DAN kaže MM-u: Ti bi se trebao zdebljati barem pet kila!

Ona misli da to nije prigovaranje, nego da ona samo izražava svoje mišljenje

Meni je btw. prošlo ljeto rekla da se trebam ošišati kao Hilary Clinton, a kad sam joj se smijala se naljutila.

[ina33]

Jako voli kritizirati, a kritiku ne voli primiti. Pokušala sam "na hladno" sa njom razgovarati, objasniti koliko me te njene opaske i primjedbe pogađaju, a njen je komentar da istina uvijek boli. I da se sa mnom ne može razgovarati.Ne znam kako da joj objasnim da istina nema veze sa time...
Kada je zamolim da se suzdrži bar od primjedbi koje nisu bitne (npr. kada pita šta sam ponudila goste, pa prigovara, pa pita šta sam nekome kupila, pa prigovara itd.), kaže da će odsada samo šutiti, kada vlastitoj kćeri ne može reći šta misli. Pa se duri danima...
Upomooooć!!!!!

He, he, same here. Ovo za nuđenje gostiju - čista klasika - to je moja none uvijek moju mamu pitala i to do u detalje - jel' gavrilovićka, a jel' bilo i kekasa itd. Evo, sad mi milo u stvari oko srca kad se toga sjetim. To mi je onako sindrom tih tradicionalnih žena, Dalmacija, Mostar itd. Kako - nikako. Probaj zanemarit - tipa u jedno uho unutra, iz drugog van. Doduše, ako ti je često doma (pomaže oko djece i sl.), ići će malo teže. Ako te baš strašno nervira, probaj minimizirat makar boravak u istoj prostoriji ili joj daji minimalno informacija (u biti, svodi se na neku minimalnu komunikaciju - nemoj spominjat da si imala goste itd. itd.). Žalosno, ali s našom mamom jedini modus vivendi - za svaku našu bolest ili dječju bolest od mojih nećakinja - prva je reakcija - a sigurno si ovo ili ono. To je jače od nje, poslije joj je žao. Pusti nju neka više priča, a ti misli o desetome. Nije to ništa loše, ali di ćeš mijenjat ženu od pretpostaljam 60+ godina. Ja imam sreću pa moja isto nije samnom u gradu, sisterica s kojom je u gradu ima tu strategiju - inkomunikado tj. minimalne informacije o bilo čemu - ona je to prihvatila kao dio sestrinog karaktera (ona "ne govori"). A govori, samo meni.

[ina33]

Meni je btw. prošlo ljeto rekla da se trebam ošišati kao Hilary Clinton, a kad sam joj se smijala se naljutila.

Prije mog vjenčanja - trebala bih imat frizuru ko' princeza Dijana . A jesu, drage su i naporne te naše mame.

[vještičica]

Jel se to moja mama klonirala?
Ja sam šizila, i vikala, i molila, i pričala... Ništa nije pomagalo.
Sve do jednom, kad nas je obe probudila iz popodnevne dremke, još jednom nenajavljenom posjetom Grogi od (ne)spavanja, ljuta zbog toga što je M probuđena (a i vrapci na grani znaju da ona spava samo kad baš mora), dreknula sam "Šta 'oćeš sad kog vraga!?" (znam, nije lijepo, moj mi se želudac, izjedan grižom savjesti, to veče "odužio" bolovima i žgaravicom)
Ni to nije pomoglo, bila je samo uvrijeđena.
Čašu je prelilo to što je (po ko zna koji put) dočekala mm da dođe kući s posla. A na njemu se vidjelo da mu je dosta da ga kući dočekuje tašta i ljuta/nervozna/svakakva supruga. Mislim, nije on ništa rekao, nije ni morao. Otišla je u roku "odmah". Nakon toga nije zvala danima, došla od tad nije ni jednom. Ja sam nazvala prva da se najavim da bi došli u goste (jesam fina, jel' da? )
A komentare od "ne znaš je nahraniti" do "kad će sjesti za trpezu?"; "stavi je u kolica, pa nek plače, navići će se" ( ), "što šiješ?, samo trošiš vrijeme"; "šta imaš spremati, izađi napolje", u sljedećoj rečenici, "što ti je ovako neuredno, jel ti ruke iz guz... rastu?!" sam naučila vremenom da ignorišem. Mada, povremeno me jako, jako pogode. Smeta me što misli da ima pravo da komentariše/sugeriše/naredi sve i svašta na način koji joj se trenutno učini prikladan, i smatra da sve moram prihvatiti/poslušati/progutati kao svaka "dobro odgojena kćer" :mad:

[tatek]

ja imam takvog tatu

I ja sam ga imao.
I uzivao sam kad sam se odselio iz roditeljske kuce (u drugi grad i drzavu), to je bilo otkrice - zivot bez prigovaranja, zivot iz snova!
Iskreno sam bio veseo radi toga. Kontakte sam i dalje odrzavao, recimo jednom mjesecno, i to je bilo taman. Nakon selidbe iz rodne kuce su se stvari donekle primirile, no meni je zauvijek ostalo to neugodno sjecanje na dane i godine mladosti (i ne samo mladosti) i, na zalost, odnosi su ostali u slicnom tonu (iako blazem) sve do njegove smrti.

Inace nisam pesimist po zivotnom svjetonazoru, no bojim se da ti ne mozes uciniti puno u tom odnosu osim se izvuci iz njega onoliko koliko ti to dopustaju tvoji osjecaji prema majci. Ja sam se nakon svog "izvlacenja" selidbom osjecao znatno bolje nego prije (a opet nisam sasvim prekinuo odnose tako da nisam s te strane osjecao nikakvu svoju osobnu griznju savjesti) .. a ti vidi mozes li na neki nacin smanjiti njeno prisustvo u tvom zivotu.

(za one koji zele citati o tome, nek bace pogled na knjigu "Otvrovni roditelji" koja oslikava i ovakve situacije)

[tatek]

Mislim da nema drugog recepta ni za roditelje sa slicnim "nezdravim" navikama: stalno mrgodjenje, pretjerana kontrola, averzija prema partneru ... Posto mi ne mozemo (i ne smijemo) mijenjati druge, ako oni sami ne zele nesto promijeniti kod sebe nakon nasih primjedbi tada je jedini preostali izlaz izvaditi sebe iz takvog neugodnog okruzenja. Olaksanje koje se pritom osjeti je nevjerojatno i zelio bih da ga kad-tad dozive svi kojima su zivoti zagorceni na ovakve i slicne nacine!

[tulip]

E sad mi je lakše, pa ima nas bome dosta!
I moja zna izgovoriti takve grozote koje ne bi nijednom drugom stvoru rekla. Ja je znam pitati da li bi to rekla npr. nećakinji... A naravno uvrijedi se na tri dana samo ako je neko krivo pogleda.
I sve su moje prijateljice divne a ja sam grozna. Niti izgledam kako treba, niti se ponašam kako treba, ružno sjedim, ružno govorim, o odgoju da ni ne pričam, a kako mi dijete slabo jede... i sve već gore spomenuto.
I svaku sitnicu razradi do SF priče...tipa od MM je danas mrzovoljan do par rečenica dalje "što vi uopće radite zajedno???" ili "sama si si kriva za život koji imaš" - a ja ?????????????
Žalosno je što nas to banalno kritiziranje tjera u smanjivanje komunikacije, a u stvari je moja mama osoba s kojom bih mogla i željela više i dublje komunicirati...
Ja se vježbam da ne razbijam glavu danima onime što mi je rekla..ona za dva dana ionako više nema pojma što je to ružno prokomentirala niti zašto...

[ina33]

Mislim da nema drugog recepta ni za roditelje sa slicnim "nezdravim" navikama: stalno mrgodjenje, pretjerana kontrola, averzija prema partneru ... Posto mi ne mozemo (i ne smijemo) mijenjati druge, ako oni sami ne zele nesto promijeniti kod sebe nakon nasih primjedbi tada je jedini preostali izlaz izvaditi sebe iz takvog neugodnog okruzenja. Olaksanje koje se pritom osjeti je nevjerojatno i zelio bih da ga kad-tad dozive svi kojima su zivoti zagorceni na ovakve i slicne nacine!

Mogu samo potpisati. Ako nisi u stanju zaista ignorirati (na način da totalno zanemariš), minimiziraj njeno prisustvo u tvom životu. U svakom slučaju - ili minimiziraj značenje njenih riječi ili nju u svom životu. Ne možeš je mijenjati i očekivati da će nešto shvatiti - ne radi se o tome da si se nespretno izrazila i da će ona to, na drugi način rečeno, shvatiti. Davaj joj što manje "štofa". To je recept mene i sisterice, zasad šljaka OK, lakše meni jer nisam u istom gradu plus nema od mene (još) unuka, nego njoj (jer jako je teško uskratit baku djeci), ali može se to izvesti npr. da ih ona izvede vani itd. Kao baka je super kad je u dobrim fazama. I već je naučila da sisterici ništa za djecu ne smije reći jer je ona "nervozna". Pa zove mene da joj ja kažem - ali i to se prorijedilo jer ja svaki put odmah kažem "nema šanse". Onda to završi u nekoj lamentaciji "današnji mladi + uzdah" i bude case closed. Samo ne treba nastavljat spiku na temu.

[maria71]

svatko od nas ima svog osobnog terorista

[tulip]

Ja ne želim još više prorijeđivati odnose, čak mi i fale roditelji, ne živimo u istom gradu i to rješava pola problema, a unuka im dam nek ga vode u šetnju ili uzmu k sebi i ne petljam se previše, jer znam da su u konačnici normalni i da su nas uglavnom normalno odgajali, ionako se svađamo oko sitnica. A inače volim mamu i mislim da je divna i da mi je puno pružila u životu, često uvidim da su joj neki ozbiljni savjeti bili na mjestu, pa se onda trudim minimalizirati utjecaj njenih ružnih sitnih opaski na mene. I sve bolje mi uspijeva...
Ali muči me ponekad da li ona to stvarno misli ili samo ne pazi kako se izražava...pa i ja na žalost više pazim kako se obraćam klijentima nego ukućanima...

[Freja]

Kod mene je, na žalost, još malo gore, jer je, uz potrebu da kontrolira sve i svekog oko sebe, još i vrlo promjenjivoga raspoloženja. Evo najsvježiji primjer - D je bolestan pa ne može u vrtić. U petak smo se dogovorile da će mi ga pričuvati danas poslije podne da mogu raditi (dio dana u tjednu mogu raditi od doma). Jučer se čujemo i razgovor počne kako sam iscrpljena, kako se svakako moram odmoriti, neka si uzmemem vremena za sebe, a onda sasvim slučajno iz razgovora shvatim da ona nema namjeru danas doći - jer si je ona "zgruntala" i više joj ne odgovara nego ima neke obaveze (u mirovini je). I naravno da sam šiznula, poludjela po stoti put što se moj posao tako omalovažava i što se ne drži dogovora. Nadurila se, spustila slušalicu i sad očekuje da se ja njoj ispričam. I to mi napravi uvijek kad joj uleti nešto što joj je, očigledno, važnije od njezine kćeri i unuka. Ne bi li bilo poštenije da otvoreno kaže - ne mogu, ne želim ili što god?
A sama sam si kriva što sam se dovela u situaciju da ovisim o njoj jer sam je poslušala nekoliko puta kad je rekla da ne trebam sitericu, da će ona uskakati kad treba. Neko vrijeme smo ipak imali sitericu, i to je bilo sjajno rasterećenje, ali smo tek nedavno ostali bez nje i još nisam pronašla drugo rješenje. Nevjerojatno kako mame koje čitav život žrtvuju za svoju djecu (a moja to je) mogu istovremeno biti tako okrutne kad je čovjeku pomoć najpotrebnija. Jesu li to godine ili što drugo, ne znam, ali me čini jako tužnom.

[Sanja]

svatko od nas ima svog osobnog terorista

Ili više njih. :/

[tulip]

Ovo se i meni desi tu i tamo, ali ne zato što joj je nešto drugo važnije, nego jer se baš kad treba nešto nafrlji Čak na kraju zna i doći, ali tako da me do zadnjeg trenutka frka i da tražim druga rješenja.
Moja je fakat inače ok, ali ima promjene raspoloženja da poludiš..je l to normalno u tim njihovim godinama?

[piplica]

Meni su u tim situacijama spas moje sestre. Nazovemo jedna drugu i zalimo se sto je mam kojoj od nas rekla, pa nam bude lakse.

Ja imam brata. Koji je uvijek na njenoj strani. Jer ona njemu, naravno, ništa ne prigovara. Čak i kada joj nešto smeta, proguta i prešuti. Ne usudi ga se niti pitati kada će doći, da ne bi osjećao obavezu...
Ako joj, nedajbože, kažem da je nepravedna, ona se izbezumi, pa njoj smo mi jednaki k´o dva oka u glavi, ja sam ljubomorna i sebična i bezobrazna itd...
A samo da je čujete kako mu se medeno na telefon javlja, a meni uvijek sumorno... Kada mi se javi oduševljeno, ja samo prokomentiram:" imaš goste?" a ona se čudi kako znam?
Dobro, shvaćam da je odnos između majke i sina drugačiji i poseban (imam i ja dva sina). Samo bi bilo dobro da od njega imam podršku, jer inače imamo super odnos, zafrkantski, a sa puno povjerenja, samo "protiv mame" ne smijem niti u šali...
Netko je od vas rekao da smanjim njeno prisustvo u svom životu, što praktički ne bi bilo teško izvesti, jer ona radi, ja radim, ne obavezujem je da mi pomaže niti čuva djecu, osim iznimno... (inače sam protiv iskorištavanja baka i djedova), ali ja to ne želim. Želim da ona ima mjesto u mom životu, u životu moje djece, njenih unuka, koji je obožavaju, čak je MM voli, i ona njega (iako za njega ima tisuću i jednu primjedbu, koju "u povjerenju" kaže meni, božesačuvaj njemu), ali želim da mi prestane pametovati. Samo se bojim da je to nemoguće...
Možda bi mi stvarno bilo bolje da malo poradim na sebi da postanem 8)

[vesna72]

Mislim da je nekim je roditeljima jednostavno teško prihvatiti da su im djeca odrasla i sposobna donositi svoje odluke.

Srećom, nemam takvih problema

[Sirius Black]

Moja baka je takva. Dolazi k starcima ko neki inspektor i sve mora iskritizirati. Mami stalno govori kak je debela, komentira kak se netko obukao, ako je doma nered i sl. Ja imam problema s tenom, pa ako mi se koža pogorša uopće se ne ustručava da to naglas komentira, vrlo često i pred gostima, u stilu "kak to opet izgledaš". Onda se duri ako joj bezobrazno odbrusim.
Mama se trudi da ne bude takva i kad počne kokodakati i dijeliti savjete dovoljan je komentar "ista si ko baka" da se odmah ohladi.

[ina33]

svatko od nas ima svog osobnog terorista

Je. Ali i svog dobrog anđela, svog personal Jesusa, nadam se .

[tatek]

[ Želim da ona ima mjesto u mom životu, u životu moje djece, njenih unuka, koji je obožavaju, čak je MM voli, i ona njega (iako za njega ima tisuću i jednu primjedbu, koju "u povjerenju" kaže meni, božesačuvaj njemu), ali želim da mi prestane pametovati. Samo se bojim da je to nemoguće...
Možda bi mi stvarno bilo bolje da malo poradim na sebi da postanem 8)

Ovdje je situacija "ti ili ona", ako je ona takva kakva jest i ako ne reagira na tvoje primjedbe na njeno ponasanje, tada zaista ne vidim ni malo sanse za nekakvo kompromisno rjesenje. A vjerujem da bi ti ipak trebao biti drazi tvoj kvalitetan zivot nego gajiti nadu u nekakav idealan suzivot pun sklada izmedju tebe i nje.

(mozda ovo zvuci malo grubo, ali bas sam zelio ogoliti istinu do krajnosti da se bolje vidi taj odnos)

[ina33]

[ Želim da ona ima mjesto u mom životu, u životu moje djece, njenih unuka, koji je obožavaju, čak je MM voli, i ona njega (iako za njega ima tisuću i jednu primjedbu, koju "u povjerenju" kaže meni, božesačuvaj njemu), ali želim da mi prestane pametovati. Samo se bojim da je to nemoguće...
Možda bi mi stvarno bilo bolje da malo poradim na sebi da postanem 8)

Ovdje je situacija "ti ili ona", ako je ona takva kakva jest i ako ne reagira na tvoje primjedbe na njeno ponasanje, tada zaista ne vidim ni malo sanse za nekakvo kompromisno rjesenje. A vjerujem da bi ti ipak trebao biti drazi tvoj kvalitetan zivot nego gajiti nadu u nekakav idealan suzivot pun sklada izmedju tebe i nje.

(mozda ovo zvuci malo grubo, ali bas sam zelio ogoliti istinu do krajnosti da se bolje vidi taj odnos)

Tatek, ti si mi uzeo riječ iz usta, stvarno, valjda imamo slična iskustva. Da - ja sam to sebi tako postavila, žao mi je, majko, ali ovdje se radi ili ti ili ja. I nakon toga mi je lakše.

Piplica, jes, odgovor je u tome da moraš raditi na sebi i odlučiti kako ćeš se s time nositi i koju ćeš strategiju imati - ne možeš se svaki put nervirati oko toga, that's for sure. Pa sad, što bolje pali - ili da se skuliraš i izignoriraš, ili da se izmakneš, to ti je jedini izbor.

[ina33]

Da, i ja sam to sebi definirala "nužna psihička samoobrana". Moja sisterica misli koji put da sam srca kamenoga, ali ima tu još stvari koje nisu za forum i mislim da to treba tako postavit i sve joj lijepo oprostiti - jer ona ne zna drugačije i ne vidi se (a niko sebe ne može baš skroz objektivno vidjet). Radi se o tome kako ćeš se ti na to postaviti, to ti je jedino moguće.

[piplica]

Ovdje je situacija "ti ili ona", ako je ona takva kakva jest i ako ne reagira na tvoje primjedbe na njeno ponasanje, tada zaista ne vidim ni malo sanse za nekakvo kompromisno rjesenje. A vjerujem da bi ti ipak trebao biti drazi tvoj kvalitetan zivot nego gajiti nadu u nekakav idealan suzivot pun sklada izmedju tebe i nje.

(mozda ovo zvuci malo grubo, ali bas sam zelio ogoliti istinu do krajnosti da se bolje vidi taj odnos)

Nije uopće grubo (ha, ha, navikla sam ja na grublje ), vjerovatno si u pravu, samo ja nemam snage za takav rez.

[tatek]

Da, i ja sam to sebi definirala "nužna psihička samoobrana".

ina33, to je rijec koju sam trazio, a nisam nasao za svoj prethodni post - hvala ti na nadopuni koja sve objasnjava!

[ina33]

Ovdje je situacija "ti ili ona", ako je ona takva kakva jest i ako ne reagira na tvoje primjedbe na njeno ponasanje, tada zaista ne vidim ni malo sanse za nekakvo kompromisno rjesenje. A vjerujem da bi ti ipak trebao biti drazi tvoj kvalitetan zivot nego gajiti nadu u nekakav idealan suzivot pun sklada izmedju tebe i nje.

(mozda ovo zvuci malo grubo, ali bas sam zelio ogoliti istinu do krajnosti da se bolje vidi taj odnos)

Nije uopće grubo (ha, ha, navikla sam ja na grublje ), vjerovatno si u pravu, samo ja nemam snage za takav rez.

Piplica, čula sam isto kao odgovor od jednog doktora na "ja nemam snage" - OK, kad budeš morala, imat ćeš . Sretno!

[lucky day]

u svakom slucaju pomaze distanca...

ali nesto sam napravila ovo ljeto: imale smo vremena navecer pricati same i rekla sam joj: 'ajde mama reci mi sto ti mislis da bi trebala promjeniti na sebi, u cemu mislis da grijesim...'''

i pustila ju da prica, ali stvarno pustila i slusala - trazila trunke istine tj. konstruktivne ideje u njenoj prici...
imajuci u vidu da je to samo njezina percepcija mene - koja govori vise o njenoj slici same sebe nego o meni...

a kako sam ju pustila da prica i ona je vidjela da stvarno slusam ali se suzdrzavam od negativnih ili pozitivnih komentara - sama je sebi uskakala u usta ali i skuzila koliko u stvari vise govori o sebi tj. o onome sto vidi kao svoje greske u zivotu a ne moje... prepoznaje svoje karakterne osobine u meni... i napuhuje ih van proporcija koje ja, kao njeno dijete, zasluzujem i jesam...

opaska1: ovo NE raditi ako ste umorne, tanjih zivaca, imate 'publiku' ili nemate dovoljno vremena za razgovor...
opaska2: ne ocekivati njezinu promjenu - ali cete vidjeti kako nakon toga zlobni komentari u buduce prolaze pored vas kao dasci vjetra... jednostavno ne bole vise... i to je jedina promjena koja vam/mi i treba: cuti, uzeti sto nam eventualno moze biti od koristi - ostalo otpustiti kao njezin problem i njezinu projekciju...

[flower]

ja sam dugo zivjela u uvjerenju da sam stvarno ja ta koja sam nesposobna...i da on ima pravo, srecom imala sam mamu koja mi je znala objasniti stvari, ali mi je tek psihijatrica uspjela otvoriti oci i ocvrsnuti me...
...e sad sam nezainteresirana (po njegovom)
i da ne bude zabune jako jako ga volim i izvrstan je nonic... znaci ipak nije situacija ja ili on...

[ina33]

Tj. točno je rel. hladno rekao "Kad više ne budeš mogla, imat ćeš snage". I tako je otklonio moje plačno-tužno "Ali ja to, doktore, ne moogu." I pogodio poantu "u sridu". Svijet je koji put jednostavan, jednostavniji nego što mi sebi želimo priznati, doduše, stvari moraju biti tako drastične da se to stvarno percipira kao samoopstanak.

[ina33]

ja sam dugo zivjela u uvjerenju da sam stvarno ja ta koja sam nesposobna...i da on ima pravo, srecom imala sam mamu koja mi je znala objasniti stvari, ali mi je tek psihijatrica uspjela otvoriti oci i ocvrsnuti me...
...e sad sam nezainteresirana (po njegovom)
i da ne bude zabune jako jako ga volim i izvrstan je nonic... znaci ipak nije situacija ja ili on...

U nekom smislu je - vjerujem li sebi ili njemu. Moja mama je izvrsna baka, brižna mama, ja je volim. Ne shvatiti doslovno. Nego samo upotrijebiti kod nekog takvog "okršaja" (u glavi odmah "delete", ako ne ide distancirati se malo, ako ne ide, ne ide, distancirati se više). To su nijanse, ali potreban je taj klik prvi - ja sam u pravu, to me ne tangira, može se i tako parafrazirati, ovisi sve i o, ajmo reć, "težini osobe s druge strane", a ima nas svakakvih - od psih. bolesnika pa nadalje.

[ina33]

opaska2: ne ocekivati njezinu promjenu - ali cete vidjeti kako nakon toga zlobni komentari u buduce prolaze pored vas kao dasci vjetra... jednostavno ne bole vise... i to je jedina promjena koja vam/mi i treba: cuti, uzeti sto nam eventualno moze biti od koristi - ostalo otpustiti kao njezin problem i njezinu projekciju...

You hit the nail on the head, baby - "u sridu"!!!

[lucky day]

"Kad više ne budeš mogla, imat ćeš snage". I tako je otklonio moje plačno-tužno "Ali ja to, doktore, ne moogu." I pogodio poantu "u sridu". Svijet je koji put jednostavan, jednostavniji nego što mi sebi želimo priznati, doduše, stvari moraju biti tako drastične da se to stvarno percipira kao samoopstanak.

tocno to!

mislis li na frizuru il sto unca tvoje zaove misli o tebi kad se u sumi nadjes pred lavom spremnm za napad?
i dont think so...

kad se uhvatim u uzrujavanju oko gluposti sama sebi kazem: 'daaaj, lucky day, get a life!'

[Maslačkica]

Jao, jao...pa mame su nam klonovi!!!!!

Ja se samo nadam da neću biti kao ona u tim stvarima, ali čujem NJENE riječi iz svojih usta nekada, pa sam onda :shock:

I naravno da ne valjam i naravno da se osjećam nesposobnom....

[tatek]

u svakom slucaju pomaze distanca...

ali nesto sam napravila ovo ljeto: imale smo vremena navecer pricati same i rekla sam joj: 'ajde mama reci mi sto ti mislis da bi trebala promjeniti na sebi, u cemu mislis da grijesim...'''

i pustila ju da prica, ali stvarno pustila i slusala - trazila trunke istine tj. konstruktivne ideje u njenoj prici...
imajuci u vidu da je to samo njezina percepcija mene - koja govori vise o njenoj slici same sebe nego o meni...

a kako sam ju pustila da prica i ona je vidjela da stvarno slusam ali se suzdrzavam od negativnih ili pozitivnih komentara - sama je sebi uskakala u usta ali i skuzila koliko u stvari vise govori o sebi tj. o onome sto vidi kao svoje greske u zivotu a ne moje... prepoznaje svoje karakterne osobine u meni... i napuhuje ih van proporcija koje ja, kao njeno dijete, zasluzujem i jesam...

opaska1: ovo NE raditi ako ste umorne, tanjih zivaca, imate 'publiku' ili nemate dovoljno vremena za razgovor...
opaska2: ne ocekivati njezinu promjenu - ali cete vidjeti kako nakon toga zlobni komentari u buduce prolaze pored vas kao dasci vjetra... jednostavno ne bole vise... i to je jedina promjena koja vam/mi i treba: cuti, uzeti sto nam eventualno moze biti od koristi - ostalo otpustiti kao njezin problem i njezinu projekciju...

Pokusao sam ovako nesto sa svojim starim nekoliko puta ... na zalost, nije bio u stanju pogledati "u sebe". Tek je u nekoliko izrazito sentimentalnih situacija u par rijeci dao do znanja da ni sa sobom nije zadovoljan. Na zalost, dalje nije islo, oklop je bio precvrst i svoja razmisljanja je odnio zauvijek sa sobom bez da je sa ikim govorio o njima (nije ni sa mojom mamom). Zaista, ako netko kad uspije dobiti tu osobu da pogleda u sebe, tada je vec napravljen veliki korak naprijed, barijera je makar na cas srusena ...

Meni je zao sto nisam nikad uspostavio takav kontalt kao ti, lucky day, no, kao sto vec rekosmo, radi svog osobnog psihickog zdravlja, vise ne razmisljam o toj temi. Jes, ostavilo je sve to traga na meni, ali si ne postavljam pitanja tipa "zasto", "kako" itd, jer to ne vodi nikamo ... ne bi vodilo ni da je on ziv, a ovako jos i manje.

[ina33]

Jao, jao...pa mame su nam klonovi!!!!!

Ja se samo nadam da neću biti kao ona u tim stvarima, ali čujem NJENE riječi iz svojih usta nekada, pa sam onda :shock:

I naravno da ne valjam i naravno da se osjećam nesposobnom....

He-he, normalno. I ja tako i svi. Meni se čini da se to sve multiplicira - mama čuje što je rekla none, ponavlja i dodaje svoje, ja čujem što njih dvije, ponavljam i dodajem svoje itd. . Ne, ozbiljno, ja se probam "boriti" protiv tih stvari u sebi - bar su nam (meni i sestri) osviještene, ako ništa, a nadamo se da nećemo lupit u drugu krajnost. Sve ti je to - probaj i nadaj se najboljemu.

[Mima]

Komentari moje mame (koji nisu zlobni, samo dosadni) oduvijek su prolazili pokraj mene tj. kroz jedno uho išli unutra a kroz drugo van.

Kako bi netko uopće ozbiljno shvatio osobu koja vam savjetuje da se ošišate kao Hillary Clinton, ili koja vam kad imate 30 godina i zapalite cigaretu kad vam dođu gosti kaže - Pušiš pred odraslima!

Ali, otkad imam dijete počeli su problemi, jer njeni neprestani prigovori i komentari da sa djetetom treba ovako ili onako (a uglavnom se odnose na to da je Lei hladno) stvaraju u meni osjećaj nesigurnosti (a Bog zna da ionako nisam previše sigurna u sebe i da se stalno osjećam kriva ako se Lei nešto dogodi).

[ina33]

I oprosti i sebi i njoj i noni itd., na "zglajzavanjima" kojih nužno ima. I to je to.

[tatek]

[quote="Maslačkica"]Jao, jao...pa mame su nam klonovi!!!!!

Ja se samo nadam da neću biti kao ona u tim stvarima, ali čujem NJENE riječi iz svojih usta nekada, pa sam onda :shock:
[quote]
E, to je nesto na sto svi moramo pripaziti!
Ja uvijek napomenem MZ kad pocne zvucati kao svoja mama (s kojom isto zna biti okapanja), cesto se zacudi "pa zar zaista ...?"
A ja sam sam sebi na strazi sto se tice mog starog pa se hvatam kad uletim u neku poznatu sablonu ...

[tulip]

Ja si kažem: To je njen problem, a ne moj, ako ničim nije zadovoljna.
Ako mi ono što govori stvarno nema smisla i smatram da nije u pravu, kažem sebi: ja sam zadovoljna svojim poslom, svojim mužem, ponašanjem svog djeteta ili što je već u igri trenutno...ne možemo uvijek misliti isto.
Kad bi sve što kaže bilo točno, to bi značilo da sam ja totalni promašaj i da ništa ne vrijedim, a ja to za sebe ne mislim niti ću joj dozvoliti da mi cijeli život potkopava samopouzdanje.