Odnos majka-kćer ili lijepo sam ti ja govorila...

[ina33]

Ali, otkad imam dijete počeli su problemi, jer njeni neprestani prigovori i komentari da sa djetetom treba ovako ili onako (a uglavnom se odnose na to da je Lei hladno) stvaraju u meni osjećaj nesigurnosti (a Bog zna da ionako nisam previše sigurna u sebe i da se stalno osjećam kriva ako se Lei nešto dogodi).

E, na ovom osjećaju nesigurnosti i krivnje u krizama treba raditi i to je to. I oprosti sebi unaprijed za neke eventualne greške, bilo po tvojoj procjeni ili po procjeni tvoje mame. Ti daješ najbolje što možeš i to je dovoljno i ti to, vjerojatno, već i sama znaš .

[piplica]

Jao, jao...pa mame su nam klonovi!!!!!

Ja se samo nadam da neću biti kao ona u tim stvarima, ali čujem NJENE riječi iz svojih usta nekada, pa sam onda :shock:

Ajme, toga je i mene strah!

[lucky day]

Pokusao sam ovako nesto sa svojim starim nekoliko puta ... na zalost, nije bio u stanju pogledati "u sebe".

Tek je u nekoliko izrazito sentimentalnih situacija u par rijeci dao do znanja da ni sa sobom nije zadovoljan. Na zalost, dalje nije islo, oklop je bio precvrst i svoja razmisljanja je odnio zauvijek sa sobom bez da je sa ikim govorio o njima (nije ni sa mojom mamom). Zaista, ako netko kad uspije dobiti tu osobu da pogleda u sebe, tada je vec napravljen veliki korak naprijed, barijera je makar na cas srusena ...

Meni je zao sto nisam nikad uspostavio takav kontalt kao ti, lucky day, no, kao sto vec rekosmo, radi svog osobnog psihickog zdravlja, vise ne razmisljam o toj temi. Jes, ostavilo je sve to traga na meni, ali si ne postavljam pitanja tipa "zasto", "kako" itd, jer to ne vodi nikamo ... ne bi vodilo ni da je on ziv, a ovako jos i manje.

tatek, gledajuci u tebe, komentirajuci tebe - gledao je u sebe...
ove dodatne sentimentalne situacije su jos i bonus...

mislim da - ako si prevrtis film tih razgovora iz te perspektive - vidjet vces da je oklop itekako pao...
i mozda ces tek onda izgubiti potrebu pisati uopce na ovu temu - kao i ja, naravno...

opaska br.2 je bitna - ja stvarno nisam PRIDOBIJALA mamu da pogleda u sebe... ona to svojim cinom kritiziranja i cini vrlo jasno... barem je meni jasno...
no svojim slusanjem kritike - bez obrane - sam joj dala prostora i sansu da to i sama skuzi AKO TO ZELI... sto djelomicno i jest...
no sto se mene tice nije morala...
njezina barijera je pala - njzinom kritikom mene...
a moja - prihvacanjem nje kakva jest i cak uzimanjem zrnaca mudrosti koje mi na taj (nespretan) nacin pokusava prenijeti...

[tatek]

tatek, gledajuci u tebe, komentirajuci tebe - gledao je u sebe...
ove dodatne sentimentalne situacije su jos i bonus...

mislim da - ako si prevrtis film tih razgovora iz te perspektive - vidjet vces da je oklop itekako pao...
i mozda ces tek onda izgubiti potrebu pisati uopce na ovu temu - kao i ja, naravno...

opaska br.2 je bitna - ja stvarno nisam PRIDOBIJALA mamu da pogleda u sebe... ona to svojim cinom kritiziranja i cini vrlo jasno... barem je meni jasno...
no svojim slusanjem kritike - bez obrane - sam joj dala prostora i sansu da to i sama skuzi AKO TO ZELI... sto djelomicno i jest...
no sto se mene tice nije morala...
njezina barijera je pala - njzinom kritikom mene...
a moja - prihvacanjem nje kakva jest i cak uzimanjem zrnaca mudrosti koje mi na taj (nespretan) nacin pokusava prenijeti...

imas pravo, lucky day, to je nesto sto i ja uvidjam, no tek u posljednje vrijeme, nakon njegove smrti. Ocito je potreban odredjeni odmak da se tako nesto uoci i uvidi.

Ja i nadalje ponekad pricam o ovoj temi i to uglavnom iz dva razloga - jedan je taj da ponistim neka davno prije naucena ponasanja ciji je izvor bas u roditeljskom domu i kod oca, a koja mi u zivotu i sada znaju raditi probleme (pa ih onda osvijestim kako bih izasao iz losih sablona koje mi ta ponasanja namecu). A drugi je taj sto bih zelio da drugi ljudi sa slicnim problemima lakse nadju rjesenje za sebe i da ne moraju na to trositi godine i desetljeca kao ja.

[ina33]

"a moja - prihvacanjem nje kakva jest i cak uzimanjem zrnaca mudrosti koje mi na taj (nespretan) nacin pokusava prenijeti..."

Potpisujem!

"Ja i nadalje ponekad pricam o ovoj temi i to uglavnom iz dva razloga - jedan je taj da ponistim neka davno prije naucena ponasanja ciji je izvor bas u roditeljskom domu i kod oca, a koja mi u zivotu i sada znaju raditi probleme (pa ih onda osvijestim kako bih izasao iz losih sablona koje mi ta ponasanja namecu). A drugi je taj sto bih zelio da drugi ljudi sa slicnim problemima lakse nadju rjesenje za sebe i da ne moraju na to trositi godine i desetljeca kao ja."

I potpisujem! BTW, imam jednog frenda kojemu je normalno pitanje (uz ono, splitsko, šta je, jel' se kupaš) "di si, jel' te tlače starci" . Odnos roditelj-dijete i vice versa jedan je od najljepših i najkompliciranijih na ovom svijetu .

[njumi]

Kako bi netko uopće ozbiljno shvatio osobu koja vam savjetuje da se ošišate kao Hillary Clinton, ili koja vam kad imate 30 godina i zapalite cigaretu kad vam dođu gosti kaže - Pušiš pred odraslima!

Oprosti, ali moram

[maria71]

mima

[mmmama]

Tatek je spomenuo knjigu "Otrovni roditelji", ja dodajem "Obitelj", John Bradshaw.

[ASTRA]

Dakle moja majka i ja...
Ona ne može obuzdati svoju kritičku narav, a ja ne mogu suspregnuti svoju frustraciju ukoliko prešutim, a kada joj odgovorim, poslije se loše osjećam...
Uglavnom nikako na zelenu granu.
Ako su mi djeca bolesna, nisam ih dobro obukla (pokrila), ako je kuća neuredna, ne znam se dobro organizirati, ako ručak nije ukusan, nisam se dovoljno trudila, ako sam se sporječkala sa suprugom/šeficom/prijateljicom, sigurno sam ja kriva..
Jako voli kritizirati, a kritiku ne voli primiti. Pokušala sam "na hladno" sa njom razgovarati, objasniti koliko me te njene opaske i primjedbe pogađaju, a njen je komentar da istina uvijek boli. I da se sa mnom ne može razgovarati.Ne znam kako da joj objasnim da istina nema veze sa time...
Kada je zamolim da se suzdrži bar od primjedbi koje nisu bitne (npr. kada pita šta sam ponudila goste, pa prigovara, pa pita šta sam nekome kupila, pa prigovara itd.), kaže da će odsada samo šutiti, kada vlastitoj kćeri ne može reći šta misli. Pa se duri danima...
Inače je vrlo razumna žena, ima puno prijatelja, svi je vole, samo je prema meni prekritična.
Šta da radim, kako da je urazumim, a da se ne udaljimo, jer do toga dolazi svaki put kada joj nešto kažem.
Upomooooć!!!!!

Ajme, ovo je verzija moje sveki..upala uha jer nije obučen, temp. jer nije obučen...na sve kritika, najčešće pogledom, odmahivanjem glave ili komentarom neće ona ništa reći, nije njeno da govori, e to mi je najdraže. U svakom slučaju gotovo ni jedan naš postupak nije dovoljno dobar. Strašno!

[flower]

a jel vidite te kriticare u sebi...to je ono stomene najvise brine - taj stil razmisljanja je u meni, tako se moram truditi da ga stopiram, pogotovo prema mm-u i maloj.

[tatek]

a jel vidite te kriticare u sebi...to je ono stomene najvise brine - taj stil razmisljanja je u meni, tako se moram truditi da ga stopiram, pogotovo prema mm-u i maloj.

Ja sam cijepljen od tog kriticizma, mislim da mi se to duboko usjeklo u um. Svjestan sam da tu i tamo zazelim prigovoriti klincima nesto previse, no "automatski pilot" me odmah upozorava, ako je kritika bezveze pa se zaustavim ... za mene kao osobu je veca opasnost sto tu i tamo nekriticki kritiziram samog sebe.

[MGrubi]

a jel vidite te kriticare u sebi...to je ono stomene najvise brine - taj stil razmisljanja je u meni, tako se moram truditi da ga stopiram, pogotovo prema mm-u i maloj.

pročitaj Vaše kompetentno dijete od Jesper Juula, ako nisi sama razvila imunost na oponašanje roditelja, on će ti pomoći

meni je 8)
njegov princip funkcionira i kod komunikacije s odraslim ljudima

[ina33]

Jako se borimo i ja i sisterica protiv kritičara u nama. Nadamo se da nećemo puknut sad u drugu krajnost.

[bleeda]

eh sad vidim kako ja imam divne roditelje :D , mamu koja je čvrsta ko stijena i podrška u svemu, gdje ne može pomoći drži se sa strane, i tatu koji je sigurna luka za sve patnje i probleme....divota od ljudi. otkako ne živimo skupa poprilično mi fale, pogotovo ispijanja kave vikendima ujutro i sav onaj smijeh, šale, muvanje po kući do 11 sati još u pidžami...
al, da ne bi i mene omašilo, zato imam takvu svekrvu, i živim s njom, na istom dvorištu. ona je tip žene koja će dati svoj komentar na sve bez obzira hoće li to nekog povrijditi.
primjer: MM ima nekoliko kila viška (meni nebitno ja ga baš obožavam sa svim tim kilama), dođe k njoj u kuću i on ga nutka nekom hranom, ako mu je to fino ppojede, i onda njen komentar : Daj se pogledaj kako izgledaš, užasno si debel :shock: :shock: :shock: :shock:
Hallo!!!!!!
primjer 2: A i P sam odvela poslje ljeta frizeru i ošišala ih na preslatke frizurice koje su svi komentirali kako su divne, krasne itd....ona je došla sa vikendice i djeca joj sretno odu pokazat nove zurke a ova će: Ne svidja mi se, nije vas ljepo ošišala. :shock: :shock: :shock: Opet Hallo!!! ženo pa to su djeca, kako možeš. ....i tako iz dana u dan

[lucky day]

a jel vidite te kriticare u sebi...to je ono stomene najvise brine - taj stil razmisljanja je u meni, tako se moram truditi da ga stopiram, pogotovo prema mm-u i maloj.

pročitaj Vaše kompetentno dijete od Jesper Juula, ako nisi sama razvila imunost na oponašanje roditelja, on će ti pomoći

meni je 8)
njegov princip funkcionira i kod komunikacije s odraslim ljudima

ja vidim...
i jesper pomaze kao i rad na sebi...

ali, da, flower - to mi se ne cini put koji ima nekog definitivnog kraja...
no ako na to ne gledam kao na problem nego kao izazov (meni je tu tanka ali konstruktivna linija razlikovanja) onda je perspektiva kreativna a ne puna straha...
no, znam da znas o cemu pricam...

[rea]

Pridružujem se ovom klubu .
Ja sam svojoj majci neki dan rekla da"svaka majka zaslužuje kćer kakvu ima!".... jer ne vrijedi raspravljati-imamo isti karakter neurotika ali različite poglede na sve u životu,ali ja moram šutjeti jer sam ja dijete(34 godinice su mi tek),a ona može sve po svome jer je majka.
Baš me zanima kad rodim hoće li postati gore,ili će skužiti da se u neke stvari ne bi trebala miješati(što sam joj jednom i dala do znanja kad je počela imati neke čudne vizije oko svog petljanja u odgoj mog budućeg djeteta).

[tulip]

A je l vam se petljaju mame u to koliko biste djece trebale imati??? odnosno koliko one žele unuka ja sam već više puta čula "dosta ti je ovo jedno, ti ionako jedva s njim izlaziš na kraj" i "neću ti ja s drugim moći toliko pomoći".
Ovo mi je jedna od stvari koja me najviše pogodila i još ne vjerujem da je to mogla reći.

[Maslačkica]

Pridružujem se ovom klubu .
Ja sam svojoj majci neki dan rekla da"svaka majka zaslužuje kćer kakvu ima!"....

Moram ovo zapamtiti....

Neki dan sam ja bila na rubu živaca koji su malo popustili, pa sam i dreknula i bjesnila i sve, na što je moja mama rekla da sam luda i da mi treba psihijatar (nije slagala), na što sam ja rekla da je moja sestra još luđa...ona: treba vam objema.
Ja: pa zar ti to ne govori sve o tebi? Da ti obadvoje djece budu lude i bezobrazne i ti nemaš ništa s tim? Hajde da sam ja samo luda, a ona druga normalna, pa i nekako...ali ovako!
Ona: To vam je na oca!!!!


BTW oca nisam vidjela od svoje 12 godine, a danas sam uvjerena da ga je ona otjerala u alkoholizam pokušavajući da ga okrene i preodgoji i tjera svoju volju i da sve mora biti kako ona želi.
Najgore je što ona to sve radi iz ljubavi, ALI....


O petljanju majke u broj djece: naravno!!! Neka žena je meni rekla kao da ću ih ja imati 4, na što sam ja bila baš ponosna i sretna (bila je neka zezancija). Mamin komentar: kako ćeš s njima izaći na kraj? ja sam jedva sa vas dvije....nećeš ti to moći...bla, bla, bla... možda i neću, ali...

[tatek]

BTW oca nisam vidjela od svoje 12 godine, a danas sam uvjerena da ga je ona otjerala u alkoholizam pokušavajući da ga okrene i preodgoji i tjera svoju volju i da sve mora biti kako ona želi.
Najgore je što ona to sve radi iz ljubavi, ALI....

E, to je nesto sto tako mnogo ljudskih (ne samo bracnih vec i obiteljskih) veza otjera u propast ... zar je tako tesko prihvatiti druge ljude takve kakvi su?

[rea]

A je l vam se petljaju mame u to koliko biste djece trebale imati??? odnosno koliko one žele unuka ja sam već više puta čula "dosta ti je ovo jedno, ti ionako jedva s njim izlaziš na kraj" i "neću ti ja s drugim moći toliko pomoći".
Ovo mi je jedna od stvari koja me najviše pogodila i još ne vjerujem da je to mogla reći.

Naravno da da! Prvo je izvalila da u današnje vrijeme nije pametno imati više od jednog djeteta zbog financija,jer što bi ona da je imala više od jednog djeteta ,a ne samo mene,bla,bla.....zvučala je baš kao da me nagovara da ostanem na jednom(možda i hoću ali ta je odluka isključivo moja i mm-a ,a ne njena!)...ali ako ipak mislim imati dvoje moram ubrzo nakon rođenja prvog ostati trudna jer više nisam mlada(već mi je 34 godine),bla,bla......
Te sve njene nebuloze mužu nisam niti rekla jer bi šiznuo.......

[Audrey]

Moja mama je jedna od onih domaćica koje kuhaju bar jednom dnevno, juhe ili jela s žlicom ima svaki dan, kolač ('makar običnu pitu' - njene riječi) peče dva puta u tjednu, nedjeljom obavezno. Čuva, vodi u vrtić i iz vrtića moje i bratove klince, pa im i ispunjava želje ('baka, ja ne bih jeo mahune, daj mi skuhaj griza' - i baka več skače za šparet). Kad dođemo po klince, uvijek bude 'daj sjedni, pojedi nešto kuhano, gle koliko toga ima, a imam još od jučer'.... Često me spasi, 'uvali' mi nešto od onoga što je kuhala pa ja samo klincima navečer podgrijem.
Ali, kad god se vikendom čujemo, ne može proći bez njenog pitanja ' a kaj si fino danas kuhala?', i sva je u strahu da ću ja reći 'danas mi se nije kuhalo, naručila sam picu' i vidim da joj lakne ako nabrojim od juhe, mesa, priloga, salate... Jednu nedjelju sam skuhala kelj čušpajz, a ona 'pa kud baš u nedjelju kelj?', a valjda je pala u tešku depru kad je saznala da ni kolač nisam ispekla (a imala sam zlatnog vremena kad sam jedino zbrzala taj kelj). Po njenom, nikad od mene prave domaćice .

I, da, ona pegla čak i kuhinjske krpe, i zgraža se što ja mislim da je majice dovoljno lijepo složiti. Jednom mi je čak rekla da sam trebala biti muško .

[tatek]

Moja mama je jedna od onih domaćica koje kuhaju bar jednom dnevno, juhe ili jela s žlicom ima svaki dan, kolač ('makar običnu pitu' - njene riječi) peče dva puta u tjednu, nedjeljom obavezno. Čuva, vodi u vrtić i iz vrtića moje i bratove klince, pa im i ispunjava želje ('baka, ja ne bih jeo mahune, daj mi skuhaj griza' - i baka več skače za šparet). Kad dođemo po klince, uvijek bude 'daj sjedni, pojedi nešto kuhano, gle koliko toga ima, a imam još od jučer'.... Često me spasi, 'uvali' mi nešto od onoga što je kuhala pa ja samo klincima navečer podgrijem.
Ali, kad god se vikendom čujemo, ne može proći bez njenog pitanja ' a kaj si fino danas kuhala?', i sva je u strahu da ću ja reći 'danas mi se nije kuhalo, naručila sam picu' i vidim da joj lakne ako nabrojim od juhe, mesa, priloga, salate... Jednu nedjelju sam skuhala kelj čušpajz, a ona 'pa kud baš u nedjelju kelj?', a valjda je pala u tešku depru kad je saznala da ni kolač nisam ispekla (a imala sam zlatnog vremena kad sam jedino zbrzala taj kelj). Po njenom, nikad od mene prave domaćice .

I, da, ona pegla čak i kuhinjske krpe, i zgraža se što ja mislim da je majice dovoljno lijepo složiti. Jednom mi je čak rekla da sam trebala biti muško .

audrey, kao da si opisala MZ-inu mamu (sve odgovara osim zadnje recenice, to nije nikada rekla )

[lucky day]

BTW oca nisam vidjela od svoje 12 godine, a danas sam uvjerena da ga je ona otjerala u alkoholizam pokušavajući da ga okrene i preodgoji i tjera svoju volju i da sve mora biti kako ona želi.
Najgore je što ona to sve radi iz ljubavi, ALI....

E, to je nesto sto tako mnogo ljudskih (ne samo bracnih vec i obiteljskih) veza otjera u propast ... zar je tako tesko prihvatiti druge ljude takve kakvi su?

tocno u sridu!
al moj odgovor je jos uvijek ponekad - da, tesko je...